Novi talijanski premijer Matteo Renzi spreman je obrušiti se na visoku stopu nezaposlenosti među mladima smanjenjem poreza na radnu snagu.

Mnogo se toga može reći o tom pristupu: ne samo u Italiji, već diljem Europe, gdje izravno i neizravno oporezivanje zaposlenika i radnih mjesta čini polovicu ukupnih poreznih nameta, a porez na kapital tek petinu. No, porezna će reforma biti dugotrajna i teška muka, a postoje znatno brže metode uključenja mladih u radnu snagu. Prije 30 godina upustio sam se u dubinsku analizu pokore nezaposlenosti koja je tada poharala Europu u knjizi "World Out of Work" (Svijet bez posla). Pokora ponovno vlada, a čini se neiskorjenjivijom nego ikad. No, postoje prečaci do okončanja radne krize u Europi, čak iako je, kako se čini, vrlo malo europskih vlada za njih zainteresirano. 

Birokratske zapreke 
Prvi je prečac očit: osigurati mladim poduzetnicima neviđeno darežljiva bankovna jamstva i porezne praznike. Drugi je prečac mnogo manje očita politika povećanja zaposlenosti žena putem jeftinih ili čak besplatnih programa skrbi za djecu. Treći je prečac ideja koja je posve protuintuitivna, a riječ je o znatnom olakšanju nezaposlenosti mladih putem ponovnog statističkog izračuna. Čak i u pogledu očitog prijedloga poticanja više ljudi, osobito mladih, da pokrenu vlastite tvrtke, vlade imaju pogrešan pristup. Istina, postoji mnogo modela subvencioniranja mladih tvrtki i pružanja centraliziranih usluga u poslovnim inkubatorima. No, poduzetnici na prvu prepreku naiđu već kod banaka. Banke preziru rizik, a mlade su tvrtke i te kako riskantne.

Europska poslovna kultura, za razliku od američke, osuđuje neuspjeh. Američki tajkuni često nanižu nekoliko bankrota prije nego što im se posreći, no europske banke nikad ne daju drugu priliku. Tu nastupaju vlade i jamče bankovno financiranje novih tvrtki. U Europi, gdje banke silno štite svoje kreditno poslovanje kako bi obnovile vlastite bilance, financiranje poduzetničkih inicijativa pokrenulo bi rast. Dobar će broj tih mladih tvrtki propasti. Pa što? Gospodarska aktivnost koju bi prouzročilo već samo njihovo pokretanje stvorilo bi nove porezne dohotke koji bi i više nego pokrili trošak javne blagajne. Ključ za financiranje poduzetnika za europske vlade leži u jednostavnosti. Složenost je, pak, bit birokracije, najveće prepreke svim mladim tvrtkama. Nužno je olakšati iskorištavanje programa potpore, čak i ako se zdravorazumska pravila budu mogla lakše zlouporabiti nego birokracija. Jednostavnost pristupa je ključna, baš kao i porezni praznici u trajanju od nekoliko godina. Političari i novinari često tvrde da se ljudi nadmeću za radna mjesta, čime se daje do znanja da bi uvođenje većeg broj žena u europsku radnu snagu muškarcima uskratilo radna mjesta. To, naravno, nije istina: ekonomisti ismijavaju ideju o zadanom broju radnih mjesta kao "lažnu pretpostavku o konačnom broju poslova". Treba nam što više sudionika na tržištu rada da proizvode gospodarsku aktivnost.

Vrijednost toga očituje se u SAD-u, gdje je, prema procjenama McKinseyja, ulazak većeg broj žena na tržište rada od 70-ih godina do danas doveo do rasta američkog gospodarstva za 25 posto. U sjevernoj Europi, osobito u Skandinaviji, više od 70 posto žena radi, a u južnoj Europi riječ je o dvostruko manjem broju. Jedan od glavnim čimbenika nesudjelovanja žena u tržištu rada – visok trošak predškolske skrbi – vlade bi lako mogle riješiti. A eto i statističkog prečaca. Postoci nezaposlenosti mlađih od 24 godine koji vladaju novinskim naslovima (oko 55 posto u Grčkoj i Španjolskoj, 40-ak posto u Italiji i 30 posto u Irskoj) toliko su zastrašujući da onemogućuju bilo kakve političke inicijative. Podaci su, međutim, iskrivljeni zbog miješanja mladih sa starijim. Kad se broj nezaposlenih mladih promatra kao udio u mladoj populaciji, stopa nezaposlenosti u Španjolskoj pada na 19 posto, u Grčkoj na 13 posto, u Irskoj na 12 posto, a u Italiji na 8 posto. To još nije dovoljno dobro, no te brojke ulijevaju nadu u programe osposobljavanja i otvaranja novih radnih mjesta.

Demografski izazov 
Kad promatramo probleme nezaposlenosti u Europi, valja se prisjetiti da najveći dugoročni izazov nije nedostatak radnih mjesta, već pad radne snage koji ugrožava europsku gospodarsku održivost. Rast je usko povezan s promjenama na tržištu rada. I dok je SAD blagoslovljen rastom stanovništva (koje će do polovice stoljeća porasti sa 300 na 400 milijuna), Europsku uniju mori demografski pad (s trenutačnih 500 na 450 milijuna do polovice stoljeća). Čak i ako Europljani osvijeste potrebu za useljenicima i prihvate 100 milijuna useljenika do 2050., tržište rada ne bi se povećalo, a odnos staroga prema radnom stanovništvu smanjio bi se. Danas na svakog radnika dolaze četiri umirovljenika; do polovice stoljeća bit će tek dva. Kako ne može gubiti vrijeme, Europa mora iskoristiti prečace prema rastu zapošljavanja.

Project Syndicate, 2014.

Prilike i za Hrvatsku

‘Fokus politika sve više se pomiče prema većem financiranju konkurentnosti’

europska zdravstvena politika

Romana Jerković upozorava na opasan zaokret EU-a