Godišnje financijsko izviješće o razvoju Svjetske banke (WB) za 2006. godinu pokazalo je kako su neto pritoci privatnog kapitala u gospodarstva zemalja u razvoju u 2005. porasli na rekordnih 491 milijardu dolara kao direktan rezultat privatizacije, spajanja i akvizicija, refinanciranja vanjskog duga te snažnog interesa investitora u tržišta obveznica u lokalnoj valuti u Aziji i Južnoj Americi. Kako se navodi u priopćenju, rastući pritoci kapitala, uključujući i rekordne bankarske kredite koji čine čak četrdeset posto ukupnog iznosa investicija i izdavanje obveznica, između ostalog, koincidirali su sa 6,4-postotnim gospodarskim rastom u zemljama u razvoju prošle godine. To je više nego dvostruko u odnosu na 2,8-postotni gospodarski rast u razvijenim zemljama.

Nafta i neravnoteže
Svjetska banka upozorava, međutim, na rizike vezane uz visoke cijene nafte i rast neravnoteža u platnim bilancama. Rast ulaganja u Aziji i Latinskoj Americi bio je potpomognut privatizacijama, spajanjima, akvizicijama, refinanciranjem vanjskog duga i snažnim interesom za ulaganje u obveznice u lokalnim valutama. Gospodarstva zemalja u razvoju u prošloj su godini ostvarila prosječan rast od 6,4 posto, potaknuta rastom proizvodnje u Kini i Indiji. Rast bogatijih zemalja, usporedbe radi, dvostruko je manji te iznosi 2,8 posto. Izuzevši Kinu i Indiju, ostale zemlje u razvoju uvoznice nafte ostvarile su stopu rasta od 4,3 posto u odnosu na 5,7 posto u 2004. Unatoč tome, očekuje se da će do 2008. Afrika, Azija i istočna Europa bilježiti stope rasta iznad pet posto, a Latinska Amerika od gotovo četiri posto, priopćila je Svjetska banka.
“Visoke cijene nafte, rast kamatnih stopa i sve veći inflatorni pritisci vjerojatno će ograničiti rast u većini regija u razvoju iduće dvije godine, no očekuje se da rast u tim regijama svejedno nadmaši onaj razvijenih zemalja”, kazao je Hans Timmer iz Svjetske banke.
Jedan od dužnosnika banke, Uri Dadush, upozorio je pak da su zemlje u razvoju i dalje podložne utjecaju viših cijena nafte koje bi mogle, kako je rekao, “dovesti do pregrijavanja u nekim gospodarstvima, nepravilnog razrješavanja globalnih neravnoteža, naglog prekida svjetske opskrbe naftom te mogućnošću pada cijena drugih roba koje su davale podršku prihodima mnogih zemalja u razvoju”. Najgori scenarij bio bi da se uslijed nenadanog šoka, bilo u vidu prirodne katastrofe ili naglog usporavanja razvoja, ulagači uplaše za svoja sredstva te ih naglo povuku s tržišta. Takve situacije već su se događale ostavljavši zemlju u gospodarskom rasulu i nevjerojatnim dugovima. Hrvoje Stojić, analitičar u Hypo Alpe-Adria baci, tvrdi da je takav razvoj scenarija moguć, ali da se na prirodne katastrofe jednostavno ne može utjecati. “Vjerujem kako tržište zemalja u razvoju, osobito Kine, neće prestati biti interesantno ulagačima pogotovo ako se uzme u obzir činjenica da na takvim tržištima profitiraju špekulanti, tj. “igrači” koji riskiraju, a da prije ne provjere informacije, kako bi ostvarili brzu dobit. Međutim, danas je većina gospodarstava, a posebno azijska, uključeno u europsko, ali i svjetsko tržište koje izvrsno korespondira s njima te na taj način minimalizira svaku posljedicu eventualnih katastrofa”, izjavio je Stojić.

Koristi od boljih uvjeta
Prema riječima glavnog ekonomista WB i višeg potpredsjednika za razvojna gospodarstva Francoisa Bourguignona, zemlje imaju koristi od poboljšanih uvjeta globalnog tržišta i investicijskih klima, a uža globalna financijska integracija predstavlja teške izazove onima koji donose politike u zemljama u razvoju da održe ekonomski rast i financijsku stabilnost. Veliko povećanje pritoka privatnog kapitala u zemlje u razvoju došlo je unatoč neizvjesnostima prouzrokovanima visokim cijenama nafte, povećanjem globalnih kamatnih stopa i rastućim globalnim debalansom plaćanja. Pritoci privatnog kapitala u zemlje u razvoju popeli su se s 85 milijardi dolara u 2003. na procijenjenih 192 milijarde dolara potaknuti obilnom globalnom likvidnošću, stalnim poboljšanjem kvalitete kredita u zemljama u razvoju, nižim dobitima u bogatim zemljama i ekspanzijom interesa investitora u imovinu novih tržišta.

Porast pomoći za najsiromašnije
Razvojna pomoć za najsiromašnije zemlje porasla je na prosječnih 0,33 posto bruto domaćeg proizvoda (BDP) bogatih zemalja u odnosu na 0,22 posto koliko je iznosila u 2001. Povećanje pomoći na 27 milijardi dolara većim je dijelom posljedica opraštanja duga Iraku i Nigeriji, priopćila je Svjetska banka. Do 2010. omjer razvojne pomoći popet će se na 0,36 posto BDP-a, procjenjuje nadalje banka. Usporedbe radi, Ujedinjeni narodi uzalud već 35 godina ciljaju na razinu pomoći od 0,7 posto BDP-a.