Dio vodećih drvoprerađivača finalista Požgaj Grupa i Bauwerk Boen u akciji otvorenog suprotstavljanja, tvrde, kontradiktornoj i nedosljednoj praksi Hrvatskih šuma, svim nadležnim tijelima Sabora i Vlade, ali i HGK-u, uputili su zahtjev za nadzor odnosno reviziju dodjele kvota koje su putem javnog natječaja za prodaju trupaca za 2020. provele Hrvatske šume.

Raspodjela

Najveći drvoprerađivači ostali bez hrasta

Komoru smatraju bitnom karikom za rasplet, između ostalog jer je supotpisnica dokumenta iz 2017. U njemu su pravila za ugovaranje okvirnih i godišnjih ugovora za kupoprodaju trupaca (po njima HŠ ih krši zadnje 2 godine). Usto, čini se da su razmjeri veliki jer su navodno pogođeni i drugi finalisti – članovi Udruženja drvno-prerađivačke industrije pri HGK, što može značiti npr. Tvin, Spačva, Bjelin i drugi. Naime, finalistima je za ovu godinu dodijeljeno 197 tisuća m3 manje trupaca nego prve godine provedbe novih pravila (2018.), te kako se navodi u materijalima, riječ je o daljnjem smanjenju na štetu finalne prerade i nakon 2019. Negativne posljedice zbog toga su nastupile u industriji, iznose, a vidljive će biti nakon objave GFI za 2019. Predsjednik Uprave Požgaj Grupe Nikola Požgaj, pozivajući se na lanjski pad izvoza drva i drvnih proizvoda na oko 1,2 mlrd. dolara u odnosu na godinu prije kada je to bio veći d 1,3 mlrd. dolara, kaže da je ravno katastrofi za industriju podatak o padu finalne proizvodnje, tj. proizvodnje namještaja, te rastu izvoza sirovine odnosno rezane građe. Riječ je o izvozu namještaja i povezanih proizvoda koji je 2017. iznosio 387 mil. eura te je 2018. pao na 340 mil. eura, dok se u 2019. očekuje na razini 310 mil. eura. To je u dvije godine, kaže, pad za više od 20%. Rezultati pak koji odudaraju od ciljeva Vladine strategije za sektor drvne industrije, za našeg sugovornika predstavljaju “očekivane negativne trendove, s obzirom na politiku ove uprave HŠ i prošlogodišnje najave.” Od višestrukih prozivki u zahtjevu se ističu oni o ugrožavanju pretpostavki za rast i razvoj, uzrokovanju stagnacije prerade drva za proizvodnju finalnih proizvoda i šteta državnog proračuna.

Razlika kontribucije za proračun RH, kad trupac preradi finalist u odnosu na pilanu, je dvostruko veća: pilana na kubik ugovorene sirovine u proračun uplati 127 kn, a finalist 285 kn. Na temelju ovako provedenog natječaja za 2020. već danas znamo da će ugovorni kupci ostvariti manjak u prihodima na razini 270 milijuna kuna te će nastati direktna šteta za državni proračun na razini 40-ak mil. kn. No ono što je još važnije, broj radnih mjesta u branši smanjit će se za oko 1.900, i to znajući da pilana zapošljava 102 radnika po ugovorenom trupcu, a finalist 248”, upozorava Požgaj. Predsjednik Uprave Bauwerk Boena Igor Benaković, iznosi da su zbog lošeg tretmana od strane države morali smanjiti razinu investicija i prvotni plan zapošljavanja, ali i da unatoč tome imaju velike uspjehe i za 13 puta veće prihode.

“Država je u velikoj kontradikciji, jer smo bili pozvani kao ugledni strani investitor, ali smo mjerama HŠ penalizirani u razvoju”, kaže. Što je krenulo naopako, nakon što je Strategija razvoja prerade drva usvojena u travnju 2017., a potom potpisano novo “Pismo razumijevanja za ugovaranje okvirnih i godišnjih ugovora za kupoprodaju trupaca”. Člankom 2.2. dana je jasna smjernica što je cilj promjena – u modelu prodaje drvne sirovine, cijena i rabatne politike, to znači osigurati da drvni resurs bude u funkciji novostvorene vrijednosti u preradi drva i proizvodnji namještaja, što će rezultirati većom preradom sirovine u domaćim pogonima. No, Požgaj pojašnjava kako se pri raspodjeli godišnjih kvota predviđala primjena pravila od najfinalnijeg proizvoda na niže, dok u praksi “finalna proizvodnja prednost gubi i daje se malim kupcima – 97% su male pilane”. Potom se, kaže, raspoređuju količine u najvišem razredu VIII, a nakon toga svi razredi podjednako prema izračunatim početnim količinama HŠ na temelju internih kriterija. Stav, pak, da je isti kupac koji proizvodi proizvod u razredu 0, kao i onaj u razredu VII, po njemu je grubo kršenje pravila, uostalom kaže kao i slučaj stavka koji garantira prerađivačima da mogu rasti u godišnjim količinama do 10% u razredu IV-VII, tj. do 20% u razredu VIII, uz uvjet da HŠ ima raspoloživih količina. Kako su HŠ, kaže Požgaj, promjenom natječaja stavile u ravnopravni položaj kupce u razredu 0 s onima u razredu VII, ta se odredba “uopće ne provodi pa tako nastaju slučajevi da npr. kupac koji isključivo proizvodi proizvode razreda VII ne može doći do povećanja količine ugovorene sirovine (za to ima godišnje opravdanje), iako se ta ista sirovina raspoređuje primjerice u razred 0.” I po njemu nije riječ samo o hrastu kao najvažnijoj vrsti drva (polu)finalne proizvodnje, već je navodno isti slučaj vidljiv na svim vrstama drva, pa čak i u jeli i bukvi.

“Jednostrano su promijenili kriterije, i politikom prioriteta pilanama, grubo prekršili potpisano Pismo razumijevanja. Time je ‘ubijena’ vizija finalista o daljnjem razvoju”, kaže Požgaj. Zaključno, postotak raspoređene sirovine prema (polu)finalistima u odnosu na ukupnu raspoređenu sirovinu pao je s 43% u 2018. na 36% u 2020. U zadnjoj godini prethodnog modela, dakle 2017., (polu)finalistima je čak bilo raspoređeno znatno više sirovine, nego sada u trećoj godini novog modela. No, ako se nastavi politika protivno pravilima, finalisti se pribojavaju da će u 2021. taj omjer pasti na 67% naspram 33% u korist primarne prerade.

“Kada pogledate raspodjelu sirovine na velike kupce (s ugovorima većim od 10.000m3 godišnje), vidljivo je da po prvi puta od 2013. imamo slučaj da su HŠ odobrile kvote hrasta za pilane, dok su s druge strane finalisti poput nas ili primjerice TVIN-a dobili smanjenu kvotu ukupne sirovine. Poruka kojom se sustavima koji zapošljavaju stotine radnika u finalnoj proizvodnji umanjuje kvota, a dodijeljuje onima koji izvoze sirovinu ili firmi koja je u stečaju i nije imala ispunjene uvjete za dodjelu godišnjeg ugovora, jednako je opasna za industriju kao virus korona”, zaključuje Požgaj.