Pad povjerenja potrošača u američko gospodarstvo glavni je razlog sve veća potrebe za zlatom, piše u izvješću o tržištu zlata Erste banke. Naime, kronično niski dolar, kreditna kriza u Americi, zabrinutost o jakoj inflaciji i veliki rast količine novca uznemirili su ulagače koji su preusmjerili svoje milijarde u plemenite metale. S obzirom na to da je ulaganje u zlato donedavno bilo tumačeno kao “relikvija za kukavice”, njegova stabilnost i sigurnost počela je dobivati na važnosti, što dokazije i stalni kritičar zlata Financial Times koji je u siječnju ove godine objavio naslov “Zlato je nova svjetska valuta”. “Osim toga, snažan rast potražnje iz Indije i Srednjeg istoka, sve manje rezerve zlata središnjih banaka i neprekidno smanjenje njegove ekploatacije glavni su razlozi iznimnog rasta tržišta zlata”, istaknuo je analitičar kapitala Erste banke Ronald-Peter Stöferle.

Eksploatacija rude
Promatrano u dolarima, zlato je 17. ožujka ove godine dosegnulo najveću vrijednost u povijesti, točnije 1034 dolara za uncu (28,349 grama), a dosadašnji rekord bio je još iz 1980. godine kada je unca zlata dosegnula rekord od 850 dolara, piše u specijalnom izvještaju o zlatu Erste banke. Naime, cijena zlata doživjela je značajnu korekciju, ali promatrano iz dugoročne perspektive, to je već odavno potrebna ali tehnički važna promjena za pojedina rastuća tržišta, ističe se u izvješću. Dionice su 20 godina bile favorit trgovanja ispred trgovanja robama i dobrima, a situacija se mijenja od 2000. godine kada su šokovi na tržištima kapitala rušili vrijednost dionica, dok je zlato postepeno sve više raslo. Isto tako, platina i rutenij postigli su najviše cijene u povijesti, a cijena srebra najviša je zadnjih godina. Razlog sve veće cijene zlata je i smanjenje eksploatacije te rude. Naime, godišnja potražnja za zlatom je oko 3600 tona, ali samo oko 2450 tona, što je najniža količina od 1996. godine, proizvede se svake godine. Stoga deficit u proizvodnji kompenziraju središnje banke prodajom svojih zaliha i recikliranjem zlata. Eksploatacija zlata se smanjuje ili stagnira u osam od 12 najvažnijih proizvođača zlata u svijetu koje zajedno čine 50 posto svjetske zalihe. Među njima, tradicionalna “Velika četvorka”, Kanada, Australija, SAD i Južna Afrika, suočene su sa stagnacijom ili opadanjem proizvodnje. Razlog tome su desetljeća nemara u segmantima ulaganja u eksploataciju, edukaciju, tehnologiju i materijale koji su prouzročili zaostajanje tržišta što znači da će, ako se sada krene u ulaganja, primarna ekploatacija zlata pravim tempom krenuti tek 2011. godine, piše u izvješću. Također, iznimna povećanja troškova istraživanja i razvoja predstavljaju velike rizike manjim poduzetnicima, a izvori zlata koje se lakše i jeftinije eksploatiraju polako presušuju, kao što je i slučaj sa naftom. Primjerice, za svaku uncu zlata koju se izvadi iz zemlje mora biti obrađena u prosjeku jedna tona kamena, stoga su troškovi “vađenja” zlata u 2007. godini prosječno porasli 18,5 posto, no najviše su porasli u Kanadi, i to za 32 posto, SAD-u 27 posto i Australiji 21 posto. Isto tako, Kanada i Australija su s izglasanim strožim zakonima o zaštiti okoliša otežali eksploataciju i obradu zlata. Naime, prilikom odvajanja zlata od kamene rude koristi se visoko toksični cijanid koji truje pitku vodu, pomor ribe i znatno šteti ljudskom zdravlju. Iz tog razloga su u tim zemljama odgođene dozvole za nove projekte eksploatacije. No bez obzira na sve skuplju tehnologiju, eksploatacija zlata u Kini enormno raste i prvi puta od kraja 19. stoljeća Južna Afrika nije najveći svjetski proizvođač zlata. Naime, u 2007. godini kineska proizvodnja porasla je 12 posto i sada godišnje iznosi 276 tona, dok u Južnoj Africi iznosi 272 tone.

Razlog takvog booma je dvostruko povećanje proizvodnih kapaciteta kineskih rudnika zbog iznimno niskih ekoloških standarda i masovnih istraživačkih aktivnosti proteklih godina. Ukupno, Kina ima 1300 rudnika i 1000 kompanija koje eksploatiraju zlato, koje je konačno rezultiralo povećanjem proizvodnje sa 0,2 milijuna unca zlata 1980. godine na 9 milijuna unca zlata u proteklih nekoliko godina. No bez obzira na boom proizvodnje, vrlo mala količina tog zlata dospije na svjetsko tržište jer je Kina poznata kao uvoznik, kao i peti najveći “zlatar” na svijetu Rusija. Što znači da zlato najvećih svjetskih proizvođača ne napušta zemlju iz koje je eksploatiran. Kako bi se suočili s manjkom zlata na tržištu, deficit su u proteklih nekoliko godina kompenzirale središnje banke masovnom prodajom vlastitih zaliha što znači da je ta prodaja postala temelj ravnoteže značajno uneravnoteženog sustava ponude i potražnje, ističe se u izvješću. Između 1970. i 1980. godine uloga središnjih banaka bila je relativno neutralna, no raznim ugovorima od 1999. godine do danas 15 središnjih banaka Europe, uključujući i Europsku središnju banku, odlučili su svake godine prodati maksimalno 400 tona zlata. No ugovor CBGA II (Central Banks Gold Agreements), kojim se prodaja povećala na 500 tona godišnje istječe 27. rujna 2009. godine i nema najava da će se potpisati novi, što bi moglo dovesti do znatnog smanjenja zaliha zlata na svjetskim tržištima. Što se tiče naše zemlje, Hrvatska narodna banka ne posjeduje rezerve u zlatu. “U međunarodnim pričuvama kojima upravlja Hrvatska narodna banka u ovome trenutku nema zlata. Kada je riječ o cijeni zlata na svjetskim tržištima, možemo reći da se kretanje te cijene prati i analizira isključivo za interne potrebe”, poručuju iz HNB-a. Koja je prava cijena zlata. Sve svjetske valute su tijekom povijesti imale pokriće u zlatnim polugama i bile su, u principu, papirnati derivat zlata. Čak je 5000. godine prije Krista vrijednost dobara bila izražena u jedinicama zlata, dok je 500. godine pr. Kr. iskovana prva zlatna kovanica. Zlato posjeduje mnoštvo karakteristika kojima je idealno sredstvo plaćanja, kao što je izdržljivost, prepoznatljivost, stabilnost i najvažnije – djeljivost, čime su još prisutne sve količine zlata ikada izvađene u povijesti čovječanstva. No sa svim tim karakteristikama postavlja se pitanje koja je zapravo stvarna cijena zlata. Prema Starom zavjetu, u doba Nabukodonosora, vladara Babilona iz 6. stoljeća prije Krista, jednom uncom zlata moglo se kupiti 350 štruca kruha, a slično je i danas. Stoga je ulaganje u zlato idealan način očuvanja kupovne moći. Naime, dolar je od osnivanja Federalnih rezervi 1913. godine izgubio 95 posto vrijednosti.

U zlato vjerujemo
Krajem 70-ih i početkom 80-ih prosječni godišnji prihod američke obitelji bio je 17.000 dolara, koji je omogućavao relativno pristojan život, a danas je takav prihod mnogo niži od granice siromaštva. Temeljem službenih podataka o inflaciji Federalnih rezervi današnja cijena zlata morala bi iznositi 2300 dolara za uncu kako bi odražavala cijenu iz 80-ih koja je iznosila 850 dolara. Unatoč nedavnim korekcijama cijene zlata, ono ostaje u sekularnom rastućem tržištu, a pozitivno fundamentalno gledište se tijekom 2008. godine, ali i duže, neće mnogo mijenjati, ističe se u zaključku izvješća. No cijene zlata očito nastaju zbog oblika financijskog tržišta, odnosno razine kamatnih stopa, inflatornih očekivanja i valuta, ali i realnog stanja gospodarstva, odnosno stanja ponude i potražnje. Bez obzira na cjelokupnu svjetsku situaciju, moglo bi se dogoditi da zlato postane spasilac sve veće svjetske krize, stoga ni ne čudi naslov izvješća Erste banke – “In Gold We Trust”, odnosno “U zlato vjerujemo”.