Nije baš jasno tko je – Franklin Delano Roosevelt ili Peter Parker (Spiderman) – prvi rekao da "veliku moć prati velika odgovornost", no ta poslovica u potpunosti vrijedi za njemačku kancelarku Angelu Merkel.

Merkeličina nadmoćna pobjeda na nedavno održanim parlamentarnim izborima u Njemačkoj dala joj je povjerenje kakvo malo drugih svjetskih čelnika danas uživa. U zemlji opsjednutoj troškovima koje bi kriza eurozone mogla donijeti domaćim štedišama, antieuropska stranka Alternativa za Njemačku prikupila je manje od 5 posto glasova naroda, što Angeli Merkel daje iznimnu političku snagu. Čak je i činjenica da njezina Kršćansko-demokratska stranka nije uspjela ostvariti apsolutnu parlamentarnu većinu zapravo dobra stvar. Velika koalicija koju će vjerojatno sklopiti sa Socijaldemokratskom strankom lijevog centra obuhvatit će zamašnu većinu s 503 mjesta od ukupno 630 mjesta u Bundestagu. Zasigurno je mjesecima ostatak Europe iščekivao rezultate ovih izbora. Trenutno je najveće pitanje u što će Merkelica uložiti svoj ogromni politički kapital. Njezin bi izbor mogao utjecati na sudbinu europskog kontinenta.

Povratak povjerenja 
Europa je trenutno u boljem stanju nego prije godinu dana, no budućnost joj je i dalje neizvjesna. Gospodarski je oporavak nesumnjiv, vanjska se nestabilnost smanjila, a neusklađenost stvarnog tečaja gotovo nestala. No ukupni BDP po glavi stanovnika i dalje je ispod razine ostvarene 2007. godine. U Grčkoj se dohodak po glavi stanovnika kreće oko razine zabilježene 2000., a u Italiji je i dalje na razini iz 1997. Štoviše, južnu Europu mori masovna nezaposlenost, osobito među mladima, a javni i privatni dug dosegnuli su opasne visine. U takvim je okolnostima jedna moguća strategija vjerovati da će se oporavak nastaviti, naročito u sve povoljnijoj makroekonomskoj okolini, no rizici su i dalje poveliki.

Neki su financijske naravi: tržišta čeka neizvjestan put, a povratak nesklonosti prema riziku mogla bi uskoro pogoditi najosjetljivije zemlje Europske unije. Neki su rizici gospodarske naravi: kočenjem trajnog (te i dalje neuhvatljivog) rasta razvoja, ciljevi povećanja konkurentnosti i ostvarenja održivosti duga djelomično su u sukobu. Osim toga, neki su rizici politički: iako su građani Europe pokazali iznimnu privrženost euru, u nekoliko su zemalja vladajuće koalicije neizvjesne te ondje raste populizam. Dok se jasno ne iscrta put prema napretku ti će rizici i dalje biti prisutni. Stoga je pitanje koju bi strategiju smanjenja rizika Angela Merkel trebala prihvatiti. Počnimo s osnovama. Merkelica bi najprije mogla pomoći u ponovnoj uspostavi povjerenja u europske gospodarske zasade. Razmislimo o jedinstvenom tržištu usluga, robe i kapitala, toj proslavljenoj okosnici gospodarske integracije. Danas je u lošem stanju.

Na primjer, jedinstveno je tržište energetike disfunkcionalno: ne bi inače Njemačka gradila solarne farme, koje bi se, da stanje nije takvo, gradile na jugu Europe. Digitalno tržište nije jedinstveno, a kapitalna su se tržišta razlomila nakon krize eurozone. U Europi neće biti povjerenja dok se ne provedu ozbiljni popravci. Nadalje, Angela Merkel mogla bi pomoći u ponovnoj uspostavi povjerenja u europske političke institucije. Europska središnja banka pokazala se kao jaka i odvažna institucija, no Europska komisija i Eurogrupa ministara financija nisu se pokazali dostojnima izazovnim uvjetima. U takvim okolnostima Njemačka i druge zemlje mogle bi poslati snažan signal tako što će za sljedeću Europsku komisiju imenovati iznimne pojedince. Jaka Komisija nije rješenje za sve probleme, ali je preduvjet za rješavanje mnogih. Osim toga, Angela Merkel trebala bi pomoći u vraćanju nade u južnu Europu.

Unatoč predrasudama južnjaci su svoj dio više-manje obavili. Proveli su mjere fiskalne konsolidacije, a mnoge su zemlje provele i važne strukturne reforme. Sada im treba kapitala i ulaganja radi osnaženja sektora razmjenjive robe, a treba im i strana potražnja radi rasta izvoza. Lucidni umovi u Njemačkoj svjesni su da je prilagodba eurozone dvosmjeran proces. Nužno je pokrenuti mehanizme koji potiču povratak privatnog kapitala u južnu Europu (ovoga puta ulaganja u produktivnu imovinu) te održati potražnju u Njemačkoj i sjevernoj Europi. Nadalje, reforma eurosustava još uvijek nije gotova. I dalje se vode rasprave o bankarskoj uniji, a Njemačka nije spremna na uzajamnost rizika. 

Najteži izazov
Međutim, potpuno odvajanje bankovnog od državnog rizika znači da krajnja zaštita mora biti zajednička. Osim bankovne unije, učinkovita i otporna monetarna unija mogla bi podrazumijevati i mehanizam za rješavanje državnog duga, zajednički proračun, djelomičnu podjelu duga ili zajedničku riznicu, a to su samo neki prijedlozi o kojima se raspravlja. I na kraju, vrijeme je da Njemačka, zemlja koja je osmislila ideju europske političke unije, toj uniji da oblik i sadržaj. Ideja da će monetarna unija prirodno stvoriti političku uniju pokazala se pogrešnom, no ideja da monetarna unija traži određeni stupanj solidarnosti koji može poduprijeti samo nekakav oblik političke unije pokazala se točnom. Prijenos te apstraktne ideje u stvarnost možda je najteži od svih izazova koje je stvorila kriza. Upravo će u tom pogledu Merkeličin politički kapital imati najveću važnost. 

© Project Syndicate, 2013.

Manje kaosa, više kontrole

Jedna mala promjena koja donosi veliku razliku u svakodnevnom radu

INSPIRACIJA IZ PRIRODE

Zašto nam najbolje misli padaju na pamet kad najmanje radimo?