Stvaranjem trokrakog saveza burzi u Varšavi, Ljubljani i Sofiji nastalo bi tržište vrijednosnih papira ukupne kapitalizacije oko 205 milijardi eura. Potaknut, kako kaže, željom investitora na Varšavskoj burzi za lakšim pristupom tržištima jugoistočne Europe, direktor Varšavske burze Ludwik Sobolewski krenuo je prije nepuna dva tjedna sa snubljenjem dioničara Ljubljanske burze.

Regionalno partnerstvo
Varšavska burza je za Ljubljansku spremna platiti poštenu cijenu, što znači svakako više od ponude koju je za Ljubljansku burzu dao švedski burzovni operater OMX, u visini od 125 eura po dionici, što su dioničari LjSE odbili, jer time je burza procijenjena na, po njima preniskih 4,2 milijuna eura. Sobolewski je dioničare Ljubljanske burze pokušao omekšati i obećanjima o tome kako Varšavska burza Ljubljansku zasigurno neće progutati, jer za to nije dovoljno velika, ali je “dovoljno velika, razvijena i zrela da bi joj bila dobar partner u njezinoj ambiciji da postane vodeća burza na tržištu bivše Jugoslavije”. Ponudu za Ljubljansku burzu, tržišne kapitalizacije nešto više od 20,3 milijardi eura, Varšavska bi burza mogla dati već krajem ožujka, ako se članovi dioničarskog sporazuma LJSE odluče objaviti tender za prodaju. Tržišna kapitalizacija Bugarske burze u Sofiji iznosi nešto manje od 9,4 milijardi eura i najmanje je razvijeno tržište od sve tri članice novog tržišnog saveza koji bi trebala predvoditi Varšavska burza. Varšavska je burza zainteresirana za kupnju 44% dionica koje su još u posjedu bugarske vlade, a koje bi uskoro trebale biti privatizirane. Prijedlog Sobolewskog ide u smjeru stvaranja tržišne mreže koja bi omogućila sudionicima trgovanja na jednoj od tri burze trgovanje na svakoj od njih bez ograničenja, kao i uvođenje niza novih tržišnih instrumenata, uključujući izvedenice poput novčanih i futures ugovora na dionice te opcija na indekse i dionice, kao i dioničke košarice, što bi trebalo pomoći razvoju dva manja i slabija partnera.

Protukandidati
No, Varšavska burza nije jedina koja planira konsolidaciju i zatvaranje prostora na tržištu jugoistočne Europe, odnosno regije bivše Jugoslavije. U lov za udjel u sve atraktivnijoj Ljubljanskoj burzi uključili su se osim Poljaka i predstavnici Bečke burze, s kojima su predstavnici Ljubljanske burze održali sastanak početkom prošlog tjedna. S obzirom na činjenicu kako će u Ljubljani za nekoliko tjedana ponovno biti predstavnici OMX-a, a za LJSE se interesiraju i Milanska, Atenska i njemačka burza, izjava voditelja pregovaračke grupe za moguću prodaju LJSE Gregora Senekoviča, kako “nije nužno da Varšavska burza otkupi dionice Ljubljanske”, nije iznenađujuća. Bugarska burza u Sofiji je, čini se, nakon Ljubljane drugi najpoželjniji partner svih ostalih mogućih pretendenata na čelno mjesto u konsolidaciji, pa je tako početkom veljače grčki burzovni operater HELEX postao posljednji u nizu zainteresiranih za sofijsku burzu. Želja HELEX-a je uključivanje bugarskih dionica u segment zajedničkog trgovanja burzi u Grčkoj i na Cipru čime bi znatno bio povećan interes ulagača za lokalne vrijednosne papire, izjavio je izvršni direktor Atenske burze Spyros Capralos. S raznim načelnim ponudama za suradnju, Bugarima su se već obratili i Rimska i Bečka burza, kao i skandinavski OMX. OMX je u svakom slučaju najiskusniji u stvaranju burzovnih mreža jer je već uspio stvoriti zajedničku skandinavsku i zajedničku baltičku burzu. Mnogi postavljaju pitanje što će se nakon toga dogoditi sa Zagrebačkom burzom, najvećom u regiji bivše Jugoslavije, koja dosad nije javno izlazila ni s kakvim vijestima o mogućim partnerstvima s velikim burzama izvan regije. Neki burzovni analitičari smatraju kako je ZSE svoju priliku da postane centar regije već propustila.

Skora privatizacija Varšavske burze

Varšavska burza trenutačno se nalazi pred odlukom vlade kojom bi se konačno trebala omogućiti privatizacija ovog najvećeg tržišta kapitala posttranzicijske srednje Europe. No, plan se nimalo ne sviđa regulatornim tijelima Europske unije zbog namjere vlade da 41% dionica, od 99% koliko je u posjedu države, proda isključivo kompanijama koje su već bile prisutne na poljskom tržištu kapitala prije konačne odluke o privatizaciji.