Francuska je diljem svijeta na glasu kao zemlja koja nije uspjela prihvatiti globalizaciju ili modernizirati svoj gospodarski i socijalni model. Njezini su građani danas pesimističniji u vezi s budućnosti nego u posljednjih nekoliko desetljeća. Pitanje je mogu li Francuzi osmisliti put naprijed, nadvladati sveprisutnu depresiju i ponovno izgraditi napredak? Najprije treba započeti s razumnom dijagnozom.

Malo srednjih poduzeća
U usporedbi s državama koje su prije 25 godina uživale sličnu razinu razvoja, Francuska bilježi gospodarski podbačaj. Nije riječ o veliku jazu – šest postotnih bodova BDP-a po glavi stanovnika – no ta su kretanja dovoljno zabrinjavajuća da se pozove na korekciju. Štoviše, nezaposlenost je i dalje sramotno visoka. Iako je Francuska više na ljestvici prema nekim socijalnim pokazateljima vezanim uz zdravstvo, nejednakost dohotka i sprečavanje siromaštva, cijena tog učinka jest konstantan rast javne potrošnje i duga. Razlog takvu stanju nije u tome što francuskom gospodarstvu manjka potencijala. Ono svakako ima svojih slabosti – razmjerno tanak sloj srednjih poduzeća, zaraćeni radnički odnosi, nedostaci u javnome sektoru, da navedem samo nekoliko.

No Francuska može iskoristiti zapanjujuće prednosti: njezino je radno sposobno stanovništvo u prosjeku znatno obrazovanije nego prije 25 godina, mlađe je nego u susjednim zemljama, ima više sjedišta najuspješnijih globalnih korporacija nego Njemačka ili Velika Britanija, a ima i izvanrednu infrastrukturu. Odnos aktive i pasive nije opravdanje za depresiju. Uzrok lošeg stanja u Francuskoj jest nešto drugo. Prvi je razlog taj što je previše nesigurna u vezi s temeljnim izborima. Francusko je društvo ambivalentno prema vlastitu identitetu, napretku svojeg socijalnog modela, stavu prema globalizaciju, stajalištu prema Europi, a sve više i prema samom gospodarskom rastu. 

Polovične reforme
Naravno, u svakom se demokratskom društvu vode žestoke rasprave o kolektivnim sklonostima, no kod Francuza je ključno to što ne vjeruju vlastitim političkim institucijama i vođama. Podijeljena društva na okupu održavaju legitimne i odogovorne institucije i zakonodavci te im pomažu da prevladaju dileme. Francuskoj nedostaje to ljepilo. Drugi razlog za podbačaj Francuske jest način na koji provodi unutarnje reforme. Gospodarske i socijalne reforme obično su vrlo postupne. Svaka vlada pomalo mijenja regulative, no ne uspijeva ostvariti ambiciozniji preobražaj ciljeva i instrumenata neke politike, čime se samo otvara put novoj reformi za pet ili deset godina. Uslijed toga, francuski građani svaku reformu smatraju djelomičnom, privremenom i povratnom.

Međutim, pola reforme ne ostvari ni pola rezultata. Često ostvari puno manje jer ne pruža jasne i stabilne poticaje za novo ponašanje. Pravila igra koja bi trebala dati smjernice pojedincima i tvrtkama nisu jasna i stabilna. Francuska se treba jasno postaviti u pogledu nekih ključnih odluka i sustavno djelovati. Za početak, država treba izgraditi agilnije i otvorenije gospodarstvo. Ne može se oslanjati na isti model rasta koji joj je dobro služio u prošlosti, ali koji je otad izgubio na učinkovitosti. Francuski korporativni divovi poput Safrana i L'Oréala jesu prednost, no više ne mogu biti platforma rasta i izvoza. Francuska treba iskoristiti inovativnost mladih tvrtki i njihov potencijal za rast. Kako bi oslobodile taj potencijal, te bi tvrtke trebale doprijeti do klijenata i dobavljača diljem svijeta. Francuska, stoga, treba napustiti merkantilizam i postaviti cilj povećanog izvoza i uvoza kako bi njezino gospodarstvo bolje reagiralo na globalne trendove.

Također treba proširiti djelokrug međunarodne trgovine, na primjer otvaranjem višeg školstva međunarodnom tržištu. Osim toga, francusko je društvo i dalje previše segmentirano i ima prejaku hijerarhijsku strukturu. Gospodarska, politička i kulturna elita previše je tanka, prejednolična i prezatvorena. To je recept za frustraciju obrazovane radne snage kojoj se često uskraćuje mogućnost da ostvari svoj potencijal. To se mora promijeniti. Tvrtke moraju prilagoditi upravljanje s ciljem osnaženja zaposlenika. Usto, država bi trebala otvoriti put i angažirati više vodstvo izvan građanske službe. Kako bi se pripremila na te promjene, Francuska ne bi trebala slati studente u inozemstvo i primati više stranih studenata; u državi u kojoj se nezanemariv udio svake generacije i dalje muči sa svladavanjem osnovne verbalne i matematičke pismenosti, javno obrazovanje mora i dalje biti ključan prioritet. Štoviše, to je jedino područje u kojemu bi trebalo povećati javnu potrošnju. Općenito gledano, smanjenja javne potrošnje trebala bi se nastaviti i izvan tekućih planova, no sredstva bi trebalo preusmjeriti u financiranje ulaganja u primarno obrazovanje. Međutim, sam novac neće jamčiti uspjeh. 

Cjeloživotno učenje
Francuski javni službenici moraju shvatiti da jednakost – temeljna francuska vrijednost – nije istovjetna s jednoličnosti, već da podrazumijeva prilagodljivost i decentralizaciju. Školama i drugim javnim službama u siromašnijim četvrtima treba omogućiti sredstva i autonomiju koja im je potrebna da zajedničkim ciljevima služe na najprikladniji način. I na kraju, treba ponovno razmotriti francuski socijalni model. On je bio izgrađen za svijet kojeg danas više nema, u kojemu su radnici većinu radnoga vijeka imali jednog poslodavca. Zaštitu radnika, cjeloživotno učenje i socijalnu potporu treba izgraditi oko pojedinca, a ne oko radnog mjesta. Sustavom naknada treba upravljati tako da je usmjeren na osobu, a ne na posebne programe i kategorične kanale financiranja. Riječ je o ambicioznu programu, no jaz u povjerenju koji trenutno vlada Francuskom takav je da će se na sve manje od sveobuhvatne reforme gledati sa sumnjom. Ovo je trenutak u kojemu treba jasno i otvoreno raspravljati o širim ciljevima kako bi francusko društvo moglo prihvatiti zajedničke ciljeve. 

© Project Syndicate, 2014.

veliki uspjeh

RoboCup 2026: Hrvatski učenici među najboljima na svijetu u robotici i umjetnoj inteligenciji

ZAMAH INVESTICIJAMA U OBNOVLJIVE IZVORE

Stjepan Čerkez: ENNA je otvorena za suradnju na razvoju velikih vjetroelektrana, solarnih elektrana i baterijskih sustava u Hrvatskoj i regiji