Nijedna dosadašnja Vlada, uključujući i aktualnu, do sad nam nije uspjela pokazati što konkretno znači da su joj neke tvrtke od strateškog državnog interesa, posebnog značaja, ili kako se to sve zvalo kroz povijest. Jer, ako se čak i isključe infrastrukturne tvrtke i u obzir uzmu one koje u pravilu mogu poslovati u tržišnim uvjetima, iz primjera kojima svakodnevno svjedočimo ne vidi se baš da im je cilj ostvarivanje dobiti, nova zapošljavanja, razvoj strateških grana, gospodarski rast… Također, nije jasno niti po kojim kriterijima tvrtke postaju strateški važne, jer se na aktualnom popisu nalaze i one koje su očito zalutale.

Kadrovska politika

Sve očitiji i sve veći problem države, koja nije sposobna upravljati svojim tvrtkama u skladu sa zdravom poslovnom logikom i uvjetima koji vladaju na tržištu, eskalirao je ovih dana na primjeru ACI-a, nacionalnog lanca marina koji je u nepunih godinu dana dobio već trećeg predsjednika Uprave. Tvrtka koja doduše ostvaruje dobit, ali daleko ispod svog potencijala, svoje restrukturiranje, pa time i modernizaciju poslovanja čeka godinama. U međuvremenu se korisnici žale na netransparentnost poslovanja ispod pulta, a ne samo to ukazivalo je da od ACI marina neki jako dobro žive za vlastiti džep.

Činilo se nakon smjene Ante Violića da Vlada Zorana Milanovića ima volju srediti ACI, čak je raspisan i međunarodni natječaj da se pronađe najbolji predsjednik Uprave. Nadzorni odbor izabrao je Brunu Bonifačića pa ga nakon samo pola godine smijenio uz vrlo nejasno obrazloženje. Na sličan način prošli tjedan je, nekih osam mjeseci po imenovanju smijenjen i preostali član uprave Dražen Nikolić.

Nakon svega teško je ne zapitati se tko je tu lud. Još ako se tome pridoda činjenica da je tjednima prije svoje smjene Nikolić angažirao zaštitare da čuvaju upravnu zgradu ACI-a, što je dokumentirao Novi list, teško da se radi o nespretnom odabiru kadrova koji inače nemaju loše biografije, prije se čini da je netko dirnuo u osinje gnijezdo.

Kašnjenje s odlukama

E sad, ACI je na popisu firmi od posebnog državnog interesa u kojoj država planira zadržati kontrolu uz pronalazak strateškog partnera koji će financirati ulaganje. Na istom popisu našli su se i Imunološki zavod, Croatia Airlines, Sunčani Hvar.

U Imunološkom zavodu sve je žalosnije, unatoč nekim pozitivnim pomacima koje je uspjela napraviti Uprava tvrtke. Zbog kašnjenja u donošenju ključnih odluka vlasnika, tvrtka je nakon licenci Svjetske zdravstvene organizacije nedavno izgubila i dozvolu hrvatske Agencije za lijekove za proizvodnju krvnih derivata i bakterijskih cjepiva. Država, koja godinama ponavlja da joj je domaći proizvođač cjepiva od strateške važnosti, nije se dovoljno potrudila osigurati novac za nove pogone, a vrijeme je napravilo svoje.

Građevinski sektor

Kako se tvrtke mogu zaštititi od nestabilnosti tržišta energije? Jednostavno je

INOVACIJA

Ovo smo oduvijek željeli: Zubarska stolica koja pruža vrhunsko wellness iskustvo   

Rezanje plaća

Slična sudbina zadesila je nacionalnog avioprijevoznika samo što je u ovom slučaju država izdvojila značajno više novca da pokrpa dubioze Croatia Airlinesa. Ipak predugo se čekalo da se tvrtka restrukturira, da se razmotre neke poslovne odluke koje se nisu isplatile, umjesto da se dijele bonusi menadžmentu koji je tvrtku gurao u propast, a kad zagusti firma pokušava spasiti rezanjem plaća onima koji to najmanje zaslužuju.

I na kraju tu su one firme koje su na popisu društava od posebnog interesa,a da nikom baš nije jasno kako su se tamo našle, kao što je Sunčani Hvar. U hvarskoj hotelskoj kući država ima značajno manji udjel od 50 posto, a i nije pokazala da puno brine o tvrtki koja je godinama balansirala na rubu stečaja.