Još krajem svibnja globalna se idila manifestirala na doista najrazličitije načine. Pa tako između ostaloga i u junk bond segmentu korporativnih obveznica*, koje nisu nudile gotovo nikakva uzbuđenja, svodeći svoj uobičajeni high yield – high risk profil u poprilično benigne (ili gotovo bezopasne) okvire.

Bum junk obveznica
Uz rekordno nizak default rate (koji se petu godinu zaredom kreće silaznom putanjom), analiza Merrill Lyncha ukazivala je na spread od uistinu skromnih 240 postotnih bodova u odnosu na benchmark (tj. američke državne obveznice), što je upola manje od petogodišnjeg prosjeka, te čak četiri puta niže od spreada koji se, u uvjetima globalne recesije (ili barem drastičnog usporavanja gospodarskog rasta), ‘naplaćivao’ tijekom 2002. Zbog čega nimalo ne čudi podatak kako je emisija obveznica sa junk statusom u SAD-u samo u nepunih pet mjeseci ove godine dosegla vrtoglavih 77 milijardi dolara, ili otprilike polovicu prošlogodišnjeg iznosa, kojim je postavljen novi rekord. Vrlo slična situacija vladala je i u segmentu korporativnih kreditnih plasmana, nakon što je samo u ovoj godini zaduživanje kompanija (putem klasičnih bankovnih zajmova) s junk rejtingom premašilo cifru od 470 milijardi dolara, najavljujući još bolji rezultat u odnosu na rekordnih 687 milijardi dolara iz prošle godine.

Zamke izdašne likvidnosti
Iza čega se u prvom redu krije frenetična aktivnost hedge fondova i private equity tvrtki, koji tek koriste jeftine izvore financiranja, gutajući goleme količine aktive (kompanija) na koje onda prenose silna zaduženja, spremajući se izrezati ih i naknadno ‘ispljunuti’ kupcima, bilo putem tržišta kapitala ili pronalaženjem izravnih kupaca. Što je pak neodoljivo podsjećalo na ružan kraj prošlog stoljeća, kada se junk bond premija kretala oko 3%, isprovociravši tada famozni ‘irrational exuberance’ govor od strane Alana Greenspana koji je poslužio kao uvertira u kaos obilježen krahom tržišta kapitala (u prvom redu pregrijanog dot-com segmenta). Ako ništa drugo, Greenspan je ostao dosljedan sebi, odašiljući posljednjih mjeseci brojna upozorenja na temu izdašne likvidnosti koja potencira brojne zamke za investitore. No umjesto tmurnih scenarija, kojima se otvoreno prizivala i mogućnost recesije, realnost je, čini se, neusporedivo – bolja!? Jer silan kaos koji je preko noći natjerao investitore na tržištima kapitala u paničan bijeg bio je izravna posljedica intenziviranja ekonomske aktivnosti na globalnoj razini, uobličene nizom optimistično intoniranih indikatora s obje strane Atlantika. A kao trigger dramatičnog rasta dugoročnih kamatnih stopa najprije je poslužilo povećanje kamatnjaka novozelandske, a zatim i Europske središnje banke. Potonja je, sasvim očekivano, podigla ključne kamatne stope na 4 posto, odnosno, najvišu razinu od rujna 2001. godine (što su, samo tjedan dana kasnije, emulirali njihovi švicarski kolege), dok se RBNZ odlučila na još drastičniji korak, gurajući kamatnjake na rekordnih 8 posto (što bi prije bilo svojstveno kakvoj zemlji u razvoju).

Masovni povratak investitora
Čime je usput riješena ‘zagonetka’ o kojoj je još 2005. godine govorio Greenspan, referirajući se na inverted yield curve, odnosno, fenomen negativnog spreada između stopa prinosa na dugoročne obveznice i one s kraćim rokovima dospijeća. No svakako najdojmljivijom se nameće činjenica da su optimisti na tržištu kapitala još jedan paradoks uspjeli okrenuti u svoju korist, pretvorivši skok stope prinosa na desetogodišnje američke obveznice do najviše razine u posljednjih pet godina u događaj od drugorazrednog značaja. Jednostavno gurajući u prvi plan viša očekivanja u pogledu gospodarskog rasta (čime je moguće opravdati i hrabrije valuacije) te osiguravajući nastavak pozitivnog trenda cijena dionica, obilježen masovnim povratkom investitora protekloga tjedna. Pitanje je samo do kada…

Ipak bez snižavanja kamatnjaka

Sukladno oscilacijama terminskih ugovora na kamatne stope FED-a, mogućnost snižavanja kamatnjaka do kraja godine činila se posve neizbježnom. Već krajem svibnja vjerojatnost takvog scenarija spustila se na 40%, a u prvom tjednu lipnja skliznula na minornih 18%, da bi već sredinom mjeseca situacija bila naprasno izmijenjena. Jer terminski ugovori sada upućuju na vjerojatnost povećanja ključnih kamatnih stopa tijekom ove godine, po prvi put u posljednjih godinu dana (otkako je FED prekinuo ‘kampanju’ povećanja kamatnjaka). Opcije otkrivaju još agresivniji pristup ulagača, ili u prijevodu, poveći broj onih koji se klade na preokret i primjenu restriktivnije monetarne politike ove godine, praktički izjednačavajući vjerojatnost ‘rise’ i ‘hold’ scenarija. A na početak silaznog ciklusa ključnih kamatnih stopa u drugoj polovici godine gotovo nitko više ne računa ozbiljno.

Kronologija

AI platforma

‘Tko ne prati ritam promjena, propada. Mi smo odlučili prilagoditi se’

Vrhunski stručni tim

Od ordinacije s jednom stomatološkom stolicom do centra za najzahtjevnije dentalne zahvate

01.06. – američki “non-farm payrolls” report uvjerljivo nadmašio očekivanja, smanjujući vjerojatnost snižavanja kamatnih stopa

04.06. – novi tjedan otvoren je rapidnom korekcijom na kineskim burzama koja, barem naizgled¸nije imala većeg utjecaja na globalna zbivanja

05.06. – guverner FED-a zatekao ulagače pravom demonstracijom optimizma, poduprijevši nagađanja o povećanju kamatnjaka

06.06. – Reserve Bank of New Zealand (RBNZ) objavila odluku o povećanju kamatnih stopa na rekordnih 8%; ECB podigla refi kamatnu stopu na 4% (najviše od rujna 2001. godine)

07.06. – serijom pozitivno intoniranih vijesti stopa prinosa na 10-godišnje američke državne obveznice po prvi puta od kolovoza 2006. preskočila ključnu psihološku razinu od 5%; yield na britanske 10-godišnje obveznice dosegao najvišu razinu u posljednjih devet godina (5,3%)

08.06. – prava poplava pozitivnih revizija očekivanog gospodarskog rasta u SAD donekle smirila Wall Street, no dugoročne kamatne stope i dalje smanjuju zaostatak za instrumentima s kraćim rokovima dospijeća; svjetski burzovni indeksi zaključili su tjedan s povećim gubicima

11.06. – RBNZ po prvi puta u povijesti intervenira kako bi zaustavila rast domaće valute; carry-trade strategije na deviznom tržištu i dalje guraju u prvi plan dugoročne kamatne stope

12.06. – “inverted yield curve”, fenomen koji je poprilično zabrinuo američke monetarne vlasti, rastom dugoročnih kamatnih stopa potpuno nestaje; IEA upozorava na zamjetan jaz između globalne potražnje i ponude za naftom

13.06. – svibanjski rast obujma trgovine u maloprodaji u SAD nadmašio očekivanja najvećih optimista; pretpostavka o smanjenju kamatnih stopa FED-a potpuno je napuštena, a stopa prinosa na 10-godišnje američke državne obveznice doseže najvišu razinu u posljednjih pet godina

14.06. – po prvi puta otkako je FED obustavio kampanju podizanja kamatnjaka terminski ugovori ukazuju na vjerojatnost daljnjeg povećanja; tečaj USD/JPY raste iznad 123 jena (najviše od prosinca 2002. godine); švicarska središnja banka podiže kamatnu stopu na 2,5% (najviše od rujna 2001. godine)

15.06. – europski burzovni indeksi nižu višegodišnje rekorde, osiguravajući pozitivnu izvedbu svjetskih tržišta kapitala (na tjednoj razini); institucionalni investutori iniciraju agresivnu akumulaciju obveznica, spuštajući stope prinosa