Svako toliko pod povećalo javnosti dođe neka priča ili kontroverza vezana uz nabave javnog sektora. Zbog količine novca koji se u njima vrti razumljivo je što su one česta meta kritika i propitivanja (ne)efikasnosti trošenja javnog novca. S obzirom na ukupnu vrijednost roba, usluga i radova koja prolazi kroz taj sustav, to zapravo i ne čudi. Prema ovih dana objavljenom godišnjem izvješću u javnoj se nabavi roba, usluga i/li radova u Hrvatskoj u 2020. zavrtjelo ukupno 58,9 milijardi kuna (bez PDV-a) odnosno 4,8 milijardi il 8,8 posto više nego godinu prije. S obzirom na lanjski gospodarski pad, mjereno udjelom u BDP-u vrijednost javnih nabava time je porasla 15 posto, sa 16,5 na 19 posto BDP-a.

Kao i prethodnih godina, najveći dio, četiri petine, realiziran je kroz ugovore i okvirne sporazume o javnoj nabavi. Uz tih 47 milijardi kuna vrijedne sklopljene ugovore, evidentirano je i 11,7 milijardi kuna tzv. jednostavne javne nabave (manje vrijednosti), kao i 60-ak milijuna nabava diplomatsko-konzularnih predstavništava.

Približno svaki osmi lani objavljeni ugovor odnosi se na projekte (su)financirane iz EU fondova. Ugovoreno ih je za 14,8 milijardi kuna, što znači da se na nabave financirane europskim novcem odnosi gotovo svaka treća kuna (31,4 posto) ukupno zaključenih ugovora po provedenim otvorenim ili pregovaračkim postupcima. Iako se njihov broj lani tek simbolično povećao (s 2778 na 2788) financijska težina im je u odnosu na prethodnu godinu povećana za više od 4,1 mlrd. ili gotovo 39 posto. Ukratko, glavnina ukupnog povećanja lanjskih nabava rezultat je povećanja onih oslonjenih na sredstva iz fondova EU. Ti izvori financiranja u idućim će godinama samo dodatno dobiti na važnosti. Uz milijarde eura iz redovne omotnice Kohezijske politike i višegodišnjeg financijskog okvira (za tekuće 7-godišnje razdoblje, plus još neiskorištena sredstva iz financijskog razdoblja 2014.-2020.), na horizontu je i 6,3 milijardi eura tzv. grantova koji će Hrvatskoj do 2026. biti na raspolaganju po Nacionalnom planu za oporavak i otpornost koji je prošlog tjedna dobio zeleno svjetlo Euroske komisije. Sveukupno je riječ o 24 milijarde eura iskoristivih tijekom ovog desetljeća.

To znači da na važnosti dodatno dobiva i efikasnost funkcioniranja javne nabave. U novije vrijeme s tim u vezi posebno se potencirao problem trajanja postupaka javne nabave. On se često apostrofirao upravo u kontekstu tempa povlačenja novca iz ESI fondova.

U Vladi su zato nedavno krenuli u nove izmjene Zakona o javnoj nabavi. Trenutno je na javnoj raspravi prethodna procjena učinaka za nacrt prijedloga zakonskih izmjena, a glavne novosti vezane su uz žalbene postupke.

E-žalbe postaju obvezne

Ubuduće, tj. od iduće godine e-žalbe više neće biti samo opcija nego obveza. Institirat će se i na žalbenim navodima. One bez iznesenih obrazloženja i opisa nepravilnosti odbacivat će se kao neuredne, i to bez pozivanja na “dorade”. Time se namjerava stati na kraj ponajprije tzv. profesionalnim žaliteljima koji za njima posežu kako bi zaustavili postupak i odgodili otvaranje ponuda. Usto, s početkom 2022. olako izjavljivanje žalbi destimulirat će i promjene vezane uz (niske) žalbene naknade. Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja kao predlagatelj zasad ne iznosi konkretna rješenja već samo ističe da će se iznos naknada urediti tako da se “postigne ravnoteža procjenjene vrijednosti nabave i prava na pristup žalbi”.

Ipak, i broj lani zaprimljenih žalbi i udio onih koje su na kraju usvojene bilježi pad u odnosu na prethodnu godinu. i apsolutno i relativno.

Budućnost bez dima

Iza kulisa 1.500 znanstvenika: Kako nastaju proizvodi koji mijenjaju duhansku industriju

Prilike i za Hrvatsku

‘Fokus politika sve više se pomiče prema većem financiranju konkurentnosti’

U 2020. je ukupno podneseno 1066 žalbi na javnu nabavu, odgovorili su nam iz Ministarstva pozivajući se na podatke Državne komisije za kontrolu tih postupaka (DKOM). Godinu prije uložene su 1194 žalbe. Doduše, lani je pao i broj ukupno sklopljenih ugovora i/li okvirnih sporazuma o javnoj nabavi (za 5,6% ili 1400, na 22.947), ali broj žalbi je smanjen je za više od deset posto. Koliko je to povezano s većim dijelom nabava koje se provode prema pravilima za EU projekte, teško je reći. Kako bilo, od ukupno zaprimljenih lani je usvojeno 446 žalbi ili 41,8 posto nasuprot 519 ili 43,5 posto u 2019.

“U preostalom dijelu izjavljeno 18 neurednih žalbi u kojima nisu bili navedeni žalbeni navodi niti su priloženi dokazi”, kažu u Ministarstvu.

U obrazloženju planiranih izmjena zakona pak kao primjer se navodi “jednog žalitelja koji je u 2020. ukupno izjavio 21 žalbu, od čega njih 18 bez žalbenog navoda”. Ispada, dakle, da “zaboravljanje” esencijalnog dijela žalbe i nije baš masovna pojava. No, zato u DKOM-u znakovitom smatraju činjenicu da se velik broj žalbi izjavljuje neposredno pred otvaranje ponuda (0-4 dana prije) te da tek svaka sedma od njih završi usvajanjem, a gotovo 70 posto odbačajem ili obustavom postupka, i to mahom zbog nepravodobnosti i neplaćanja naknade za pokretanje žalbenog postupka.

Od iduće godine broj žalbi bi se, barem relativno, trebao smanjiti. Istodobno, za konzultante za EU projekte sve je više posla. Tako neke od vodećih kuća, uz jačanje timova specijalista za programe EU, ovih dana traže i specijaliste za postupke javne nabave.

‘New entry’

Inače, od pet najvećih javnih nabava u 2020. iz EU fondova financirane su dvije HŽ-ove; 2,4 mlrd. kuna vrijedna gradnja drugog kolosijeka na dionici Križevci-Koprivnica-državna granica te nabava ukupno 21 elektromotornog vlaka, za gradski i regionalni prijevoz (845 milijuna).Među ukupno više od 1400 javnih i tzv. sektorskih naručitelja pojedinačno je najveći Grad Zagreb s nešto više od 6 mlrd. kuna ukupnih nabava. Uz infrastrukturne tvrtke poput dvije HŽ-ove, te HAC i HEP, u top 10 naručitelja bili su i MUP te KBC Zagreb. Dok su oni otprije u skupini najvećih, Vinkovački vodovod i kanalizacija na je listu doveo projekt poboljšanja vodnokomunalne infrastrukture i rekonstrukcija sustava odvodnje, jedan od onih financiranih iz fondova EU.