Treba uložiti dodatne napore kako bi se smanjio visok proračunski deficit, zauzdao rast javnog duga, riješila dugovanja državnih poduzeća.

U isto vrijeme, treba osigurati i ulaganja i ostale oblike potrošnje koji potiču rast i otvaranje novih radnih mjesta, a to traži hitno rješavanje problema krutog tržišta rada i nepovoljnog poslovnog okruženja… To su neke od preporuka Hrvatskoj i u najnovijem izvješću Europske komisije. Većina ekonomista reći će "ništa novo". Ipak, te ocjene Komisije odnose se na ekonomske programe i planove reformi europskih vlada u sklopu Europskog semestra, a u tom smislu Vlada Zorana Milanovića teško može biti zadovoljna. Pristojnim riječima službe EK su na 37 stranica materijala prema Vladinu dokumentu izrazile i dosta zadrški. Tako se ističe da Vlada u svom programu predviđa smanjenje deficita opće države 2014. (i nakon toga) "no proračunski planovi ne temelje se na konkretnim mjerama".

Nadalje, strategija fiskalne konsolidacije u programu "temelji se na optimističnom makroekonomskom scenariju u odnosu na prognoze EK". U Komisiji drže kako je moguće da će "bez jasne strategije biti teško provesti konsolidaciju rashoda za plaće u javnom sektoru i ostalu državnu potrošnju". Na bitne rizike upozorava se i kod kretanja javnog duga. U Komisiji vjeruju da će on dogodine premašiti 60% BDP-a "zbog većeg deficita i manjeg rasta BDP-a u odnosu na predviđanja iz programa". Apostrofiraju i rizik implicitnih obveza javnih poduzeća koje se mogu svaliti na proračun, a što se lani, podsjećaju, i dogodilo u brodogradnji (2,8% BDP-a). Analitičari EK  i na ostvarenje ciljanog deficita 2012. imaju opasku.

Većina diskrecijskih mjera na strani prihoda, kažu, već je bila navedena u PEP-u za 2012., a mimo toga provedena je još samo mjera na temelju koje nije moguća isplata plaća bez prethodne uplate doprinosa državi. Sve u svemu, Vladin im dokument nije jako uvjerljiv. To što bi se i nekim njihovim (pr)ocjenama – poput one o sivoj ekonomiji na razini 40-ak posto – moglo spočitnuti da su predimenzionirane zbog apetita EU-proračuna, blijedu sliku hrvatskog gospodarstva  i odgovora politike ne mijenja.