Pozivajući se na neimenovane izvore, ugledni britanski magazin The Economics nedavno je prenio ciničnu opasku koja (navodno) cirkulira u diplomatskim krugovima od recentne eskalacije trgovinskog rata, isprovocirane još strožim restrikcijama na izvoz rijetkih metala iz Kine. Naime, netko je pronicljivo zaključio kako bi Bijela kuća trebala tužiti Peking zbog grube povrede intelektualnog vlasništva jer je novi regulatorni okvir, kojim Kina nemilosrdno ucjenjuje kupce, zapravo vrlo vjerna kopija američkog režima kontrole izvoza strateških proizvoda (kao što su čipovi nasušno potrebni za razvoj umjetne inteligencije).

Bijesnu reakciju američke strane nije trebalo dugo čekati – Donald Trump je zaprijetio novim, drastično višim carinama na kineske proizvode iz uvoza, a pomalo očajnički potez američkog predsjednika možda najbolje govori u kojoj mjeri Kina drži u šaci ostatak svijeta kada su u pitanju opskurne sirovine poput disprozija i neodimija, koje najčešće svrstavamo u skupinu rijetkih metala. I koje, da stvar bude još bolja, uopće nisu rijetke, ali se potonji termin uvriježio zbog kompleksnog i skupog procesa ekstrakcije. Riječ je o elementima koji se pojavljuju u prilično niskim koncentracijama, najčešće u kombinaciji s konvencionalnim sirovinama poput željezne rudače, a ta je činjenica svakako kumovala porazu nevidljive ruke tržišta u srazu s državnim intervencionizmom partijskih aparatčika u Pekingu.

Skroman sektor

Najbolja ilustracija te teze je rudnik Mountain Pass u Kaliforniji, danas jedini funkcionalan na američkom teritoriju: nekoć davno bio je ključan izvor rijetkih metala na globalnoj razini, ali je zatvoren još 2002. godine zbog štetnog utjecaja na okoliš i nelojalne konkurencije iz Kine koja je, u prvom redu zahvaljujući izdašnim državnim subvencijama, proizvodnju rijetkih metala učinila komercijalno neisplativom. Pritisnuta niskim cijenama sirovinama na relativno malom tržištu, iz godine u godinu konkurencija se povlačila, zatvarala rudnike i obustavljala proizvodnju, i tako se svijet danas našao u situaciji da između 80 posto i 90 posto ukupne svjetske proizvodnje rijetkih metala stiže iz – Kine.

Dodatan problem svakako predstavljaju relativno skromne proporcije sektora u cjelini. I dok Goldman Sachs navodi brojku od oko 6,5 milijardi dolara, a umjetna inteligencija barata dvostruko većom cifrom (na godišnjoj razini) iz drugih izvora, nominalno ogromna razlika posve je zanemariva u nešto širem kontekstu – ekvivalentnu vrijednost sirove nafte svijet ionako proguta u samo jedan ili dva dana. Kina godinama nije previše skrivala svoje namjere, ozbiljna u nakani da rijetke metale pretvori u ključnu polugu moći, no stvari su se na Zapadu sporo micale s mrtve točke, unatoč krucijalnoj ulozi sirovina u hi-tech i vojnoj industriji.

Ranije spomenuti Mountain Pass 2017. godine preuzela je kompanija MP Materials, ali je još dugo vremena nakon toga sirovine i dalje slala na preradu u Kinu, što vjerojatno najbolje opisuje stratešku prednost kojom Xi Jinping opetovano licitira, provocirajući salve bijesa američke strane. Sada je svima jasno kako tržište, lišeno vrlo opipljive potpore državnog sektora, ne može iznjedriti kredibilnu alternativu kineskim dobavljačima. Otuda i ulaganje od 400 milijuna dolara kojim je američko ministarstvo obrane u srpnju ove godine steklo 15 posto udjela u vlasničkoj strukturi MP Materialsa, osiguravši sredstva neophodna za daljnju ekspanziju rudnika i pokretanje proizvodnje magneta u Teksasu (uz neizbježno administriranje cijenama koje osiguravaju profitabilnost).

Logičan (i posve očekivan) potez Bijele kuće isprovocirao je burnu provalu optimizma na tržištima kapitala, pretvorivši šačicu izdanja u istaknute dobitnike. I dok većina investitora pozorno prati izvedbu “Mag 7 izdanja” (tehnoloških sedam najvećih svjetskih kompanija, op.ur.), ili barem zadovoljno trlja ruke dvoznamenkastim rastom vrijednosti burzovnih indeksa širom svijeta, tržišna kapitalizacija MP Materialsa od početka doslovno se – učetverostručila. Bitno slabijih, ali još uvijek impresivnih 180 posto rasta cijene dionica u promatranom razdoblju bilježi australska kompanija Lynas Rare Earths, a uz takve rezultate, krivulja kretanja S&P 500 indeksa (u plusu od oko 17%) doima se poput ravne crte.

Geopolitičko kockanje

Indeks izgleda tek nešto bolje u usporedbi s malobrojnim tematskim ETF-ovima koji su na ovaj ili onaj način naslonjeni na rijetke metale, izdašno honorirajući ulagače koji su se spremno kockali s geopolitičkim faktorima, tipujući na neki oblik državne intervencije.

Budućnost bez dima

Iza kulisa 1.500 znanstvenika: Kako nastaju proizvodi koji mijenjaju duhansku industriju

Intervju: Atana Škalko

‘Cijene kave udvostručile su se u godinu dana, a stabilizaciju očekujemo tek od 2026.’

No, pritom svakako valja podsjetiti na zbivanja iz prošlosti, odnosno epizodu u kojoj su se Japan i Kina sukobili (na političkom planu, dakako) oko problema razgraničenja, zbog čega je Kina krajem 2010. godine drastično ograničila izvoz rijetkih metala u Japan. MP Materials tada nije bio na burzi, ali je cijena dionica Lynasa (na Wall Streetu) u prvoj polovici 2011. godine dogurala sve do 25 dolara, makar se još početkom 2009. godine kretala tek oko jednog dolara po dionici.

Strah od kineske ucjene uzburkao je duhove, no samo nekoliko godina kasnije Lynas je ponovo vrludao oko mizernog dolara po dionici. Izvedba dionica tog tandema proteklih je nekoliko godina bila prilično razočaravajuća (obilježena negativnim predznakom), što jasno pokazuje u kojoj su mjeri investitori ovisni o zbivanjima na političkoj sceni. Razvoj događaja im zasad ide u prilog, ali je pitanje koliko dugo mogu računati na podršku američke administracije.