Uspoređivanje prosječnih cijena i plaća u Hrvatskoj je standardna praksa, a s aktualnim poskupljenjima još je i intenzivnija, no usporedbe u produktivnosti rada rijetkost su kada se mjerimo s drugima u EU. Analitičari Hrvatskog zavoda za zapošljavanje (HZZ), polazeći od osnovne teze u ekonomskoj teoriji da su plaće u tržišnom gospodarstvu određene produktivnošću rada, uspoređivali su bruto plaće po satu i BDP po satu u prošloj godini. Najveći iznos BDP-a po satu imale su Irska i Luksemburg, 119 i 105,5 eura, s tim da je ta visoka razina rezultat činjenice da mnoge multinacionalne kompanije i financijske institucije tamo imaju sjedišta, ali posluju i u drugim zemljama, zbog čega su isključene iz HZZ-ove analize.

Čvrsta povezanost

No, u ostalim zemljama EU utvrđena je čvrsta povezanost u odnosu BDP-a i plaća, s koeficijentom od 0,983. Bugarska je zemlja s najnižim vrijednostima produktivnosti i plaća – po satu BDP joj je na razini od 14,9 eura, a bruto satnica 8,2 eura. Nešto više vrijednosti postiže Rumunjska, sa satnicama od 9,5 i BDP-om od 18,3 eura po satu. Brojke u Hrvatskoj bolje su nego u Mađarskoj, dok su u Poljskoj i Grčkoj uz ostvarenu jednaku ili nešto manju vrijednost BDP-a, plaće ipak u prosjeku nešto veće nego kod nas.

U Hrvatskoj, naime, po satu bruto cijena rada iznosila je 12,1 euro, a ostvarena dodana vrijednost 21 euro. Neznatno manji BDP ostvaruju u Mađarskoj (20,9 eura po satu), ali su im plaće manje nego u Hrvatskoj (10,7 eura sat). U Grčkoj je BDP po satu identične vrijednosti kao u Hrvatskoj, a plaća po satu iznosila je 14,5 eura, dok je u Poljskoj uz BDP od 19,1 euro po satu plaća neznatno viša od naših, 12,5 eura.

Najveće vrijednosti i plaća i produktivnosti ostvaruje Danska, u kojoj je lanjska bruto satnica iznosila 46,8 eura, a stvorena vrijednost BDP-a po satu 86,7 eura. Za nas je zanimljiv odnos između produktivnosti i plaća u susjednoj Sloveniji, u kojoj je BDP po satu lani iznosio 33,8 eura, a satnica 23,1 euro. Slovenija je inače od svih bivših socijalističkih zemalja ostvaruje najbolji rezultat po pitanju produktivnosti i plaća.

Ekonomisti će višu razinu plaća povezati s razvijenom i konkurentnijom industrijskom proizvodnjom, koja ima najveći utjecaj na druge grane nacionalnih ekonomija. Brojke iz HZZ-ove analize pokazuju da su satnice u članicama s većom produktivnošću u industrijskoj proizvodnji veće, no uočavaju i velike razlike između starih i novih članica. U prosjeku su plaće po satu rada u postkomunističkim zemljama nešto iznad 13 eura, dok su one u starim članicama 35,5 eura. Dijelom je to povezano s investicijskim zaostajanjem, a vidljivo je i da veći udjel stručnjaka i tehničara u ukupnom broju zaposlenih značajnije podiže produktivnost i plaće.

Iznos plaće po satu najniži je u prerađivačkoj industriji Bugarske (6,8 eura), a najviši u Danskoj (49,8 eura). U Hrvatskoj je ona iznosila 11,2 eura, s time da je ostvarena dodana vrijednost po satu rada kod nas bila tek nešto viša, 13,7 eura. U Bugarskoj je ostvarena dodana vrijednost gotovo dvostruko veća od plaće, 12,3 eura po satu.

Značajna proizvodnja hrane

U prerađivačkoj industriji Slovenije lanjska je dodana vrijednost iznosila 31,5, a plaća po satu 23,6 eura. Gleda li se struktura dodane vrijednosti po zemljama, najveći udjel prerađivačke industrije imaju Češka i Slovačka (oko 23%), dok je njeno učešće u Hrvatskoj nešto iznad 13%, s tim da je u posljednje tri godine primjetan trend smanjenja. I u Sloveniji je primjetno opadanje udjela prerađivačke industrije u dodanoj vrijednosti, ali je ona na osjetno višoj razini nego u Hrvatskoj, (21,6%).

Gledajući detaljnije, Hrvatska je među zemljama sa značajnijim udjelom proizvodnje hrane u dodanoj vrijednosti (3%), dok se farmaceutska proizvodnja, koja znatno pridonosi visini produktivnosti rada i plaća, s udjelom od 0,7%, nije isticala. No, gleda li se udjel hotelijerstva i ugostiteljstva, koji je kod nas 4,9% u dodanoj vrijednosti, samo je Grčka bila više “isturena”, s udjelom od 6%.