Još krajem prošle godine institucionalni su investitori izgurali i posljednjeg, uvjetno rečeno, retail ulagača (fizičku osobu) koji se uspio održati među deset najvećih dioničara Slatinske banke (SNBA-R-A), a promjene u iznimno fragmentiranoj vlasničkoj strukturi (gdje deset najvećih dioničara kontrolira tek oko 50 posto ukupnog broja dionica) koincidirale su s vrlo zanimljivim obratom na tržištu. Naime, upravo je u zadnjim danima prošle godine cijena dionica se, naizgled bez ikakvog opipljivog razloga, spustila sve do 329 kuna, što je najniža razina cijene još od početka srpnja (kad se uzme u obzir sredinom rujna provedeni stock-split, u omjeru 1:6). Bila je to kruna višemjesečne korekcije koja je već neposredno prije dramatičnog pada, praćenog najvećim dnevnim volumenom u posljednjih mjesec dana (vlasnika je, barem nominalno, promijenilo oko 0,6 posto vlasničkog udjela), zašla u dvocifrene okvire, svejedno ne dovodeći u pitanje impresivnu izvedbu tijekom 2006. godine (konačan je rezultat bio skok od 113 posto).

No već dan kasnije uslijedilo je još jedno iznenađenje, te je pozitivan preokret već kroz nekoliko dana neutralizirao negativne učine rasprodaje, stvorivši tek nižu (povoljniju) bazu za usporedbu pri kalkulaciji ovogodišnje izvedbe. A daljnji razvoj događaja odlično se uklopio u raširenu euforiju koja karakterizira siječanj tekuće godine na domaćem tržištu kapitala, potpomognut sada već posve uobičajenim špekulacijama zbog kojih većina investitora banku i dalje promatra isključivo u kontekstu potencijalne akvizicije. Nakon što je belgijska KBC Group, čini se, posve odustala od pokušaja ulaska na hrvatsko tržište, najnovija nagađanja sve glasnije spominju mađarsku OTP, opravdavajući dvocifreni skok (10,1 posto) od početka godine, čime su se dionice našle nadomak aktualnog all-time-high rezultata (394 kune), podižući omjer tržišne cijene i knjigovodstvene vrijednosti (P/Bv) na 2,4. Uzmemo li pritom u obzir i znatno više omjere po kojima se privremeno trgovalo domaćim bankovnim dionicama (potencijalnim metama za preuzimanje), te status svojevrsnog poligona za igre institucionalnih investitora koji dominiraju vlasničkom strukturom, pozitivan trend (nadoknađivanje zaostataka) u uvjetima posvemašnje euforije na domaćim burzama doima se sasvim logičnim.