Ma, da se zbog linkova na Bakićevu blogu dva moja stara teksta nisu probila na treće i četvrto mjesto ljestvice komentara, ne bih replicirao. Mislim da starim kukama to, kako tko gleda, njegovo, moje, ili njegovo i moje, već na nos izlazi. Ali naftalin u top četiri komentara tumačim kao pojavu novajlija, a mislim da je u redu da znaju širi kontekst Bakićeve i moje ljubavi. Dio, ako ne i cijeli kontekst, saznat će izguglaju li tekst Zimzi i Presvetli nisu se žalili na fondove. Hajde, da ne kažem smatram, neka bude – moguće je da taj tekst vodi do svršenog čina shvaćanja što Bakiću bi nakon mojih 12 hvalospjeva, šest komplimenata koji naginju hvalospjevima, šest neutralnih spominjanja koja naginju komplimentima, te jedne blage, satirične kritike njegova pisanja. A sad, replika. Ako sam dobro shvatio, tekst Besplatan savjet veličanstvenom Bakiću, u kojem mu besplatno savjetujem da se ne zamjera medijima, on je shvatio kao vrlo čvrstu, iako perfidno uvijenu, prijetnju. Iz dubine duše, u to smo doba Bakić i ja bili u ljubavi koja će kulminirati njegovim panegirikom Maloj knjizi koja i dalje pobjeđuje tržište, kojoj sam hobistički suizdavač, dakle bio je to naprosto savjet čovjeku koji je popularizirao tržište kapitala, a često je napadao neke novinare i urednike. Ponavljajući da to stvarno nije bila prijetnja, nego dobronamjeran savjet, mogu dodati samo da Bakićevi potezi pokazuju da solidno bira koga će napasti. No, drago mi je da se ponaša kao da je savjet prihvatio, pa s nekom redakcijom gradi javno, a s nekom, kako čujem, ne tako javno prijateljstvo; u toj se redakciji novinari šale na račun urednika i Bakićeva utjecaja na njegov urednički put.