Područje srednje i istočne Europe postaje sve zanimljivije za strana ulaganja. Globalna ekonomska kriza koja je ponajviše utjecala na spajanja, akvizicije i prodaje inicijalnim javnim ponudama uspjela je zaobići regiju. Tek je poneka multinacionalna kompanija otkazala projekte ili prolongirala svoje investicijske planove. Vijeće za globalnu poslovnu politiku A. T. Kearnyija napravilo je indeks stranih izravnih investicija (SDI) koji je dobar za mjerenje ekonomske integracije neke zemlje u svjetsku ekonomiju. Prema tom indeksu u 2002. godini među 60 rangiranih zemlje srednje i istočne Europe zauzele su prvih 25 mjesta. Primjerice, na 15. je mjestu Češka što znači da je zauzela mjesto ispred ekonomskih sila kao što su Novi Zeland ili Njemačka, dok se Hrvatska pozicionirala na 22. mjestu i prema indeksu prešla Australiju i Italiju.

Pedeset milijardi USD u 2006.
Izvješće Europske banke za obnovu i razvoj (ERBD) pokazalo je kako je regija južne i istočne Europe rasla za 4,3 posto u 2001. godini, a godinu poslije za 3,3 posto. Samo u 2006. godini bruto nacionalni proizvodi zemalja istočne Europe porasli su za 6,2 posto, progutavši do 50 milijardi dolara izravnih stranih investicija. Isto izvješće je prognoziralo ponavljanje tog trenda i u 2007. godini. Neke su zemlje bolje napredovale od ostalih, a od njih 10 samo su Moldavija i Poljska nazadovale. Hrvatska se pokazala zanimljivom i perspektivnom zemljom koja se modernizira. Kao vrlo spore i aljkave na svojem privatizacijskom putu u 2007. pokazale su se nove članice Europske unije, Rumunjska i Bugarska. Smanjen priljev stranog kapitala uravnotežile su jeftinom i obrazovanom radnom snagom. Sa 3000 dolara per capita SDI udjela prvo mjesto na ljestvici zemalja s najvećim izravnim stranim investicijama zauzela je Češka, susjedna Slovenija se sa 2000 dolara smjestila na četvrto mjesto, dok se Hrvatska našla na šestom mjestu sa 1700 dolara. Iza nas je Poljska sa 1200 dolara udjela SDI po glavi stanovnika. U ukupnom iznosu od oko 12 milijardi dolara realiziranih izravnih stranih investicija Hrvatska je zauzela prvo mjesto sa 3,8 milijardi još u 2002. godini. Odnos udjela SDI u BNP-u prema “Vodiču za investiranje u jugoistočnu Europu” koji je izdano Bugarski industrijski forum u Hrvatskoj je iznosio 7,5 posto, a u Bugarskoj 5 posto. Ipak, treba se uzeti u obzir da je dvije petine izvoza zemalja kao što je Češka realizirano preko stranih podružnica, dok se u Rumunjskoj 40 posto prodaje odvija preko stranih vlasnika. U Hrvatskoj, Bugarskoj, Češkoj i Makedoniji je primjerice bankarski sektor u rukama stranaca. Tako se predviđanje Bečkog instituta za ekonomske studije kao će se tijek SDI prepoloviti pokazalo neispravnim jer u obzir nije uzet reinvestirani profit. Osim toga porastu SDI pridonosi i relativno nov fenomen ulaganja jedne tranzicijske zemlje u drugu.

Rast ksenofobije
Češke investicije u Sloveniju koje iznose oko 4 posto SDI jednake su onima Velike Britanije u Sloveniju. Također službeni podatci kažu kako je Rusija postala jedan od većih izvoznika SDI-a i da svake godine, počevši od 2000-e, ta zemlja u inozemstvo plasira više od tri milijarde dolara. U početku su stranci u zemljama koje su tek zakoračile u tranziciju izazivali ksenofobiju i malo je reći da nisu bili dobrodošli. Sami strani investitori morali su se najprije naoružati strpljenjem zbog loših pravnih sustava, grabežljivih političara, nejasnih i politički kompromitiranih institucija te nedostatnih poreznih režima. Malo po malo, kako su radnici dobivali poslove u stranim kompanijama, s većim plaćama, dok su domaći “ulagači” izvlačili posljednje mrvice iz domaćih tvrtki, animozitet prema strancima je nestajao. Stanovnici tranzicijskih zemalja shvatili su prednosti stranog kapitala koji je otvorio pristup svjetskom tržištu, znanju kao i upravljačkim vještinama. Osim toga osigurali su prijeko potreban kapital, bilo da su donijeli svoj ili su ga osigurali preko banaka. To europsko područje i dalje privlači banke, multinacionalne kompanije i fond-menadžere iz cijeloga svijeta.

Makedonija nije spremna za velika ulaganja

Prema svjetskom investicijskom izvještaju za 2007. Makedonski BNP se sastoji od 39 posto SDI-a. Od 1990. do 2006. SDI je porastao za 32,4 posto. Unatoč pozitivnim pokazateljima American Cronicles navodi kako ta zemlja nije spremna za pravi prihvat SDI-a. Problemi s registriranjem vlasništva, tromom i neobrazovanom radnom snagom, nemogućnošću zaštite prava investitora i općenito nefunkcioniranjem institucija zauzima dno ljestvice tranzicijskih zemalja. Razočaranjem se pokazala i velika marketinška kampanja koja je privukla samo 280 milijuna dolara SDI-a što je udjel od oko 4 posto u BNP-u. Osim toga zbog Kosova je stabilnost Makedonije pogoršana, a sukobi s manjinama su joj uvelike smanjili šanse za ulazak u NATO i EU.