Državica Lihtenštajn ipak je popustila pritisku članica Organizacije za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD) i odlučila prihvatiti međunarodne standarde o prekograničnoj poreznoj suradnji, pišu svjetski mediji.

Tom odlukom Lihtenštajn će “skinuti” sa sebe etiketu “poreznog raja”, smatraju analitičari. U zajedničkoj izjavi vlade malene alpske države i njezinog monarha, princa Aloisa, ističe se predanost Lihtenštajna k početku bilateralnih pregovora s drugim državama nakon kojih bi mogao napustiti svoju dugo održavanu distinkciju između porezne prijevare i porezne evazije, odnosno izbjegavanja plaćanja poreza. Lihtenštajn se do sada uspješno odupirao zahtjevima, većinom zapadnih država, da otkrije identitete vlasnika bankovnih računa u svojim bankama koje porezne vlasti tih država sumnjiče za izbjegavanje plaćanja poreza i pranje novca. Alpska državica uredno je odbijala te zahtjeve pozivajući se na svoju tradiciju čuvanja bankarske tajne. Sjedinjene Američke Države i Njemačka prednjačile su posljednjih godina u optužbama kako lihtenštajnske banke ometaju istragu njihovih poreznih vlasti o poreznim prekršajima. Međutim, s rastom globalne financijske krize rastao je i pritisak na Lihtenštajn, ali i Andoru te Kneževinu Monaco, da napokon prihvate pravila o fiskalnom dampingu koje je 1998. donio OECD. Dužnosnici OECD-a u srijedu su izjavili kako je Lihtenštajn na listi “nekooperativnih poreznih rajeva”, međutim dan kasnije stvari su se promijenile nakon izjave lihtenštajnskog premijera Otmara Haslera. “Svjesni smo naše odgovornosti kao dijela globalnog, integriranog ekonomskog prostora. S današnjom deklaracijom dajemo naš doprinos zajedničkom rješenju koje će učiniti efektivnim inozemne porezne zahtjeve”, rekao je Hasler. Naglasio je kako će porezne vlasti drugih država morati podnijeti dokaze na kojima temelje svoje sumnje u svakom pojedinačnom slučaju, a tek nakon toga moći će dobiti imena vlasnika računa.

izdvojeno

5,6 bilijuna off-shore
OECD procjenjuje da se na bankovnim “off-shore” računima u “poreznim rajevima” skriva iznos od čak 5 bilijuna i 600 milijardi eura. Stoga ne čudi želja EU i skupine G-20 da spriječe daljnji tijek novca prema bankama egzotičnih država poput Djevičanskih otoka, Arube ili Monte Carla. U tim se državama ne naplaćuje porez ili je on simboličan. Međutim, zbog namjera EU da dođe u posjed imena vlasnika tajnih računa podigla se velika prašina u švicarskoj te austrijskoj javnosti čije se banke diče dugogodišnjom tradicijom bankarske diskrecije.