Sasvim je izgledno da će pod pritiskom javnosti sablažnjene nedavno otkrivenom aferom izvlačenja novaca iz Hrvatske gospodarske komore, komorski sustav u Hrvatskoj, kao posljednji od zemalja u tranziciji koje su postale članice Europske unije, biti reformiran. 

Iznenađeni poduzetnici
Posljednju reformu na tom području provela je Slovenija tek prije nekoliko godina. Međutim, dok su poduzetnici, a prije svega članovi Hrvatske gospodarske komore skoro plebiscitarno opredijeljeni za reformu koja bi Hrvatsku gospodarsku komoru pretvorila u dobrovoljnu organizaciju, na političkoj sceni mogući potezi tek se odvaguju. Mnogi poduzetnici među onih 93 posto koji su se u anketi provodenoj od nezavisne institucije izjasnili za komorski sustav s dobrovoljnim članstvom morali su biti iznenađeni suzdržanošću nekih članova Vlade i ocjenom kako uvođenje dobrovoljnog komorskog sustava možda ne bi bilo najbolje rješenje. 

Politički pragmatizam
Ovakav stav nekih hrvatskih političara poduzetnici ne bi trebali tumačiti kao bahatost temeljenu na polazištu kako političari bolje pozanju komorski sustav i kvalitetnije mogu artikulirati interese poduzetnika od njih samih, kako je to ponegdje i shvaćeno. Također, ovakav stav ne može biti tumačen kao bespogovorna obrana sadašnjeg komorskog modela, a još manje aktualnog komorskog vodstva.  Evidentno je da je ovdje riječ o pragmatizmu dijela hrvatske političke scene.

Naime, dva moguća načina reforme komorskog sustava: "umjereni" i "radikalni", mogu dati dva posve različita rezultata za hrvatsku političku kastu. "Umjereni" pristup sačuvao bi obvezatno članstvo u Komori uz smanjenje članarina, ali se u suštini ništa ne bi promijenilo osim mogućeg blagog redizajna ustroja Komore. Jedina važna promjena bi se dogodila izborom novih tijela i vodstava Komore na županijskoj i državnoj razini. U situaciji u kojoj je proteklih godina izdašno korištena svaka mogućnost političkog kadroviranja i udomljavanja zaslužnih stranačkih aktivnosta u svim mogućim tijelima, institucijama i državnim poduzećima ovime bi se otvorila nova mogućnost zbrinjavanja zaslužnih i podobnih stranačkih kadrova na nekoliko desetaka vrlo atraktivnih pozicija koje i tako ne zahtijevaju posebna znanja ili prethodna iskustva.

Pravila djelovanja ovakvih paradržavnih institucija su idealna za takve transfere jer su prihodi Komore zajamčeni zakonom pa nije potrebna posebna marljivost ili inventivnost, kontrola je površna i sankcioniraju se samo radikalni propusti kao onaj nedavni, što usmjerava vodstava da što manje djeluju jer tako štede novac i smanjuju mogućnosti grašaka i na kraju sve je pod kontrolom političkih mentora. "Radikalni" pristup koji podrazumijeva uvođenje sustava dobrovoljnog članstva već u startu predaje organizaciju članovima čija kontrola i ciljevi koji se postavljaju pred takav sustav čine vodeća mjesta potpuno nezanimljiva političkim kadrovima koji ne mogu zadovoljiti stroge kriterije koje nameće vođenje takvog sustava. Naime, vodstvo takvih komorskih sustava mora biti educirano, kompetentno i iskusno u vođenju gospodarskih servisnih organizacija kako bi osiguralo interes članova koji prepoznaju konkretne i svakodnevne koristi od takve svoje organizacije. 

Polaganje računa
Kontrola članstva u tom modelu je apsolutna. Ne samo u obliku polaganja godišnjih računa i to za svaki trošak i aktivnost, već i doslovno svakodnevna jer svaki član u svakom trenutku kada nije dobio očekivanu uslugu ili nije zadovoljan načinom na koji vodstvo Komore zastupa njegove interese može izaći iz članstva.Zato reforma komorskog sustava, koja se više ne može izbjeći, nije samo pitanje rješavanja akutne krize izazvane aferom pranja novca već je to svojevrsni test za političare koji moraju pokazati da li im je primaran dnevnopolitički pragamatizam ili dugoročno rješenje jednog sustavnog pitanja.