Prijedlog da se kreditnim institucijama omoguće jednokratni otpisi loših kredita unutar porezne reforme izazvao je popriličnu buru u Saboru i propitivanje  je li to politički "deal" s bankarima da na teret proračuna nadoknade gubitke iz konverzije "švicarca".

Odgovarajući kritičarima, ministar Zdravko Marić u Saboru je rekao se tim potezom ne želi protežirati samo dužnike u francima, već da se otpisi odnose na sve kredite te da je to jedna od poruka bankarima da je Hrvatska stabilna u propisima, dodajući da je na bankama da vide hoće li odustati od tužbi te da su sada na potezu – kreditori. S bankama u fokusu, u drugi plan palo je da se jednostavniji otpisi predviđaju na puno široj razini, za sve poduzetnike, radi li se o dugovima manje vrijednosti. Ipak, novina za  banke je što će samo u 2017. jednokratno moći otpisati loše kredite sa stanjem na 31. prosinca 2015. i to bez da ih prethodno moraju sudski utužiti ili ovršiti kako bi im država priznala nižu poreznu osnovicu.

Suočeni s gotovo 15-ak posto loših kredita, odnosno 39,6 milijardi kuna, u kojima je 'zarobljen' značajni kapital za novi kreditni ciklus, bankari, ali i HNB, u posljednje dvije godine predlagali su državi da im porezno pojeftini otpise. U praksi bi svaki opis zahtijevao skupe, dugotrajne i neizvjesne sudske postupke. Nerijetko se događalo da porezna inspekcija na kraju ipak ne bi priznala umanjenu poreznu osnovicu pa bi banka na gubitak po kreditu bila prisiljena dodatno platiti porez. Dok i sami bankari ističu da "život i krediti idu dalje i iza kraja 2015." tražeći da mjera zaživi trajno, jednokratni tretman izazvao najviše sumnje u namjere države, no radi se, doznajemo, o sigurnosnom okidaču da se izbjegnu moguće zloupotrebe.

Mjerom se bankama želi u poreznom smislu olakšati dogovor o djelomičnom otpisu s klijentom, da se glavnica prilagodi klijentovim mogućnostima, a banci bi se djelomični otpis priznao kao porezno priznat rashod. Klijent bi takav umanjeni kredit mogao vraćati, za razliku od originalnog iznosa koji je dosad u cijelosti klasificiran kao problematičan, pri čemu se značajan dio tih kredita odnosio na nekretnine. Jednokratnom mjerom osigurava se da se otpišu stvarno loša potraživanja i izbjegne "kreativno" računovodstvo poput, primjerice, odobravanja kredita koji bi se potom ciljano proglasili lošima i na taj način izbjegavale porezne obveze…

U namjeri čišćenja bilanci od utega nenaplativih kredita, banke su potraživanja prodavala trećim osobama. Tek ove godine tempo prodaje potraživanja ponešto je ubrzao, prema riječima guvernera Borisa Vujčića u 2016. prodano je loše aktive u visini 2,2% BDP-a ili dvije milijarde eura, uskoro bi mogli pasti ispod deset posto. Za razliku od kredita stanovništvu, koje propisi o zaštiti potrošača štite tako da su i nakon prodaje potraživanja banke i dalje odgovorne za fer tretman treće strane, za korporativne kredite to ne vrijedi. Oni bi se nakon prodaje našli izvan supervizije u sivim nijasama zakonskog utjerivanja dugova.

Ovom mjerom ostaju pod paskom HNB-a u visoko reguliranoj zoni. Koliki će biti interes banaka za jednokratne otpise na teret poreza na dobit zasad ne procjenjuju ni u Ministarstvu financija. Otkrivaju tek da će fiskalni učinak ukupnih promjena u sustvu poreza na dobit dosegnuti 373 milijuna kuna, no prigrle li banke objeručke otpise, u pitanje bi moglo doći punjenje proračuna iz poreza na dobit jer su banke među glavnim kontributorima.