Jesu li naše banke samo drske kad na Vladinu zabranu naplate opomena uzvraćaju da taj potez ide kontra potrošača i da će u konačnici povećati broj ovrha?

Ili su naprosto u panici jer su na opomenama koje su naplaćivale i do 300 kuna masno zarađivale, što više neće moći? Nadajmo se da su samo drske, odnosno cinične, kako im je nimalo diplomatski odbrusio prvi potpredsjednik Vlade Radimir Čačić. Rekao je Čačić da će pristojne banke i dalje slati opomene jer, valjda, imaju 15 lipa koliko zbilja košta tiskanje jednog papira nemarnom platiši. Ako je alternativa u pitanju, da će ih Vladina zabrana dobrano udariti po džepu, pa su u panici, nametnulo bi se pitanje u kakvom su to stanju da paničare zbog opomena? Stoga u ovom slučaju, valjda vrijedi – drskost je vrlina…U samom meritumu stvari, inače, naplaćivanje opomena duboko je bezobrazno kršenje prava potrošača iako dosad zakonski nije bilo izrijekom zabranjeno. Ako dvije strane, u ovom slučaju banka i kupac (iako se zabrana neće odnositi samo na banke), ulaze u ugovorni odnos, tada će kupac biti kažnjen zateznom kamatom ne plati li robu ili uslugu na vrijeme. Stoga je naplaćivanje troška opomene ne samo zaobilaženje duha ugovornog odnosa, već nedopustivo dvostruko kažnjavanje kupca. I ono u čemu je Čačić neosporno u pravu jest da banke jesu cinične prijetnjama ovrhama. Logično, jer im se iz ruku izbija ekstraprofit koji nikako ne bi uspjele zaraditi na temelju zakonski striktno limitirane zatezne kamate.