Više od 80 posto svih prekršaja pravnih i odgovornih osoba zbog kojih su lani vođeni prekršajni postupci tiče se povreda propisa s područja gospodarstva, financija i radnih odnosa. Gotovo pet tisuća tih predmeta je zastarjelo, pa je svaki četvrti slučaj lišen pravorijeka o odgovornosti. Godinu dana ranije, stanje sa zastarama, uvjetno rečeno, bilo je bolje. Tada je svaki peti gospodarski prekršaj završavao protekom vremena. Na nastavi li se tim tempom može se očekivati da će prije ulaska Hrvatske u EU prekršajni sustav biti toliko napregnut da će svaki drugi predmet završiti kao zastarjeli. S obzirom na to da je trend tako loš, postavlja se pitanje zašto unatoč reformskom opredjeljenju u pitanju rješavanja složenih strukturnih problema pravosuđa i dalje postoji prekršajni sustav koji ekonomski nije opravdan. Kome je kao takav potreban da ga se i dalje politički tolerira? Državni zavod za statistiku proveo je svoje redovno godišnje statističko istraživanje o počiniteljima prekršaja u 2006. U komentarima najnovijih podataka kažu kako vjeruju da će statistika koristiti Ministarstvu pravosuđa kao dodatni poticaj za odlučnu reformu prekršajnog postupka. Taj bi se resor trebao izboriti za rasterećenje prekršajnih sudova od velikog broja predmeta. Da bi bagatelni prekršajni predmeti masovno prešli u nadležnost raznih upravnih tijela, a da bi i sofisticiraniji gospodarski prekršaji iz oblasti, primjerice, tržišnog natjecanja preselili u ruke nadležne regulatorne pitanje potrebna je suglasnost Vlade. Argumenti za takav prijenos nadležnosti poznati su, a struka podržava veće uključivanje upravnih tijela u prekršajno sudovanje. Prekršajni sudovi bilježe kontinuirani porast prekršajnih predmeta. No, razlog zašto u njihovim rukama tako masovno zastarijevaju, strukturne je prirode. Hiperprodukcija zakona donosi inflaciju novih prekršaja koji generiraju preopterećenost tog dijela sudbene vlasti. Smatra se da kao rješenje nije prihvatljiva dekriminalizacija velikog broja prekršaja nego rasterećenje sudstva. Uvelike se sudi za društveno “opasna” djela za koje je zaprijećena novčana kazna od 300 do 500 kuna, a država za tu svrhu angažira u dva stupnja vrhunski obrazovane suce te cijeli administrativni aparat.

S druge strane, to je i razlog zašto se nisu u stanju kvalitetnije baviti složenim predmetima. Tako zastarijevaju i predmeti koji bi prema mišljenju Europske komisije trebali biti u ingerenciji Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja. Zbog jednakosti natjecanja subjekata na tržištu važno je da se prekršaji riješe i sankcioniraju u skladu s propisima. Ne samo da postojeći prekršajni koncept nema rješenje ni za bagatelne ni za gospodarske prekršaje, što kumulira pravosudne, pa onda i političke probleme, nego je uz neefikasnost i izrazito skup. Po više od pola milijarde kuna godišnje iznosi vrijednost zastarjelih predmeta, a svake godine raste vrijednost tog bačenog novca. Za razliku od toga, nadležna upravna tijela poput Porezne uprave i Carinske uprave bilježe prekršajne zastare ispod razine od jedan posto. Prema državnim statističarima, poreznici i carinici lani su imali, nakon niza godina, i rekordni skok po pitanju broja prekršajnih predmeta s područja financija. U DSZ-u ukazuju da je Porezna uprava imala za 29 posto više prekršajnih predmeta nego 2005., a za to je zaslužna Finacijska policija. Odjeli carinarnica bilježe čak porast prekršajnih predmeta za 50 posto u odnosu na 2005. Nasuprot tome ističu kako se nakon ukidanja Financijske policije u srpnju 2001. preplovio broj prekršajnih postupaka. No, bodovi ministra Šukera nisu u korist ministrice pravosuđa.