EN DE

Marinac: Kupili bi 12% dionica Podravke

Autor: Snježana Vujisić Sardelić
05. siječanj 2007. u 06:30
Podijeli članak —

Dogovor o bitnim pitanjima s kompanijom koju ćemo preuzeti kao drugu varijantu umjesto Eurobeva za mene je gotova stvar

Za razgovor s predsjednikom Uprave Podravke uglavnom ne treba poseban povod, osobito na kraju godine kad se najčešće i rekapituliraju poslovni rezultati. Ako bi se, pak, neposredni povodi za razgovor s Darkom Marincem i tražili, onda su to svakako nerealizirana akvizicija Eurobeva, najnovija politička preslagivanja među menadžerima unutar kompanije, osobito važna u nadolazećoj izbornoj godini, ali čini se, i u provedbi zamišljenog projekta privatizacije 25% državnog udjela u kompaniji.

već od 5 € mjesečno
Pretplatite se na Poslovni dnevnik
Pretplatite se na Poslovni Dnevnik putem svog Google računa, platite pretplatu sa Google Pay i čitajte u udobnosti svoga doma.
Pretplati se i uštedi

Bili ste prilično diskretni u javnom komentaru Lurina poteza, iako se moglo čuti da se u kompaniji čak razmišlja i o tužbi zbog nesavjesna pregovaranja? Koliko vam je doista bio važan taj aranžman? Mislim da bi za obrazloženje takvog ponašanja ipak trebalo pitati Upravu Lure jer jedino oni znaju prave odgovore.
MARINAC: Činjenica je da smo bili zainteresirani za sporazum s Lurom, ali i da smo toliko dugo pregovarali da je to na koncu postalo samo sebi svrha. Stoga, ako pitate je li taj gubitak velika šteta, na koncu mislim da nije.

Za razgovor s predsjednikom Uprave Podravke uglavnom ne treba poseban povod, osobito na kraju godine kad se najčešće i rekapituliraju poslovni rezultati. Ako bi se, pak, neposredni povodi za razgovor s Darkom Marincem i tražili, onda su to svakako nerealizirana akvizicija Eurobeva, najnovija politička preslagivanja među menadžerima unutar kompanije, osobito važna u nadolazećoj izbornoj godini, ali čini se, i u provedbi zamišljenog projekta privatizacije 25% državnog udjela u kompaniji.

Bili ste prilično diskretni u javnom komentaru Lurina poteza, iako se moglo čuti da se u kompaniji čak razmišlja i o tužbi zbog nesavjesna pregovaranja? Koliko vam je doista bio važan taj aranžman? Mislim da bi za obrazloženje takvog ponašanja ipak trebalo pitati Upravu Lure jer jedino oni znaju prave odgovore.
MARINAC: Činjenica je da smo bili zainteresirani za sporazum s Lurom, ali i da smo toliko dugo pregovarali da je to na koncu postalo samo sebi svrha. Stoga, ako pitate je li taj gubitak velika šteta, na koncu mislim da nije.

Ipak, odmah ste izašli s izjavom kako za Podravku postoji i rezervna varijanta, što je shvaćeno ponajprije kao alibi za neuspjeh.
MARINAC: Nisam rekao da imamo rezervnu, nego drugu varijantu, a javnost to može tumačiti kako želi. Mi smo s Lurom dugo pregovarali, ali i s jednom drugom tvrtkom, doduše, puno kraće. S njima smo se od početka dobro razumjeli i dogovorili, što se za prvi slučaj ne može reći.

Ima li smisla pitati o čemu je riječ?
MARINAC: Prije siječnja ne mogu objaviti ime te kompanije, ali dogovor o bitnim pitanjima je postignut.

Neće se ponoviti slučaj Lura? I tamo su svi bitni detalji bili definirani?
MARINAC: Ovdje je riječ o ekskluzivnim pregovorima, što s Lurom nije bio slučaj, i u tome je bitna razlika u aranžmanu. Ja smatram da je to završeno.

Fokusacija na brandove, bilo vlastite, postojeće, bilo nove koji se očito kane kupovati, zamjetan je zaokret u strategiji koji je dočekan s komentarom ‘konačno’. Zbog čega ste dosad gubili vrijeme?
MARINAC: Zbog onih koji se sad ne mogu braniti, najpoštenije bi bilo reći da smo takve faze prolazili zato što smo imali kadar sposoban samo za te faze. U međuvremenu smo se izgrađivali, imamo puno novih ljudi u kompaniji, većina ih je tu izrasla, stvorili smo novu organizaciju u marketingu, spojili marketing i istraživanje i razvoj i tako konačno dobili podlogu za modernu strukturu unutar koje su ljudi počeli pokazivati rezultate. Ne mogu reći da smo htjeli biti prodavač trgovačke robe, ali smo silom prilika to radili jer je toga jednostavno bilo puno više nego naših vlastitih brandova. Sad se konačno vidi rezultat našeg višegodišnjeg rada.

Može li se reći da će budući rezultat kompanije konačno počivati uglavnom na brandovima? Osobito je to važno s aspekta stagnirajućeg prihoda ključnoga Podravkina branda, Vegete?
MARINAC: Razvojna nam se politika temelji na razvoju postojećih naših i postojećih tuđih brandova koje kanimo kupiti. Tako se rast sad primarno bazira na Čokolinu i njegovim ekstenzijama, a tu doista bilježimo izvrsne rezultate i rastu nam tržišni udjeli. Druga poluga rasta bit će Eva, kao naš prvi brand s kojim ozbiljno ulazimo u segment riblje prehrane, odnosno segment mediteranske hrane. Slično će biti i s drugim brandovima koje kupimo, primjerice, pićima. S obzirom na razvoj Vegetinih ekstenzija, primjerice, Vegetu Mediteran i Pikant, očekujemo da ćemo i u tom ključnom brandu rasti i to na domaćem tržištu u novim oblicima, a na stranim tržištima u klasičnom obliku.

Mijenja li se s novim fokusom i plan akvizicija. Odustajete li od klasičnih kupnji cijelih kompanija?
MARINAC: Možda to nismo dovoljno naglašavali, ali u našem su programu uvijek kupnje brandova bile na prvome mjestu. Naime, mi i sami imamo dovoljno kapaciteta i dovoljno zaposlenih i nama zapravo cijele tvrtke, s njihovim imovinama, povijestima i problemima koje uz to idu, zapravo ne trebaju. Nažalost, nije uvijek izvedivo kupiti samo brand, no sad nam je krenulo. Očekujemo doista da bismo ovih dana mogli realizirati kupnju jednog branda u Poljskoj, a poznato je da se želimo ojačati i u Češkoj, Srbiji i BiH.

Kakva će Podravka biti za nekoliko godina – financijski i vlasnički?
MARINAC: Mislim da se u tom razdoblju neće baš događati neke revolucije u našoj branši, a ni u zemlji. Većinu pravila EU usvajamo, listani smo u prvoj kotaciji, a vjerojatno će državno vlasništvo u tom razdoblju ipak zamijeniti neki drugi oblik. Nije tajna da preferiramo oblik radničkog suvlasništva. Ukoliko nam to uspije, ostat ćemo tvrtka u mješovitom vlasništvu, s 20-ak tisuća dioničara od kojih nijedan nema značajnije udjele, osim kad se pojave kao grupa. No, to što govorim je iz pozicije menadžmenta. Kompanija ima vlasnike koji u bilo kojem trenutku mogu odlučiti da će svoje udjele prodati. To neće napraviti ukoliko mi budemo imali dobar rezultat, ali i to samo do trenutka dok se ne nađe netko tko će ponuditi njima odgovarajuću cijenu.

Najavljuje se da će Zakon o privatizaciji konačno ići u Sabor u siječnju. Očekujete li da će Podravka u 2007. ući u taj proces?
MARINAC: Tek kad prođe zakonodavnu proceduru, vidjet ćemo kakvi se modeli u zakonu konačno nude. Mi ćemo u tom slučaju pokušati postići da Podravkini zaposlenici postanu vlasnici što većeg dijela tog paketa. No, nikako ne treba izgubiti iz vida da je sljedeća godina izborna.

Ima vrlo oštrih istupa u kojima se tvrdi da se model radničkog suvlasništva definira u vrlo uskom menadžerskom krugu te da o tome menadžerska vertikala koja bi trebala biti nositelj koncepta, zapravo, vrlo malo zna. Je li to točno ili je riječ o početku političke polarizacije upravo zbog izbora?
MARINAC: To je doista političko polariziranje koje s Podravkom nema nikakve veze. Na skupu na kojem je bilo 120 menadžera osobno sam ih izvijestio da bi bilo poželjno da kupe dionice onog trenutka kad se ta opcija otvori. O istom sam obavijestio i Radničko vijeće i Sindikate, a Uprava Podravke je na sjednici na kojoj su svi bili prisutni unajmila savjetnike koji rade elaborat o tome. To je jednoglasno prihvaćeno, pri čemu su određeni ljudi koji će projekt voditi.

Na ovoj razini cijene projekt baš nije jeftin. Mislite li doista da će se moći realizirati?
MARINAC: Činjenica je da bi 25% Podravke sad koštalo oko 100 milijuna eura, no ako se doista svi uključe u projekt, može se realno govoriti o 10-12% državnog paketa koji bi mogao biti privatiziran na ovaj način. Međutim, to ćemo točno znati tek kad vidimo uvjete i anketiramo zaposlene o njihovom stvarnom interesu. Država, pak, mora odlučiti na koji će način privatizirati ostatak paketa. Mi mislimo da bi burza za to bila najbolje rješenje.

Mogu li politička prepucavanja kojih ima i među Podravkinim menadžerima srušiti planirani koncept privatizacije?
MARINAC: Podravka svake dvije godine živi s izborima i svake se dvije godine pola naših menadžera bavi stranačkim poslom. Ono što mi pokušavamo napraviti je da se to ne radi nauštrb kompanije. Ponekad imamo sukoba i problema s tim, ali mislim da to nikad neće prijeći granicu zbog čega bi tvrtka doista bila ugrožena.

Od proljeća se vuku repovi slučaja Fimine kupnje 10% Podravkinih dionica. Posredno se ta transakcija dovodi u vezu s menadžmentom, na tržištu se špekulira da je Podravka za to izdvojila novce i da je ta transakcija zapravo početak MBO-a prije njegove stvarne inauguracije. Zbog svega toga čuje se da transakcija prolazi kontrolu nadležnih tijela. Ima li menadžment s tim veze?
MARINAC: Mislim da kao i u prvom pitanju sve detalje morate pitati Fimu. Bilo je i dosad jako puno pitanja upućenih na tu temu članovima Uprave Podravke. Kad bismo stvarno pokušali istražiti tko širi takve priče i iz kojeg interesa, onda bismo puno prije došli do istine nego neprestano upirući prstom u Upravu Podravke.

Autor: Snježana Vujisić Sardelić
05. siječanj 2007. u 06:30
Podijeli članak —
Komentirajte prvi

Moglo bi vas Zanimati

New Report

Close