Svi oni koji su prije dva tjedna bili na našoj konferenciji posvećenoj motivaciji djelatnika mogli su čuti dobre savjete, ali i puno problema koji u pronalasku adekvatne i stručne radne snage muče sve kompanije, podjednako i male i velike.

Bio je taj događaj i dobar presjek problema u različitim djelatnostima, ali pod istim nazivnikom – nije toliko problem motivacija radnika koliko njihovo dovođenje i zadržavanje. I eto, svega nekoliko dana kasnije i Institut za razvoj poslovnog upravljanja (IMD) iz Lausanne objavio je svoju Svjetsku ljestvicu talenata 2018. na kojoj je Hrvatska čak i rasla za nekoliko mjesta te se sada nalazi na 54. mjestu od 63 države.

Uporno uvjeravanje
Kao i niz drugih ljestvica i ova nova ukazuje na ključne probleme ove država koji nadilaze jedan resor ili jedno ministarstvo i prožimaju društvo u cjelini. U ovom slučaju riječ je o činjenici koja proizlazi iz raščlanjena rezultata Svjetske ljestvice talenata, a ukratko bi glasila da Hrvatska zna stvoriti talente, dapače dopustimo si i malo samohvale – da Hrvatska obiluje talentima (što nekako i znamo, kako na znanstvenom i sportskom polju, tako i na onom inovacijskom), ali da uopće nemamo načina kako ih zadržati u zemlji.

Alarmantno je to upozorenje jer nekako pomiče diskurs rasprave s visine plaće ili nekakvih benefita u vidu edukacije koje poslodavci sve češće uzimaju u obzir, a stavlja ga na opće stanje u državi, točnije na ono čega su svi svjesni, ali nitko ili rijetki iz politike žele o tome razgovarati. Tu se radi o krivim porukama koje se odašilju mladim i talentiranim ljudima – ponekad i uvredljivim porukama poput one da svi koji u zdravstvu vide nedostatak reformi moraju ići okulisti – onom istom na kojeg se čeka više od 100 dana ne bi li primio možda već gotovo slijepog pacijenta.

Uporno uvjeravanje ljudi kako je nešto što je sive boje ipak ljubičasto nije dobro i može prolaziti samo kod opskurnih skupina poput "ravnozemljaša" koji i ovako već vjeruju da žive na rastegnutoj ravnoj ploči te odbijaju okulistički pregled jer niti ne žele dobro vidjeti.

Vrijeme za povratak dijalogu
Ponašanje raznih – moramo ih nazvati ridikuloznim skupina – koje uvelike počinju dominirati društvenim prostorom, uz izostanak reagiranja onih koji odlučuju, jasna je poruka mladim i talentiranim ljudima da napuste zemlju. Nije slučajnost da istraživanje HUP-a o razlozima iseljavanju među mladima plaću stavlja na sedmo mjesto, a stanje u društvu i nedostatak perspektive na visoko drugo ili prvo mjesto.

I nije ovo više pitanje samo tih skupina, čiji jedini ili veliki dio ponašanja ima samo jedan cilj, a on je pozicija vlasti bez obzira je li lokalna ili državna, saborska ili pravosudna već je to odavno postalo pitanje gospodarske opstojnosti države. Jer država uklještena između ksenofoba koji tamnopute radnike Mate Rimca prijavljuju policiji i ridikuloznih skupina koje glasno prosvjeduju protiv znanstvenih činjenica ne može ići naprijed – može jedino stajati na mjestu dok ne propadne.

To, naravno, deklarativno ne želi nitko pa niti spomenute skupine, ali nekako se čini da velika većina jednostavno pakira kovčege, a ovi ostali uživaju na svojoj ravnoj ploči. Posljednji je trenutak za buđenje i povratak dijalogu, ali dijalogu koji će donijeti rješenja i optimizam. Nećemo nikada zadržati talente u državi gdje puno poteza koje vuku oni koji odlučuju šalje krive poruke, a ako šalje i one dobre onda ih zagluše oni gore navedeni. Možemo mi i bolje, puno bolje ako se vratimo kulturi dijaloga, ne buke i vikanja već konstruktivne rasprave koje pored optimizma najviše i nedostaje. 

sigurnost podataka

Što se događa s ispisom u oblaku i zašto su tvrtke sve opreznije?

INOVACIJA

Ovo smo oduvijek željeli: Zubarska stolica koja pruža vrhunsko wellness iskustvo