U prepunoj kristalnoj dvorani hotela Westin (barem do prve pauze kavu) Hrvatska udruga poduzetnika predstavila je svoje viđenje reindustrijalizacije Hrvatske i vladi uručila paket zahtjeva čije bi ostvarenje trebalo služiti tom cilju. Po prvi put nakon nekoliko godina na Danu poduzetnika pojavio se i počasni predsjednik HUP-a koji je pred Sanaderom poručio da “HUP neće svojim članicama davati preporuke za koju političku opciju da glasaju, ali poduzetnici jako dobro znaju prepoznati koji im politički program može pomoći da ojačaju svoju konkuretsku poziciju na tržištu”. O paketu mjera razgovarali smo s Damirom Novotnyjem iz T&MC-a, članu savjeta HNB-a, te, nije naodmet spomenuti, i potpredsjedniku stručnog vijeća Hrvatske seljačke stranke.

Za većinu tih preporuka vlada se već deklarativno zalaže, što je u tom paketu novo?
NOVOTNY: Što se tiče političkih preporuka, vlada se zalaže za uklanjanje administrativnih barijera, ali zapravo to ne provodi. Tema brze registracije poduzeća je politička parola ali ona zapravo nije bitna. Bitno je to da poduzetništvo ima težak život te da vlada nije stvorila klimu da netko uopće želi biti poduzetnik. Nije stvorila zakonodavni okvir da bi im bilo lakše ni infrastrukturno. U poreznom dijelu, vlada bi svakako morala poduzeti smanjivanje poreza na korporativnu dobit.

PDV-a vjerojatno ne?
NOVOTNY: Baš suprotno, PDV će se vjerojatno morati povećavati, kao što se to dogodilo u Njemačkoj, jer je jednostavno zahtjev od strane fiskusa sve veći, a korporativni sektor traži spuštanje poreznog opterećenja svojih dohodaka. Da bi hrvatski gospodarski prostor bio interesantan međunarodnim investitorima, stopa poreza na dobit mora biti bitno niža, usporediva s, recimo, Srbijom koja ima 10 posto. To je u toj grupi glavna preporuka i tu se ne može igrati nekog finog usklađivanja, nego se mora radikalan rez napraviti.

Premijer Sanader je rekao da je najvidljiviji rast proračuna upravo od poreza na dobit, čak da je to ‘nezapamćeno u povijesti’, ‘izvanredan kvartal’. Može li sad ići tragom Austrijanaca, koji su smanjili poreze, ali su se nakon toga prihodi još povećali.
NOVOTNY: Ako je stopa visoka, porez na dobit se smanjuje. No, kod nas se porez na dobit najviše prikuplja iz financijskog sektora koji najviše i zarađuje, kroz financiranje javne i privatne potrošnje. I zapravo se može reći da vlada najprije daje financijskom sektoru taj novac, a onda ga vrati kroz porez na dobit. To je zapravo isti novac i u tom kontekstu mi zapravo nemamo stvarnog rasta prihoda od poreza na dobit, jer nema investicija u realnom sektoru niti on generira tu dobit. Slično je i s građevinskim sektorom koji dijelom zarađuje zahvaljujući javnim investicijama i vraća vladi kroz porez na dobit. Dakle, mi se vrtimo u jednom zatvorenom krugu poreza na dobit i tu je stvarno potreban jedan radikalan rez da bi se dinamizirale investicije u realnom sektoru, prije svega industrije. I to je glavna preporuka što se porezne politike tiče.

Kako bi hrvatska vlada nadoknadila taj gubitak?
NOVOTNY: Porez je ekonomska politika kojom se mogu dinamizirati sektori – i to je jedina politika u EU koja ostaje u nadležnosti nacionalnih vlada. Sve druge se harmoniziraju, ujednačavaju, monetarna prije svega. Pogotovu što su u EU porezne politike u velikoj mjeri u nadležnosti lokalnih vlada, na taj način se financira lokalna uprava. A što mi radimo? Mi centralno prikupimo porez na dobit i onda ga lokalno redistribuiramo.

Kako se u tu sliku uklapaju zahtjevi za smanjivanje skrivenih nameta?
NOVOTNY: Da, to nisu parafiskalni nameti kao što se često govori, to su fiskalni nameti, odnosno porezi lokalne samouprave koja također oporezuje potrošnju, dohotke, imovinu. Naša preporuka je da se svi ti porezi registriraju i pokušaju pojednostavniti. Osobno mislim da je rješenje u uvođenju imovinskih poreza ‘ad valore’. Što to znači? Lokalna uprava sad na imovinu obračunava vrlo različite namete koji ne razlikuju vrijedniju od manje vrijedne imovine, što je s porezne i socijalne pozicije nekorektno. U Hrvatskoj se dogodila preraspodjela nacionalnog bogatstva i zapravo je iz realnog sektora dosta toga izvučeno prema financijskom sektoru, a sad ide prema osobnom sektoru u vidu kreditiranja potrošnje i kupovine nekretnina. I taj sektor raste iz dana u dan, iz godine u godinu. I prirodno bi bilo da zakonodavac uvede porez na imovinu (iznad određene vrijednosti, kao što naprimjer u Njemačkoj ne oporezuju imovinu do 300 tisuća eura).

Zalažete li se vi to da država vrati izgubljeno kroz smanjivanje korporativnih poreza ili za angažiranje iz gospodarstva isključene imovine?
NOVOTNY: U svakom slučaju, uloga države trebala bi biti da kroz porezne politike prikupi dovoljno kako bi mogla rasteretiti korporativni sektor i, s druge strane, da se neaktivna imovina aktivira. To su ta dva ključna zadatka.

Kako bi to utjecalo na tržište nekretnina?
NOVOTNY: To bi trebalo dinamizirati sektor nekretnina koji je u razvijenim zemljama jedan od glavnih gospodarskih indikatora, a kod nas u ovom trenutku više na špekulativnoj razini nego što je dio nacionalne ekonomije.

Bihevioralni laboratorij

Ova tvrtka koristi inovativan alat za zapošljavanje i razvoj zaposlenika

Vrhunski stručni tim

Od ordinacije s jednom stomatološkom stolicom do centra za najzahtjevnije dentalne zahvate

Povećana ponuda bi vjerojatno dovela do realnijih cijena na tržištu?
NOVOTNY: Upravo tako! I dovelo bi do ispuhivanja tog balona očekivanja koji se zapravo svodi na špekulaciju, na kockanje što će se dogoditi kad Hrvatska uđe u EU. Pvenstveno uz obalu, no sad rastu očekivanja i u poljoprivrednim dijelovima Hrvatske gdje cijene rastu. Jer, ulaskom u EU cijena poljoprivrednog zemljišta će biti utrostručena. I sad nije bitno imati poljoprivredno zemljište da bi se na njemu nešto privređivalo, nego da bi se špekuliralo. U to su se posebno uključile austrijske banke, istaknuo bih Hypo banku, koje su kupovale kombinate i pretvarale poljoprivredno zemljište u špekulativnu nekretninu, da bi ulaskom u EU utrostručile njegovu vrijednost.

Premijer je govoreći o pokretanju većeg investicijskog ciklusa, citirajući svojeg češkog kolegu, sve sveo na dvije ključne riječi: EU i NATO.
NOVOTNY: To je površno i tek djelomično točno. Naravno da su to glavne pretpostavke ekonomskog rasta i razvoja, međutim, bez obzira što je Češka i turistička zemlja, treba znati da je to nacija s vrlo snažnom industrijskom tradicijom, koja je oživjela u tranzicijskom procesu. Češke vlade su poticale razvoj industrije. Posljednji takav dobar primjer je velika investicija Hyundai grupe, koja je zajedno s češkom vladom (koja sudjeluje s 15 posto, što je maksimalno dopušten iznos od strane EU!) krenula u još jedan megaprojekt koji će rezultirati sa 40-ak tisuća radnih mjesta.

Vi kažete da država ne samo da mora stvarati poduzetničku klimu, nego mora i vlasnički sudjelovati u velikim investicijskim projektima.
NOVOTNY: Apsolutno. To je u onom kvadrantu preporuka industrijske politike. Hrvatska vlada je kroz direktne transfere i poticaje u različitim sektorima djelovala sektorski. Pa je tako dosta proračunskog novca transferirala u brodogradnju, u poljoprivredno-prehrambeni sektor. Država je iskoristila dosta fiskalnih kapaciteta da bi transferirala u pojedine sektore, a da njima nije upravljala. To nije praksa u europskim zemljama!

Pri tom državno vlasništvo ne mora nužno biti problem?
NOVOTNY: Često spominjem izjavu jednog švedskog ministra (a švedska vlada je veliki investitor, s velikim industrijskim holdinzima), koji je, kad su ga pitali zašto ne privatiziraju, odgovorio ‘a zašto bi, u proračunu nam ne treba novaca, a tvrtke dobro rade’. Austrijska vlada već desetljećima ima običaj da važne privatne tvrtke koje završe u stečaju iskupi i restrukturira, unaprijedi i dokapitalizira i onda ih proda.

No, europska komisija ipak nastoji ograničiti te prakse!
NOVOTNY: Sad dolazimo do toga. U EU dolazi do sukoba između doktrine slobodnog protoka novca, kapitala, usluga i roba te državne intervencije s kojom se na globalnoj razini ona susreće na svakom koraku. Osnovna ideja, da se tom liberalnom politikom potakne rast – nije dala ploda. Takva Europa zapravo nije dovoljno konkurentna. Zato su nastali veliki projekti poput Airbusa, da bi konkurirali američkom Boeingu. Privatni sektor to nikada ne bi mogao mobilizirati. Jednostavno, u EU postoji stalan konflikt između načelne doktrinarne politike Bruxellessa i pragmatičnih ekonomskih politika pojedinih europskih vlada. Nezamislivo je, pogotovu u malim zemljama, da bi vlada bila lišena obaveze proaktivnog djelovanja u gospodarskom životu. To ne postoji! Sarkozy je sada naglasio da će njemu jedan od najvažnijih zadataka biti obnavljanje europskih industrijskih politika. Danas je već posjetio Airbus.

Nove članice EU vrlo različito vode industrijske politike.
NOVOTNY: Među tranzicijskim državama najuspješnija je Slovenija koja definitivno ima vrlo snažnu državnu intervenciju. Najveće industrijske korporacije se nalaze u paradržavnom vlasništvu. U Njemačkoj je njihova glavna banka za obnovu i razvoj Kfw otkupila čitav niz državnih poduzeća i upravlja njima u ime i za račun vlade, uvažavajući s jedne strane politički zadatak za očuvanje radnih mjesta i s druge strane da se njima upravlja ekonomski učinkovito. Nema nikakve dvojbe da bi hrvatska vlada morala to isto učiniti.

Klasteri nisu dovoljni?
NOVOTNY: Nisu dovoljni, oni su neformalno udruživanje, a moramo imati vlasničku kontrolu. Država mora vlasnički upravljati nad projektima u kombinaciji s privatnim vlasništvom. Dakle, pravo javno-privatno partnerstvo, ali ne ono političko, kao što je to napravljeno na Hvaru za potrebe prikrivanja de facto privatizacije. Država mora ući u partnerstvo na visokoj razini s krupnim svjetskim industrijskim korporacijama, kao što to rade češka i slovačka vlada.

Imamo li mi uopće kapaciteta da udomimo jedan tako veliki projekt? Oni traže mnogo kvalitetne radne snage i odgovarajuću infrastrukturu.
NOVOTNY: Nažalost, kako vrijeme protiče, tako su i naši kapaciteti sve slabiji. Mi danas imamo kroničan nedostatak inženjera.

Bi li mi onda uopće mogli otvoriti jednu takvu tvornicu bez uvoza radne snage?
NOVOTNY: Ne! Za automobilsku industriju već je prekasno! Mi nemamo dovoljno radne snage za radno intenzivne industrije i moramo razvijati one koje to ne zahtijevaju, poput, recimo, biotehnologije. Za to smo imali perfektne uvjete, prije preuzimanja Plive. Hrvatska vlada je morala zadržati svoje udjele u farmaceutskim kompanijama, ne bi li zadržala farmaceutsku proizvodnju u Hrvtaskoj. Što se dogodilo nakon preuzimanja Plive? Barr sustavno ukida proizvodnju lijekova koji mu u Hrvatskoj nisu dovoljno profitabilni. Dakle, nema govora više, kao što je Barr slatkorječivo najavljivao, da će Pliva postati europski centar proizvodnje lijekova. Barr je pretvorio Plivu u filijalu za distribuciju svojih proizvoda na onim tržištima gdje je Pliva bila prisutna. Da je hrvatska vlada bila zadržala zlatnu dionicu s kojom kontrolira strateške odluke, kao što je mađarska učinila s Gideon Richterom, Pliva i Belupo bi danas bili vodeći proizvođači lijekova u ovom dijelu Europe.

Koliko dugo bi država trebala zadržati svoj vlasnički udio?
NOVOTNY: U jednom trenutku te tvrtke treba privatizirati, ali kada budu dovoljno snažne. Mi u ovoj fazi privatizacije imamo vertikalnu integraciju s stranim kompanijama koja znači da se većina poslovnih aktivnosti seli iz Hrvatske u te centrale.

A takve tvrtke nisu regionalni igrači, nego su osuđene ostati unutar hrvatskih granica!
NOVOTNY: Apsolutno. Kad je preuzeta Zagrebačka banka, bilo je govora o tome da će ona postati središte razvoja Unicredita za jugoistočnu Europu. Preuzimanjem HVB-a, danas je centrala Unicredita za jugoistočnu Europu postao Beč, a ne Zagreb. Kvalitetni procesi se sele u Beč, a zagrebačka filijala će se pretvoriti u distributivni kanal. Financijski sektor je raspodijeljen. No, ako mi ne budemo imali dovoljnu kritičnu masu kvalitetnih velikih tvrtki u realnom sektoru, nećemo naći svoje mjesto na međunarodnom tržištu.

Mi smo osim što smo veliki uvoznici robe, i veliki uvoznici novca koji nam služi za generiranje gospodarskog rasta.
NOVOTNY: Hrvatska nije uvozila kapital, kao što se često zna reći, Hrvtaska je uvozila novac. Država je uglavno rasla na toj osobnoj i javnoj potrošnji koja je financirana kreditima domaćih stranih banaka. Ponuda novca je velika, ali ne i ponuda kapitala, uz relativno skromne direktne strane investicije i to većinom brownfield. Zapravo, cijeli rast hrvatskog gospodarstva je bio generiran potrošnjom koja je financirana novcem stranih banaka preko domaćih banaka.

Obično ministar financija, kad ga kritiziraju zbog prenisko postavljenih ciljeva gospodarskog rasta, odgovara da se ne može odlučiti da će rast sutra biti toliko i toliko pa da će tako i biti. No, sve vlade su na opisani način upravo to radile.
NOVOTNY: Upravo tako. Rast je zapravo bio posljedica političkih odluka vlade u smislu javne potrošnje. Vrijeme velikih infrastrukturnih, javnih radova je završeno. Prije svega više nema potrebe. Ako bi neka vlada htjela ponoviti ono što je napravila Račanova vlada, a nastavila Sanaderova, to bi bila fatalna pogreška. Ta velika ponuda novca koja je zapljusnula Hrvatsku, može se doživjeti kao nenadana kiša na neobrađeno zemljište. Ništa ne može niknuti ako zemljište nije pripremljeno i posijano. Za to ne treba kriviti banke.

Čini se da gdje nije bila prisutna država, ni banke najčešće nisu imale interesa.
NOVOTNY: Apsolutno, banke su dobro odradile svoj posao tamo gdje je bila prisutna jaka privatna ili državna potrošnja. Pogledajte kakva je bila struktura financiranja Viktora Lenca, koji je zapravo jedno vrlo skromno brodogradilište, a nekoliko hrvatskih banaka u stranom vlasništvu davalo mu je ogromne kredite. Nadajući se i kockajući se na ulogu države u tome.

Što se može napraviti, ako je ulazak u EU ona prijelomna točka, kad se zatečeno stanje teško mijenja, a iako ministar gospodartsva planira rast udjela industrijskog proizvoda za samo 1,6 posto do 2013.?
NOVOTNY: Ova vlada kao ni prošla nema dovoljno hrabrosti i odlučnosti da bi bilo što promijenila. Narodna banka nema apsolutno nikakvih ambicija da bi bilo što mijenjala u monetarnoj sferi, apsolutno nijedan korak se ne može očekivati i ovaj posljednji guvernerov intervju samo ide u prilog toj tezi da će oni samo pokušati filtrirati te utjecaje koji dolaze iz međunarodnog financijskog na domaće tržište, biti na neki način čuvari kakve-takve monetarne stabilnosti. Vremena je dosta malo, no dobar menadžment industrijskih politike može u kratkom vremeu vrlo velike pomake napraviti. Mislim da se predratna razina udjela industrijske proizvodnje ne može vratiti, ali se može podići na 30 posto. Što ne znači da neće biti kolateralnih žrtava ulaska u EU. Velika brodogradilišta se moraju restrukturirati, što je vjerojatno eufemizam za gašenja nekih od njih. Od četiri će vjerojatno ostati jedno ili dva i nema nikakve dileme da će se izgubiti dosta radnih mjesta.

Ponovno je bilo mnogo zahtjeva za promjenom tečaja. Čini se da oni koji ih iznose misle da njih neće pogoditi rast ulaznih troškova koji bi nakon toga uslijedio?
NOVOTNY: Takvi zahtjevi traju već desetak godina. No, iznose ga uglavnom izvoznici, naravno ne uvoznici, ne vlada. To je legitiman zahtjev tog sektora, ali tehnički i politički neizvodiv, čak i kad bi postojala politička volja vlasti da izvrši pritisak na središnju banku da pokrene klizanje tečaja, to se ne bi moglo ostvariti. Prije svega HNB to tehnički ne bi mogla provesti, a da ne napravi još veći kaos u monetarnoj sferi, a s druge strane to vladi ne odgovara, jer je ona veliki dužnik. Čak štoviše, vladi odgovara aprecijacija, jer se tako smanjuje količina novca kojeg svake godine mora skupiti za otplatu kamata. 10-postotno klizanje tečaja značilo bi 10 posto više značilo bi dodatnih 10 milijardi kuna za namaknuti u proračun.