Mađarska naftna kompanija MOL spremna je na sve ne bi li ostvarila zacrtani cilj: postati ozbiljan naftni igrač od Jadranskog do Baltičkog mora. Nakon što su se u posljednjih 12 godina reorganizirali, modernizirali su se i izdali dionice na domaću i svjetske burze (prvi paket izlistali su 1995. na Budimpeštanskoj burzi, a danas im dionice kotiraju na Varšavskoj i Luksemburškoj burzi). Iz državnog monopola tvrtka je prešla u potpuno privatno vlasništvo, svrstala se među vodeće naftne kompanije Starog kontinenta i zauzela poziciju prve tvrtke te branše u srednjoj i istočnoj Europi. Danas posluje u više od 40 zemalja, aktivno djeluje na Bliskom istoku, Africi, Rusiji i Kazahstanu. Maloprodaju je proširio na 10 zemalja u regiji, od Njemačke i Austrije, preko Ruske Federacije, pa sve do Jemena, Omana i Pakistana.

MOL među najprofitabilnijima
Prema tržišnoj kapitalizaciji, vrijednost MOL-a u pet se godina povećala čak šest puta, s 1,74 milijardi američkih dolara u 2001. četiri godine kasnije povećala se na 10,8 milijardi USD-a. Proteklih je godina MOL zato konstantno rangiran među najprofitabilnijim tvrtkama svijeta. Takav rast, uvjerava nas predsjednik Uprave MOL-a Zsolt Hernadi, Mađari nude svim svojim sadašnjim i budućim partnerima.
– Ono što MOL izdvaja u srednjoj i jugoistočnoj Europi te predstavlja ključ našeg poslovnog uspjeha na ovim prostorima blisko je poznavanje regije, teškoga puta od monopolista do potpuno privatizirane kompanije na zdrav način jer smo i sami bili u komunizmu, te svijest o neprestanoj potrebi za novim znanjima i ekspertizama – objašnjava Hernadi. Ipak, gledamo li prostor bivše Jugoslavije i zanemarimo male zemlje poput Slovenije (s populacijom sličnom beogradskoj), vidljivo je da se MOL raširio po cijelom prostoru bivše države, jedino ne po samome srcu. U Hrvatskoj je 2003. za 505 milijuna dolara kupio 25% plus jednu dionicu Ine koja drži 45% domaćeg maloprodajnog tržišta naftnih derivata. Prošle godine je po pola s Inom u Sarajevu kupio 67 posto dionica Energopetrola za 5,1 milijun eura, najveće naftne tvrtke BiH sa 65 benzinskih crpki i dvije upravne zgrade. Pri potpisivanju ugovora, Hernadi je obećao dokapitalizaciju tvrtke s dodatnih 30 milijuna eura, što će Vlada Federacije BiH iskoristiti za vraćanje velikih dugova. Konzorcij Ina-MOL obvezao se i da će do 2009. u razvoj Energopetrola uložiti još 75 milijuna eura, a u zapošljavanje i zbrinjavanje svih 1.059 zaposlenih 2,25 milijuna eura. Znači, ostala je još ‘samo’ Srbija, zemlja s osam milijuna potencijalnih potrošača, prosperitetnim tržištem i značajnim ekonomskim rastom.

– MOL je dugo prisutan u Srbiji, isprva kroz promet sirovih derivata i maziva, a potom pokretanjem maloprodajne mreže. Pored toga, svaki građanin te zemlje ima koristi od MOL-ove gradnje plinovoda kroz Mađarsku od granice s Poljskom do granice s Srbijom, čime smo Srbiji omogućili neophodne isporuke ruskog plina – objašnjava Hernadi. U prosincu 2005., dodaje, MOL je pokrenuo maloprodajnu mrežu kojom do 2010. planira pokriti 15% maloprodajnog tržišta u zemlji. Prema mišljenju Aleksandra Vlahovića, za kojeg se tvrdi da će preuzeti Ministarstvo energetike, privatizacija NIS-a mogla bi pretrpjeti značajnije promjene. Vlahović se zalaže da se budućem strateškom partneru vlasništvo u NIS-u u prvoj fazi poveća s predviđenih 25 na 37,5% smatrajući da će to biti korisnije za kompaniju. Konzorcij je predložio prodaju 25%, s time da se u drugoj fazi, kada partner ispuni obvezu o ulaganju u modernizaciju rafinerija Pančevo i Novi Sad, njegovo vlasništvo poveća na 37,5%. Vlahović se zalaže i da se 15% dionica NIS-a ponudi građanima. Goran Radosavljević, ekonomist u Centru za visoke ekonomske studije, tvrdi da što prije treba ukinuti monopol NIS-a zbog Vladine uredbe o zabrani uvoza naftnih derivata, što građane stoji 300 milijuna eura jer je NIS subvencioniran sredstvima poreznih obveznika. Radosavljević je izračunao kako NIS od 2004. nije platio 20 milijuna eura na ime pristojbi za eksploataciju nafte iz kojih je iscrpio nafte za 400 milijuna eura.

Srbi i hrvatske pogreške
Bilo kako bilo, Srbi su doista pomno promatrali pogreške hrvatskih vlada s Inom i ponudit će takav tender na kojem će jedini logični pobjednik ispasti – MOL. No, da ne izvuku deblji kraj kao mi 2003., kada se obećavala instantna modernizacija Ininih rafinerija koja je otpočela tek tri godine kasnije, Srbi su bacili zanimljiv mamac, veći postotak u vlasništvu, ali tek kada se modernizacija NIS-ovih rafinerija završi. Bilo kako bilo, bit će zanimljivo promatrati hoće li MOL doista kupiti NIS, a ukoliko i to ostvari, posjedovat će šest rafinerija u srednjoj Europi, od kojih četiri treba modernizirati, u što ne treba sumnjati. Hernadi pak zaključuje da MOL u Srbiji danas ima tek 15 benzinskih stanica, ali da uvijek pokušava graditi strateška partnerstva s ključnim igračima iz naftne industrije vodeći se isprobanom operativnom i geografskom logikom.
– Ako pogledamo na kartu, vidimo prirodne infrastrukturalne veze između imovine MOL-a i NIS-a koje bi tvorile kombinaciju bez premca u regiji. Najvidljiviji su primjer izvorno povezana plinska i naftna polja Vojvodine i jugoistočne Mađarske. U regiji ima prostora za razvitak Ine, NIS-a i Energopetrola. Tržište naftnih derivata u regiji je u kontinuiranom rastu i taj će se trend nastaviti i u budućnosti, kako bude rasla kupovna moć građana. Rafinerijski kapaciteti Ine ili NIS-a bit će dostatni i isplativi za njihovo neposredno okruženje, jer u našem biznisu nije baš primjerice, isplativo iz Pančeva opskrbljivati benzinske postaje u Istri. S druge strane, strateškim povezivanjem igrača u regiji postižu se sinergijski efekti i povećava učinkovitost, što će MOL, uspije li kupiti NIS, definitivno ostvariti – zaključuje Hernadi.

200 milijuna dolara za gradnju plinskog skladišta u Banatu

Lajos Alacs, član Uprave MOL-a i izvršni direktoro Sektora strategije i razvoja poslovanja MOL Grupe, kaže da je MOL spreman i za strateško partnerstvo za gradnju skladišta prirodnog plina u Banatskom Dvoru. Prema njegovim riječima, MOL je spreman uložiti oko 200 milijuna USD-a ako im se pruže odgovarajući uvjeti i ako se pokaže da projekt zaista toliko i vrijedi.
– Spremni smo sudjelovati u projektu, ali preciznije se možemo izjasniti kada se raspiše tender i kada ćemo znati pod kojim uslovima strateški partner može uzeti učešća – kaže Alacs. A to je zapravo ključ svega što Mađari čekaju od službenog Beograda – konačno raspisivanje natječaja za skladište Banatski dvor i, što je najbitnije, Naftnu industriju Srbije (NIS). Kako je tamošnja “tehnička Vlada” produljila ugovor s konzorcijem MerrilLynch i Raiffeisen investment, savjetnikom u privatizaciji NIS-a, u srbijanskoj je javnosti to protumačeno time da će privatizacija biti odgođena za početak 2008.To bi moglo smanjiti cijenu NIS-u, kao i broj zaniteresiranih za kupnju rafinerija, što Mađarima ide na ruku. Podsjetimo, prvotno je planirano da privatizacija NIS-a počne čim se osnuje nova vlada jer je sadašnja privatizaciju NIS-a prepustila novom kabinetu, za kojega je upitno kada će biti izabran.

Bihevioralni laboratorij

Ova tvrtka koristi inovativan alat za zapošljavanje i razvoj zaposlenika

Vrhunski stručni tim

Od ordinacije s jednom stomatološkom stolicom do centra za najzahtjevnije dentalne zahvate