Tijekom Hladnoga rata izvjesnost "zasigurnog obostranog uništenja" usmjerila je utrku za nuklearnim naoružanjem dalje od katastrofe: potencijalnog bi napadača snašla trenutačna osveta, koja bi neizbježno završila uništenjem obiju strana.

Danas se odvija posve drukčija utrka, ona za nužnim resursima našeg planeta, koja bi mogla poremetiti stabilnost u ključnim regijama svijeta. Zbog sve veće međuovisnosti država u pogledu hrane, vode i energije globalna se nastojanja za očuvanjem održivosti dovode do najviše političke razine. Za razliku od utrke za nuklearnim naoružanjem koja je obilježila 20. stoljeće, plan za sigurnost resursa nije linearan. Obje su strane izričito priznale zasigurno obostrano uništenje tijekom Hladnog rata. U utrci za resursima koja će obilježiti 21. stoljeće nijedan igrač izravno ili neizravno ne prijeti drugim igračima da ograniče izvoz hrane ili energije, no svi snose sustavni rizik.

Države su postale neizbježno međuovisne, a klimatske promjene, nestašica pitke vode te gubitak ekološke otpornosti povećavaju kolebljiv odnos te međusobne ovisnosti. U svijetu ograničenih i oskudnih resursa države i tvrtke bit će prisiljene donositi odluke koje utječu na međusobnu sigurnost. Kako bi se mogle kretati u skladu s tom međuovisnošću, indeks sigurnosti Zemlje 2014. (ESI 2014), koji je pokrenula Incijativa za sigurnost Zemlje, upućuje na zbirnu osjetljivost zemalja koja bi mogla povećati rizik od izloženosti vlada i tvrtki ako se ne pokrenu odgovarajući strateški pristupi i održive investicije. ESI utvrđuje četiri područja međusobne ovisnosti koja će vjerojatno utjecati na globalnu sigurnost u idućim desetljećima: 

Točke zagušenja
Povećana potražnja zemalja za energijom, vodom, hranom i zemljištem ne može se zadovoljiti bez ustupaka u vezi s ograničenim dostupnim resursima. Do točaka zagušenja dolazi kada dostupni resursi nisu dovoljni da zadovolje potražnju. U  Kini i Indiji, primjerice, to znači da u nekim područjima kratkoročno nema dovoljno vode za pokretanje elektrana na ugljen i navodnjavanje velikih poljoprivrednih površina. U Kini će se 60 posto elektrana na ugljen graditi u područjima oskudnima vodom. 

Hrana
Sve veća ovisnost mnogih zemalja o uvozu hrane, vode i energije stvara nove prilike za trgovinu i ulaganja, no države također izlaže kritičnoj osjetljivosti. Australija je, primjerice, velik izvoznik ugljena, no uvozi većinu rafiniranih goriva te drži tek trodnevne zalihe goriva. Izazovi međusobne ovisnosti osobito su istaknuti u pogledu hrane. Kako pokazuje ESI, neke zemlje – uključujući Egipat, Peru i Ujedinjene Arapske Emirate – uvelike ovise o uvozu žitarica od malog broja dobavljača. Štoviše, izloženost uzgajivača žitarica ekstremnim vremenskim uvjetima mogla bi ugroziti njihovo održavanje zaliha te sekundarno naštetiti zemljama koje ovise o uvozu. Tako je, primjerice, 2010. Rusija uvela zabranu izvoza žitarica zbog teške suše. Drastičan porast cijena hrane koji je uslijedio smatra se jednim od uzroka egipatske revolucije.

'Telekonekcija'
Predviđanje sustavnih ekoloških rizika bit će sve važnije za sektore poput reosiguranja i ulaganja u infrastrukturu. "Telekonekcija" se odnosi na vremenske događaje koji su povezani, a zbivaju se na velikim geografskim razdaljinama. Ta je pojava znanosti dobro poznata, no industrijski sektori, ulagači i vlade čija sigurnost ovisi o ekološkoj stabilnosti ne raspravljaju na odgovarajući način. Tropske prašume, primjerice, igraju ključnu ulogu u održanju stabilnog vremena i padalina te djeluju poput pumpe koja vlazi pomaže da se kreće između različitih regija. Krčenje šuma stoga može destabilizirati vremenske uzorke te tako povećati učestalost i ozbiljnost ekstremnih pojava kao što su poplave ili suše. Jasno je kakve to posljedice može imati po ključne industrijske grane i financijski sektor. Deforestacija je u Brazilu, primjerice, u posljednjih pet godina znatno usporena, no Brazil je već izgubio više od 11 milijuna hektara prašuma. Tamošnja izloženost ekstremnim vremenskim uvjetima također stabilno raste, a poplave su samo u 2011. uzrokovale gubitke od 4,7 milijardi dolara.

Uska grla poljoprivredne proizvodnje 
Poljoprivredni sustavi dosežu granice resursa radi osiguranja zaliha hrane, dostojnog života i ekološke poslušnosti. Tvrtke, ulagači, vlade i zajednice suočavaju se s nizom ozbiljnih ograničenja dostupnosti hrane koja je svijetu potrebna: neizvjesnim odnosima vlasništva zemljišta, gubljenjem podzemnih voda zbog neodrživog iscpljivanja, neučinkovitom uporabom sredstava poput gnojiva i pesticida koji uzrokuju onečišćenje, gubitkom vitalnih ekosustava koji utječe na otpornost proizvodnje hrane te nemogućnošću nekih predjela da se nose s ekstremnim vremenskim uvjetima. U nekim se regijama Indije, primjerice, ti problemi odvijaju u tandemu. Neizvjesni uvjeti zemljoposjedništva ne potiču male poljoprivrednike na ulaganja, zbog stope iscrpljivanja vodnih rezervi gube se izvori, a sigurnosti zaliha hrane ne mogu se nadati milijuni ljudi unatoč brzom gospodarskom rastu u urbanim područjima. Države i tvrtke morat će više ulagati u održiva zemljišta kako bi ograničile rizike vezane uz resurse. Godine 2015. očekuju se sporazumi o klimatskim promjenama, dogovori o akcijama u slučaju prirodnih katastrofa i smjernice za globalni plan razvoja. Neki od tih multilateralnih postupaka očito se kreću presporo i nisu u skladu s geopolitičkim interesima.

Prije je potreba za upravljanjem nuklearnim programima visokog stupnja bila hitna i jasna, no zahtijevala je postupke za stvaranje zajedničkog razumijevanja rizika i izvangraničnih prilika. Uspješne multilateralne odgovore, poput Sporazuma o neširenju nuklearnog naoružanja, i dalje podupiru fleksibilnije globalne platforme, na temelju odnosa i povjerenja koji se uspostavlja izvan formalnog multilateralizma. Ove godine, dok globalni vođe raspravljaju o novoj generaciji okvira održivosti, razvoja i klimatskih uvjeta, njihove će se mjere morati temeljiti na sigurnosti i međuovisnosti. I u tome će svijet trebati stvoriti neformalne platforme koje nadopunjuju tradicionalni multilateralizam. Osobito treba promijeniti zastarjelu podjelu između bogatih i siromašnih zemalja. Dok nove sile poput Kine, Brazila, Indije i drugih gospodarstava skupine G20 žele reformirati globalne sustave upravljanja, njihova osjetljivost u pogledu sigurnosti resursa te postupke mora osnažiti. Tek će tada svijet biti na putu da se poboljša sigurnost u svakome pogledu.

veliki uspjeh

RoboCup 2026: Hrvatski učenici među najboljima na svijetu u robotici i umjetnoj inteligenciji

ZAMAH INVESTICIJAMA U OBNOVLJIVE IZVORE

Stjepan Čerkez: ENNA je otvorena za suradnju na razvoju velikih vjetroelektrana, solarnih elektrana i baterijskih sustava u Hrvatskoj i regiji

Project Syndicate, 2014.

Koautor teksta je Michael Schaefer, čelnik Zaklade BMW i bivši njemački veleposlanik u Kini.