Zahvaljujući ministru Slavku Liniću, konačno će se iskristalizirati jesu li fondovi za gospodarsku suradnju, poznatiji kao FGS-ovi, ekonomski joker za izlazak iz krize ili iluzija.

Odluka Vlade da se prepolovi njihova naknada, ali i smanji participacija državnog novca, logičan je potez gleda li se iz perspektive financijskoga bezdana u proračunu. Je li to kraj FGS-ova – kako mnogi vole reći, umotvorine Borislava Škegre, iako ideja datira od još Sanaderove Vlade, a u inozemstvu funkcionira desetljećima – glavna je tema o kojoj se diskutira. Najviše prašine dizalo se upravo oko participacije državnog novca u privatnim projektima, a nervozu je stvarala bojazan da će novac poreznih obveznika služiti privatnim interesima. Kritičari projekta sad će bez sumnje doći na svoje jer će udio financiranja države pasti sa 50 na 25 posto projekta. Iz samih FGS-ova neslužbeno se šalje poruka da su oni sudjelovali u izmjenama zakona koje za njih neće značiti štetu. Ovako će, uvjeravaju, jače moći privući privatni kapital, koji država nije uvijek mogla pratiti zbog deficita, pa je bilo slučajeva da se neki ulagači povlačili. Država će, pak, i dalje moći zadržati kontrolni paket jer za upravljanje postaje svejedno ima li netko 50 posto ili 25 posto plus jednu dionicu. Brzo će se pokazati je li odluka Vlade zadnji čavao u lijes domaćih fondova rizičnog kapitala ili će im to biti bolan, ali nužan vjetar u leđa. Pred njima je jasan, no nimalo lak zadatak: prezentirati ulagačima unosne projekte, odobrovoljiti ih da progutaju strah od rizika i – odriješe kesu.