Javni dug u Hrvatskoj u ovom je trenu održiv i nismo u kritičnoj situaciji, ali idemo prema tom pravcu ako se nešto ne promijeni. Poruka je s panela “Koliko javnog duga je previše?”, na kojem su vodeći makroekonomisti raspravljali u sklopu 15. konferencije “Tržišta novca” u Opatiji. “Treba biti svjestan da se znalo događati da države na nižem stupnju zaduženja od Hrvatske nisu mogle refinancirati svoje obveze ako su im zaživjeli neki rizici”, otvorio je raspravu Damir Odak, inače bivši čelnik OTP banke.

Glavni rizici su, rekao je, skrivena koncentracija jer “vi možda imate puno kreditora, no većina se ravna izvješćima rejting agencija, i ako se nešto dogodi, svi se odjednom počnu ponašati kao jedan”. Tu je, dodaje, i rizik rasta kamatne stope. Slikovito podsjećajući na basnu o cvrčku i mravu, ekonomski savjetnik guvernera Ante Žigman napomenuo je da je većina zemalja dobra vremena (ili barem početak loših) iskoristila za sređivanje domaćih financija, no Hrvatska je tu svoju šansu propustila. Te zemlje, među kojima prednjači Njemačka, sada predvode po konkurentnosti. “Nije važno koliko, nego što i kako od rashoda smanjivati. Na umu treba imati da se u tri godine od početka krize istopio fiskalni prostor proračuna. Rezanje rashoda je primarno maraton, a ne sprint. Sigurno je da su mjere štednje bolje nego dublja kriza”, upozorio je Žigman. Projekcije o visini javnog duga ponajviše ovise o rastu BDP-a. Direktor Ekonomskih istraživanja Hypo Alpe-Adria banke Hrvoje Stojić prognozira da će javni dug iduće godine dosegnuti 73,7 posto BDP-a, a do 2022. smanjiti se na 66,9 posto, što je i dalje više od mastriške granice od 60 posto koliko je državi dopušteno da bi uvela euro. “Najvažnija stavka za snižavanje javnog duga koji je na prekretnici je reforma tržišta rada. To je majka svih reformi”, istaknuo je Stojić. Iako nema zacrtane granice koliko je javnog duga previše i kada postaje neodrživ, panelisti su se složili da to ovisi o hiru investitora.

“Striktno govoreći, nema zacrtane granice javnog duga, već smo prošli sve prije postavljene granice pa nije došlo do sloma”, rekao je ekonomist SG-Splitske banke Zdeslav Šantić. Ili, kako je problem slikovito opisao njegov kolega iz Erstea Alen Kovač: “Dok tržište ne kaže da je previše, nećemo znati koliko je javnog duga previše.” Za razliku od makropogleda ekonomista pogled na problem duga s tržišne strane dao je direktor Tržišta Zabe Ivo Balen: “Čak tri četvrtine javnog duga čine državne vrijednosnice, a njihova je ročna struktura relativno povoljna jer je većina dugoročna. U idućih pet godina dospijeva tek trećina dugoročnog duga. Još imamo relativno nizak udio otplata glavnica u BDP-u, no to se pogoršava, što upućuje na potrebu za što ranijim provođenjem reformi.” Premda su podaci na prvi pogled povoljni, ono što zabrinjava je dinamika gomilanja zaduženja. “Takav trend domaća ekonomija ne može izdržati. Nastavi li se takav trend rasta, u pitanje dolaze i strateški ciljevi poput ulaska u eurozonu”, upozorio je Šantić. Uvid kako nas doista percipiraju ulagači i agencije za rejting podcrtao je ekonomist RBA Anton Starčević: “Općenito, s ekonomske strane nam manje vjeruju. S političke, povjerenje je nešto veće pa taj politički kredibilitet treba pretočiti u ekonomski.”