Dva međusobno neovisna događaja registrirana u medijima ovih dana ponovno su u fokus stavila krajnje nemaran odnos vladajućih struktura (i bivših i aktualnih) naspram gospodarskih sadržaja. Kako onih koji imaju potencijal te mogu uspješno kreirati budući razvoj i biti jamstvo novog zapošljavanja i rasta nacionalnog dohotka tako i onih o kojima je nužno ipak više skrbiti radi očuvanja vlastite povijesti.

Galama koju je u javnosti ovih dana uzrokovala odluka ministra zdravlja Siniše Varge o (ne)ishitrenom angažiranju talijanskih helikoptera prizvala je sjećanje na jedan iz niza njegovih gafova. Kupnja radnog stola koji je početkom ove godine u ministrov kabinet dopremljen iz Kopenhagena, a račun plaćen danskim stolarima, bio je “sitniš” u iznosu od samo 89.810 kuna. Desetak vlasnika i/ili direktora što obrta, odnosno malih i srednje velikih kao i velikih tvrtki iz redova domaće drvne branše tada su gotovo zbornim napjevom ustvrdili kako bi za spomenuti iznos kuna iz slavonske hrastovine za Vargu istesali unikatni stol koji bi svjedočio vrhunsku kakvoću i sirovine i dizajnerskog umijeća. No, nisu dobili prigodu niti da ministru ilustriraju sve svoje mogućnosti. I dok Hrvat Ante ili Danac Knut mogu birati između domaćeg i uvoznog namještaja, ministri imaju zadaću promovirati lokalne proizvode. Premda na raspolaganju ima deblji proračun nego Varga danski ministar zdravlja Nick Haekkerup sigurno ne sjedi za uvoznim stolom. Uostalom, trgovački lanac Yusk u kojemu kupuje i danska kraljevska obitelj (prisutan je i u Hrvatskoj) izravan je odgovor Danaca na ekspanziju švedske Ikee.

Bez sluha za drvnu branšu

Za mjesec dana listi tvrtki duge povijesne tradicije koje posljednjih godina redom nestaju s tržišta pridružit će se i TOZ Penkala. Svi zaposleni prije dva dana su dobili otkaz, a proizvodnja se navodno gasi radi 1,2 milijuna kuna neplaćenih dugova?! Nakon gotovo stoljetne proizvodnje utihnut će buka strojeva, nestat će još jedna tradicija. Vezana i uz izumitelja Slavoljuba Penkalu koji je od Zagreba učinio ne samo europsko središte proizvodnje olovaka nego je još 1906. proizveo najprije prvu mehaničku olovku na svijetu, a godinu kasnije i prvo nalivpero.

Od nekadašnjeg izvoznika olovaka i bojica za koje je, među ostalim, korištena i lokalna drvna sirovina postat ćemo zemlja ovisna o uvozu i olovaka iz Kine, najvećeg svjetskog proizvođača. Kina nema brend Penkala (koji su investitori iz SAD-a svojedobno htjeli otkupiti, no nasljednici Penkale su ih odbili), ali ima državnu politiku koja ciljano održava niske cijene proizvoda šumarstva na čijim temeljima raste zapošljavanje, a povrh toga svoje izvoznike stimulira i izdašnim poticajima.

Vladajući u Hrvatskoj i nemaju baš sluha za drvnu branšu. Drvoprerađivači su potpore, godišnje 50-ak milijuna kuna, dobili samo u razdoblju 2007.-2013. Kontinuirano ih muči i problem manjka sirovine, a mahom su jedini poslodavci u ruralnim područjima. Usto, drvari su valjda jedina djelatnost koja nema svoj zakonski okvir.

Naime, zakon o preradi i uporabi drva prošao je 2008. prvo čitanje u Saboru i potom “nestao”. Procedura je opet pokrenuta u travnju 2013., no nedugo po objavi tog novog prijedloga i njemu se trag zagubio. Neslužbene informacije kažu kako se još uvijek “cifra”, no kada će u javnost ostaje nepoznato.

Suvišan trud entuzijasta

ZELENO GOSPODARSTVO

‘Prihode od tradicionalne djelatnosti ulažemo u obnovljive izvore energije’

Građevinski sektor

Energija sunca za održivu gradnju

Ocjene nekih struktura, da nam zajednička politika Europske unije brani pogodovanja domaćem sektoru te da se zbog toga i odugovlači s usvajanjem zakona, zapravo nisu održive. Pravna stečevina EU (“acquis communautaire”), odnosno Ugovor o funkcioniranju 
EU ne određuje trgovačkim društvima (Hrvatske šume), bez obzira na vlasništvo, pod kojim će uvjetima plasirati svoj proizvod (drvnu sirovinu) na tržište.

Nadalje, svaka država članica ima pravo urediti nacionalno zakonodavstvo na način da zaštiti najvitalnije nacionalne resurse ili dobra od posebnog interesa s gospodarskog, društvenog ili ekološkog stajališta. Hrvatska u obilju ima samo drvne sirovine i morala bi je rezervirati za svoje tvrtke, a prvi korak na tom putu upravo je donošenje zakona.

Treba podsjetiti i da su entuzijasti u državnoj administraciji (malobrojni su, no ima ih) u 2012. objavili mini vodič nazvan Javna nabava za drvne proizvode. Nažalost, ni lokalna, ni regionalna, ni državna vlast kod nabave namještaja i ostalih proizvoda iz drva pri obnovi bilo svojih ureda, vrtića, škola, fakulteta, bolnica pa i vojarni do sada nije baš posegnula za tim vodičem.