Ovih dana mnogi traže savjete: prodati ili ne, naravno dionice Ine. Decidirani odgovor, naravno, malo tko se usuđuje dati. Jer, sutra te netko može zaustaviti na ulici. Neki kao da uopće ne mogu zamisliti da dionica može imati i uspone i padove. Naravno, i danas se već netko može gristi zašto nije prodao iznad 3000 kuna. No, kako se osjeća onaj koji je prodao na, recimo 2300? Ipak ga se ne bih usudio nazvati luzerom. Čovjek jednostavno nije imao muda izdržati sve do zadnjeg pitanja u igri koja se zove ‘Tko želi postati milijunaš’, iako je možda znao odgovor na sva pitanja. Početkom godine, ekipa Investitora zatražila je od domaćih analitičara i poslovnih ljudi da zavire u svoju staklenu kugle i kažu kako oni zamišljaju budućnost na hrvatskom tržištu dionica, Neki su tako prorekli da će cijena dionice Ine za 3,4,5 godina vjerojatno dostići i 3000 kuna. Ne znači, naravno, da su oni nešto pogriješili, ali pretpostavljam da ipak nisu računali da bi Ina tu vrijednost mogla dostići za nepuna tri mjeseca. Možda će nakon mjeseci i godina oscilacija, uspona i padova, za 3,4 godina Inina vrijednost biti upravo tolika. Možda će biti i veća. No, čini se da je dobar dio onih koji su uskočili u ovaj burzovni vlak ipak odlučio ovih dana prodati svoje dionice. To se vidi po veličini paketa koji su ovih dana promijenili vlasnika – odgovaraju onima koje su građani krajem prošle godine mogli kupiti prije banaka, fondova i drugih ‘ozbiljnih’ igrača. Mnogi su se na ovome učili prvim burzovnim koracima, neki su možda nešto i naučili. Neki će vjerojatno nastaviti jahati na tom valu i dalje i jedva čekaju da krene javna ponuda dionica T-HT-a i preostalih vrijednih primjeraka državne baštine. Pitanje je doduše, postoji li ijedna druga dionica na ovom tržištu koja je u stanju generirati toliko uzbuđenja. Što je ‘realna’ vrijednost dionice Ine? Mnogi (mudro) navode podatke o nepovoljnom odnosu cijene i profita, no da su ulagači prije nekoliko godina istim laktom mjerili Mol, nikad on ne bi postao mali regionalni predator na naftnom tržištu (barem dok se ne pojave one doista velike mačketine). No, veliko je pitanje ima li Ina, deset godina kasnije, kad su već mnoge karte podijeljene i kockice posložene, ima li ona mogućnosti i prostora ostvariti barem proporcionalan rast vrijednosti. Ili će nam možda već za nekoliko mjeseci predsjednik uprave Mola na zajedničkoj konferenciji s predsjednikom uprave Ine obećavati kako će uskoro dionice Mola zamijeniti dionice Ine na Zagrebačkoj burzi. Baš kao što je nedavno učinio predsjednik Barra. Tu vjerojatno leži dio odgovora na pitanje tko ovih dana kupuje dionice Ine po 3000 kuna? Vjerojatno dijelom oni koji se klade na to da će Mađari htjeti pošto-poto doći do odavno zakaparenih dionica (501 s crtom). A dobrim dijelom oni koji se nadaju da će navući još nekoga da kupi njihove dionice. Barem za šaku kuna više.