Na valu rušenja rekorda na dioničkim tržištima u posljednje dvije godine, mirovinski fondovi ostvarili su, ovisno o kategoriji, izdašne prinose svojim članovima.
Posebno razloga za zadovoljstvo imaju u PBZ Croatia osiguranju, s čijim predsjednikom Uprave Dubravkom Štimcem razgovaramo o poslovanju, predstojećim zakonskim izmjenama i perspektivama tržišta kapitala.
U zadnje dvije godine tržišta ruše rekorde, Crobex čak i brže od nekih svjetskih indeksa. Kako ste poslovali prošle godine?
Rezultati su stvarno dobri. Fond kategorije A u 2023. napravio je 18,04 posto prinosa svojim članovima, a 2024. zaključio sa 16,5 posto prinosa. Zaista mislim da se radi o prinosima s kojima članovi mogu biti zadovoljni. Naravno, rezultatu je pogodovalo tržište na način da su dionička tržišta išla snažno gore. Pritom su valuacije mnogih još relativno niske, kompanije u zadnjih nekoliko godina zaista popravljaju svoje poslovanje. Valuacije se time približuju opravdanim razinama. Odnosi se to na neke od naših ‘stožernih’ dionica kao što su Končar, Podravka, Triglav, Krka, Petrol, NLB… Dakle, sve te pozicije su zaista lijepo odradile godinu.
A ostale kategorije?
Fond B je napravio 2023. godine 12,99 posto prinosa, lani 12,7 posto. Dakle, prinosi iznad deset posto, što je također, rekao bih, vrlo dobro. Fond C kategorije napravio je u 2023. 4,23 posto, a u prošloj 3,93 posto.
Dobro kad podvučete crtu zadnjih godina povišene inflacije, jesu li prinosi mirovinskih fondova ostali iznad nje? Jesu li fondovi očuvali vrijednost mirovinske štednje?
Jesu. Realni prinosi su i dalje pozitivni, iznad dva posto. U fondu kategorije B, koji je ujedno i najveći, vrijednost štednje je očuvana, ali i povećana. Od početka rada u kategoriji A ostvareni prinos je 9,26 posto. U fondu B 5,51 posto, a u fondu C 3,26 posto.
Štednja nije samo očuvana, već i povećana. Ono o čemu se ne govori puno, ali je činjenica, da je, prosječan član našeg fonda koji je od početka rada redovito uplaćivao doprinose, uplatio oko 14.778 eura, a na računu ima 26.760 eura. Dakle, zarada mu je oko 12 tisuća eura.
Tih 12 tisuća ne zvuči baš puno u okruženju visoke inflacije…
Treba gledati koliko je u prosjeku uplaćeno. Govorim o prosječnim plaćama koje se u našoj ekonomiji isplaćuju. Neupitno je da fondovi ostvaruju zaradu na uplaćene iznose. Rekao bih zadovoljavajuće. Pozitivno je da prosječne plaće rastu, to se odražava i na uplate u drugi stup. I ne trebamo donositi stavove na temu podataka o polovini radnog vijeka.
Ako netko na pola radnog vijeka, nakon 20 godina rada i uplata, na stanju ima 26 tisuća, znači da će pri odlasku u mirovinu imati više od 60 tisuća eura. Treba donositi ocjene temeljem potpunih podataka. Trenutno su u fokusu banke i njihove naknade, no i mirovinskim fondovima ranije su se spočitavale naknade u odnosu na veličinu portfelja. Nama su se naknade već smanjivale i ne mislim da ih treba i dalje smanjivati. Naknada za ovu godinu iznosi 0,24 posto na imovinu kojom upravljamo. Kada pogledate bilo koji aktivni portfolio menadžment naknade su puno veće.
Razumijemo da smo dio javno privatnog partnerstva, treba biti razuman s naknadama koje se naplaćuju. No, one u isto vrijeme trebaju osigurati poslovanje društva koje upravlja s 4,5 milijarde eura, da vlasnici vide smisla u postojanju takve firme koja zaista nosi veliku odgovornost i potencijalno reputacijski rizik. Uostalom, provjerljiva je činjenica da hrvatska društva za upravljanje obveznim mirovinskim fondovima imaju daleko najniže naknade u odnosu na ista društva u OECD zemljama.
Na što najviše trošite?
Struktura naših troškova je takva da ih oko 50 posto ide na zakonski propisane izdatke, primjerice Regos koji vodi račune naših članova i brine o uplatama, isplatama i stanju računa. Ostatak ide za plaće radnika, imamo 33 zaposlena, servise poput Bloomberga, imamo obvezu ulagati u financijsko opismenjavanje, potom u sigurnost informacijskih sustava i slično.
Država je dosta mijenjala mirovinske propise, što je i sada aktualno, no nema govora o povećanju izdvajanja doprinosa za drugi stup? Povećanje od jednog postotnog boda okvirno bi bilo oko 330 milijuna eura opterećenja za proračun, s 1,5 na 1,8 milijardi eura? Ne čini se nemogućim s obzirom na stanje deficita i duga?
To je pitanje javnih financija. Mirovine same po sebi opterećuju značajan udio proračuna. Zadnjih godina deficit je smanjen, stvari se kreću u dobrom smjeru, ali nije lako onima koji donose odluke povećati uplate u drugi stup jer to izaziva veće isplate iz proračuna za mirovine iz prvog stupa, to nije laka odluka.
Mi bismo, naravno, voljeli da su uplate doprinosa i 10 posto. Onda bismo pričali o puno većoj štednji, a sukladno tome i zaradi jer su prinosi neupitni. Ali, nije lako zakonodavcu, odnosno onima koji vode javne financije. Vjerujem da će to ići ipak u tom smjeru, jer se naše javne financije dobro razvijaju.
Kako gledate na aktualne zakonske promjene?
Mislim da je zakonodavac kroz cijelu povijest izmjena dobro vodio priču. Mi smo tražili veće limite za ulaganja u dionice i rizičnije instrumente, u određenoj mjeri u alternativne klase imovine, što je standard u svijetu. Limiti su prošireni što nam je omogućilo više slobode upravljanja imovinom, više slobode za kreiranje prinosa. Smatram da se efekti toga vide iz diferencijala prinosa u kategorijama A i B. Treba gledati povijest rada fondova, u 20 ili 40 godina rada bit će poneka loša godina na tržištima, no u dugom roku prinosi su pozitivni. Kad je situacija dobra nitko to ne primjećuje, a kad je godina loša, odmah je propast drugog stupa.
Spominje se da neke od izmjena idu u smjeru uvođenja opcije članovima da izaberu isplate bez indeksacije mirovina. Čemu takvo rješenje?
Razgovara se o određenim preinakama u fazi isplate, da se ponudi članovima više opcija. Neke od tih opcija mogle bi vjerojatno dovesti do povećanja mjesečnih isplata mirovina iz drugog stupa. Ideja je pokušati vidjeti da li se može nešto napraviti da sustav bude efikasniji, da osigura veća primanja članovima u fazi isplate, a i da osnivačima potencijalno omogući isplativiji okvir rada, bolju ravnotežu rizika i koristi.
Ako imate vrlo striktno definirane uvjete poslovanja gdje se garantira puno toga, to zahtijeva stvaranje velikih rezervi da se pokriju rizici. Ako se sustav fleksibilnije postavi, vjerojatno može dati poželjnije rezultate. Jedna od opcija je micanje indeksacije, ali to član može ili ne mora odabrati, jednako kao i danas hoće li se vratiti u prvi stup ili primati kombiniranu mirovinu.
Koliko članova bira povratak u prvi stup? Je li ta opcija, uvedena da osigura bolje mirovine za one koji nemaju dovoljno štednje, otvorila vrata eroziji drugog stupa čega se industrija bojala?
Ne vidim nikakvu eroziju. Vidim rast imovine, rast broja članova čitavo vrijeme i rast plaća u Hrvatskoj. To znači da su uplate u fondove porasle u proteklim godinama. Ušteđeni iznosi na osobnim računima su sve veći i sve će veći dio onih kojima se isplati kombinirana mirovina. Trenutno oko 30 posto članova bira kombiniranu mirovinu. Napominjem, to je nakon pola životnog vijek štednje.
Kada se bude štedjelo puni radni vijek u drugom stupu, onda će se i punom većem broju ljudi isplatiti kombinirana mirovina, što znači da se smanjuje pritisak na proračun za isplatu mirovina iz prvog stupa. Postoji jedan dio osiguranika kojima drugi stup neće biti isplativ jer su imali vrlo niske plaće, nisu dovoljno dugo radili ili imaju neredovite uplate doprinosa. Zato se država pobrinula da se mogu vratiti u prvi stup bez ikakve štete, mislim da je potpuno fer prema našim članovima.
Kad smo kod liberalizacije ulaganja, jedna od stvari o kojima se dosta pričalo je ulaganje u startupe, odnosno u fondove koji su im okrenuti. Kritiziralo se da sedam od deset startupa propadne pa bacamo mirovinsku štednju. Kakva su vam dosad iskustva?
Mi ne ulažemo direktno u startupe već u fondove koji u njih ulažu. Oni imaju strogu regulativu, moraju biti autorizirani i registrirani. Više smo ulagali u private equity fondove jer je to manje rizična klasa imovine kad govorimo o alternativama. Istina je da većina startupa propadne, ali je ideja da oni uspješni nadoknade ulaganje u neuspješne. Naš izbor su private equity ulaganja, iza njih stoji međunarodni kapital u kombinaciji s domaćim.
Nama je bilo logično podržati da međunarodni novac ulazi u Hrvatsku i ulaže se u domaće gospodarstvo, bazično smo blagonaklono gledali takve projekte. Nismo sve, naravno, prihvatili, vodili smo se kriterijima selekcije. Sad već imamo više godina iskustva i mogu reći da ta klasa imovine radi ono što je dokazano i dugoročno možete očekivati bolji prinos od povrata na dionice.
Koliki su ti prinosi?
Ne bi volio govoriti o brojkama jer je prekratko iskustvo od nekoliko godina. Svjetski podaci govore jasno da je ulaganje u private equity fondove rizičnije, ali u dugom roku donosi bolje prinose. Industrija se zaista lijepo razvija, možemo vidjeti vrlo obećavajuće investicije od kojih su neke već realizirane.
Dobro je da se sustav financiranja gospodarstva koji već postoji u razvijenim zemljama, razvija i kod nas, posebno jer već imamo nacionalni bazen štednje u mirovinskim fondovima. Bez štednje vjerojatno toga ne bi bilo. Ne mogu vam opisati koliko bi opciju mirovinskih fondova rado htjeli imati kolege u susjednim zemljama, recimo u Sloveniji. Javnost bi trebala biti svjesnija koje su koristi od bazena nacionalne štednje za financiranje i razvoj gospodarstva. Ne možete ovisiti samo o međunarodnim izvorima.
Osim domaćih, koliko ulažete u stranu imovinu. Recimo, u neke od poznatih imena, od Nvidije, Applea, Tesle…? Kako to funkcionira?
Ulažemo direktno i preko fondova. Kad ulazimo u strane dionice, uglavnom idemo preko ETF fondova budući da oni nude veliku likvidnost, diversifikaciju, i niske troškove ulaganja. Oni su tu negdje po naknadama kao mi. Sve velike investicijske banke imaju dobre ETF-ove usmjerene na poznate međunarodne dionice, ali i šire sektore. ETF su izvrsna opcija jer su vrlo likvidni i tu možemo brzo ulaziti i izlaziti iz pozicija. Kad su u pitanju domaće ili regionalne dionice, tu biramo pojedinačno. Spomenuo sam, a i iz javnih podataka vidljivo je da su u portfelju Podravka, NLB, Končar, Krka, Triglav, Petrol,…
Što mislite o ulaganju u kripto imovinu? U smislu priče o nekoj liberalizaciji na dužem štapu?
To je klasa u koju mirovinski fondovi ne smiju ulagati. Ne bih se čudio da se jednog dana i to liberalizira. Hoće li zaista mainstream investitori, kao što su mirovinski fondovi,krenuti značajnije u tom smjeru? Mislim, nije ni isključeno. U portfolio menadžmentu poznato je da jedan posto portfelja možete uvijek uložiti u bilo što. Naravno, ne bilo što, nego nešto što za što mislite da je dobar odnos rizika i prinosa. Srećom, možemo pogledati što rade oni fondovi koji postoje puno dulje od nas, koji nemaju naknade kakve mi imamo. Mirovinski fondovi nekad nisu ulagali u private equity fondove, stvari su se s vremenom promijenile.
Postala je već poštapalica u industriji da su mirovinski fondovi odavno prerasli hrvatsko tržište po svojim kapacitetima, da ne kažem likvidnosti tržišta. Može li što promijeniti strategija razvoja tržišta kapitala i jeste li uključeni u tu priču?
Nismo aktivno uključeni, ali znamo smjer razmišljanja. Stvari se razvijaju korisno, u dobrom smjeru. Ljudi obično očekuju čuda, ali mi ne možemo očekivati da ćemo imati 500 ‘blue chip’ kompanija u Hrvatskoj. Imamo ih koliko ih imamo, mala smo zemlja i sukladno tome se razvijamo. Ali ja zaista vidim stalno pozitivne pomake. Prije nismo imali bazen nacionalne štednje u toj formi da možemo ulagati u dionice, danas je imamo. Isto vrijedi za više ulaganja dionice, u private equity… Po mom sudu postoji jasan progres. Ako budemo dosljedni u takvom kretanju, efekti će se vidjeti. I to za sve, a ne samo za one koji rade u toj industriji, nego za sve koji trebaju imati koristi: za kompanije koje zapošljavaju ljude, koje kreiraju profit i plaćaju poreze.
Kad gledate sektorski, tržište nekretnina, IT, industriju, gdje vidite najveći potencijal?
Ne mogu govoriti sektorski, stvari se prebrzo mijenjaju. Vidite u kojim smo kompanijama na domaćem tržištu, između ostalog, prehrambenoj industriji, energetici…
Cijela Europa se naoružava, hoće li i mirovinski fondovi krenuti u ulaganja u tom smjeru?
Regulator jasno definira u što se smije, a u što ne ulagati. Spomenuli ste Končar, Podravku, to su neke domaće perjanice i po korporativnom upravljanju, zahvaljujući i mirovincima. Koliko se ono promijenilo posljednjih godina? Korporativno upravljanje ide u jako dobrom smjeru. Usporedimo li ono danas s praksama prije 10-15 godina, razlike su ogromne. Uostalom, to pokazuju i rezultati tih kompanija, profiti, profitne marže, prihodi…
Činjenica je da kod dioničarstva stvari bolje funkcioniraju kad više ljudi gleda što se događa i u kojem smjeru ide. To je blagodat za kompanije i to korporativno upravljanje jer je smisao transparentnost, kada postoje procedure, kada se zna tko što radi. Prije 20 godina to je postojalo i u Hrvatskoj, ali u nekim firmama, rekao bih da je to čak u većini bila iznimka. Danas je to nužno pravilo, zato i imamo bolje rezultate.
Kada gledate okruženje, što vas plaši, što vidite kao najveću nepoznanicu?
Ništa me ne plaši, ali oprez postoji. To je kao u sportu, on se sastoji od pobjeda i poraza, padova i faula. Vidimo da je tržište dionica volatilno, znamo da ono ne može vječno rasti. Suština je da Hrvatska nije precijenjena. Ako svijet padne 20 posto, možda će domaća burza pasti 30 posto, ali to ne znači da su naše dionice precijenjene. Činjenica je da su zarade kompanija u svijetu i kod nas sve bolje i bolje, logično je da onda i cijene dionica rastu. Pitanje je jesu li rizici toliko narasli da nadmašuju rast zarade? U okruženju smo da je oprez nužan.
