Kamate na stambene kredite u Hrvatskoj i dalje se kreću unutar raspona eurozone, ali za razliku od situacije prije godinu dana kada su one bile niže nego u pet zemalja eurozone, danas su niže samo od onih u Sloveniji i Italiji. Istodobno su na dugoročne kredite poduzećima kamatne stope u nas i dalje veće nego u eurozoni, s tim da se u proteklih godinu dana smanjio razmak između prosječne kamatne stope u Hrvatskoj i u zemlji s najvišom razinom kamatnih stopa u eurozoni. To su neki od zaključaka najnovijeg, 11. izdanja HUB analiza koje za Hrvatsku udrugu banaka radi Arhivanalitika. Analizirajući trendove i ključne čimbenike kretanja kamatih stopa, analitičari te kuće zaključuju kako se zasad čini da prostor za smanjenje kamatnih stopa ne postoji.

Dapače, pritisci na rast i dalje su prisutni, no, dodaju, ipak se čini da je dobar dio toga pritiska dosad već ugrađen u sadašnju visinu kamatnih stopa. Od prve HUB-ove analize kamatnih stopa prošlo je godinu dana. Premije na rizik otada su povećane zbog učinaka subprime krize, a inflacija i usporavanje gospodarskoga rasta povećali su makroekonomske i tržišne rizike. Promjene makroekonomskoga i tržišnog okružja na kamatne stope u Hrvatskoj različito su se odrazile na kretanja na novčanom i kreditnom tržištu. Na domaćem tržištu novca kamate bilježe više razine, a još je izraženije obilježje velika kolebljivost, u čemu se više očituje njegova izoliranost nego povezanost s međunarodnim tržištem. Kamate na kunske kredite nisu reagirale na povećanje kamata tržišta novca. Kod onih s valutnom klauzulom primjećuje se određena reakcija, no ona je mnogo manja od povećanja prosječnih kamata. U HUB analizama kao jedno od mogućih objašnjenja za to navodi se to što banke financiraju nove kredite iz izvora (depozita, kapitala) koji ne ovise o kamatnim stopama tržišta novca, pri čemu cijene tih izvora ne rastu ili rastu sporije od kamata na novčanom tržištu. Kako god bilo, i kamatne stope na depozite u proteklih su godinu dana rasle sporije od kamatnih stopa tržišta novca, no one su rasle brže od rasta kamata na kredite. Na neki način to implicira da bi se mogao očekivati nešto brži rast aktivnih kamata, s tim da amortizirajuće djelovanje nudi kapital kao relativno jeftin izvor sredstava. Upravo je spremnost vlasnika da kreditnu ekspanziju u većoj mjeri financiraju iz kapitala u proteklom razdoblju imala važnu ulogu u amortiziranju pritisaka s međunarodnoga tržišta. No to znači dodatno smanjivanje povrata i sve je manje izgledna njihova spremnost na to što bi moglo upućivati da će 12-postotni rast bankovnih kredita biti gornja granica rasta.