Račun vrijednosnih papira – Securities account
Račun vrijednosnih papira služi pohrani i upravljanju predmetima materijalne imovine pri kreditnim institucijama. Kod banaka se razlikuju otvoreni i zatvoreni računi. Pravnu osnovu za to da pohranu i upravljanje računom vrijednosnih papira obavljaju kreditne institucije čini Zakon o polozima, prema kojem se razlikuju sljedeće vrste pohrane vrijednosnih papira: skupna pohrana vrijednosnih papira, pojedinačna pohrana vrijednosnih papira, pohrana uz razmjenu i pohrana vrijednosnih papira kod treće strane.

Račun vrijednosnih papira A (own securities deposit) naziva se i vlastiti depozit
Trećoj strani se daje nalog za pohranu vrijednosnih papira. Vrijednosni papiri su vlasništvo međuinstitucije za pohranu. To se trećoj strani za pohranu vrijednosnih papira priopćava izričito i pisanim putem pomoću samoprijave. Vrijednosni papiri jamče za sve obveze međuinstitucije za pohranu.

Račun vrijednosnih papira B (third-party securities account) naziva se i fiducijarni polog. Treća strana dobiva nalog za pohranu vrijednosnih papira. Predani vrijednosni papiri uvijek se prema načelu pretpostavke tuđeg vlasništva smatraju portfeljima klijenata. Vrijednosni papiri jamče samo za obveze koje su nastale vezano za pohranu (npr. naknada za čuvanje vrijednosnih papira).

Račun vrijednosnih papira C (pledged-securities deposit) je založni depozit. Treća strana dobiva nalog za pohranu vrijednosnih papira. Vrijednosni papiri svake osobe koja ih je dala na pohranu jamče za ukupni povratni kredit koji je odobren međuinstituciji za pohranu u punoj visini.

Račun vrijednosnih papira D (special pledged-securities deposit) je poseban založni depozit. Treća strana dobiva nalog za pohranu vrijednosnih papira. Vrijednosni papiri jamče samo do visine povratnog kredita koji je odobren osobi koja ih je dala na pohranu (ograničeno davanje u zalog).