Mnogi su ekonomisti Vladi prigovarali što je jako zakasnila s rebalansom, to prije što je mjesecima bilo očito da izvršenje proračuna nije na tragu planova zacrtanih za proljetnoga rebalansa.

Što se dulje oklijeva, kažu, to je manje mogućnosti da se nešto poduzme. Drugim riječima, što se bliže kraju godine pristupi rebalansu, to se on više svodi na puko konstatiranje postojećeg stanja izvršenja proračuna. Takve su se opaske čule i uoči prošlotjednog saborskog izglasavanja rebalansa u paketu s novim proračunom. No, Vlada je pokazala da ni tako kasni rebalans ne mora nužno biti konstatiranje stvarnoga stanja: ono se, naime, može i – negirati. To posebice vrijedi za najizdašniji porezni prihod, od poreza na dodanu vrijednost (PDV).  Prihodi od PDV-a originalnim su planom proračuna bili projicirani na 43,4 milijarde kuna, potom su proljetos korigirani naniže za nepunih pola milijarde, na nešto manje od 43 milijardi, a najnovijim rebalansom Vlada se pomirila da će biti još 1,6 milijardi manji. Najsvježije su joj procjene da će 2013. zaključiti s ukupno 41,34 milijarde kuna PDV-a u državnoj blagajni.

Da bi uhvatila taj plan, međutim, ovaj bi se mjesec morao srušiti rekord iz srpnja predkrizne 2008. kad je u žetvi PDV-a prikupljeno gotovo pet milijardi. Prema neslužbenim saznanjima Poslovnog dnevnika, priljev PDV-a i u studenome je bio znatno mršaviji nego lani. Kao i u srpnju, kolovozu i listopadu, prošli je mjesec u odnosu na isti lanjski zabilježen dvoznamenkast pad prihoda od PDV-a. Zaostatak je u odnosu na 3,54 milijarde kuna naplaćenih u istom mjesecu 2012. bio oko 600 milijuna kuna (17 posto), a s nepune tri milijarde kuna iz prošlog mjeseca tog se poreza od početka godine nabralo 36,5 milijardi kuna. Ako bi prosinac bio na razini lanjske naplate PDV-a, godina bi se na toj prihodnoj stavci zaključila s 39,3 milijarde kuna, što je u odnosu na "najfriškiji" plan čak dvije milijarde kuna manje. Uz današnje potrošačko (ne)raspoloženje i objektivna ograničenja građana, scenarij da za toliko izdašniji nego lani bude priljev PDV-a ovaj mjesec zvuči kao utopija. Malo je vjerojatno i da očitu neozbiljnost u planiranju ili ciljano farbanje brojki poreznici mogu zakrpati i jednokratnim akcijama poput nedavnog pravorijeka kojim je Ina osuđena na uplatu 220 milijuna kuna (ostaje nadati se da to nije ušlo u prošlomjesečni utržak od PDV-a).

Sve u svemu, pitanje je samo u kojoj će se mjeri izgledni raskorak između ostvarenja i plana kod PDV-a preliti na ukupni proračunski skor, odnosno na veći proračunski i ukupni fiskalni deficit od novim planom zacrtanih 4,8 i 5,5 posto BDP-a. Uz napregnutu situaciju na rashodnoj strani, koju prilično zorno ocrtava i "kemijanje" s prebacivanjem isplata troškova prijevoza učiteljima na siječanj 2014., trenutna dinamika vodi k tome da deficit opće države već ove godine bude oko 6 posto BDP-a, a prema metodologiji Eurostata vjerojatno i blizu 6,5 posto. Veći manjak od zacrtanog znači i veći javni dug od službenoga, iako su i mimo utjecaja slabijeg tempa priljeva PDV-a u proračun neformalne procjene razine javnog duga premašivale 60% BDP-a. Osim što je put od 60 do 80 posto BDP-a kraći nego što se čini, državne financijaše sigurno muči i pitanje je li PDV na razini (manje od) 3 milijarde kuna mjesečno neka nova mjera poreznog kapaciteta ili samo privremeni poremećaj?