Domaće banke, koje se u javnosti najčešće percipira pod egidom “gulikoža” koji teret krize nemilosrdno prevaljuju na klijente, sve su samo ne homogen sustav. Lepeza od 32 banke je šarolika; jedne su iznimno zdrave i profitabilne, dok druge balansiraju na rubu tržišnog opstanka, može se iščitati iz HNB-ovog Biltena o bankama koji daje pregled tržišta u 2011. godini. Vodeću ulogu na tržištu ima “mali broj zadovoljavajuće profitabilnih i snažno kapitaliziranih velikih banaka” čiji su strani vlasnici u prošloj godini nastavili kapitalno podržavati poslovanje osiguravajući izvore, primjećuje HNB. Tako ispada da je od ukupnog broja, samo šest velikih i tri srednje banke čini okosnicu sustava, dok preostale 23 male banke egzistiraju, ali su beznačajne za sustav u cjelini.

Problem likvidnosti
Upravo zahvaljujući velikim banakama i njihovom osloncu na novac matica, imovina banaka prošle godine imala je uzlaznu putanju. U srednjim i malim bankama rast je financiran štednjom stanovništva. Budući da se priljev štednje u banke osjetno usporio u odnosnu na godinu ranije, rast imovine svih banaka zapravo je došao od velikih kreditnih institucija. Osim veličine i zatvorenosti pristupa financiranju, male banke imaju problema s osiguravanjem minimalne likvidnosti. “Pojedine male banke imale su poteškoća u održavanju propisanih koeficijenata likvidnostu čemu je pridonijelo i poljuljano povjerenje na tržištu novca izazvano prisilnom likvidacijom jedne male banke što je direktna posljedica prisilne likvidacije jedne male banke u studenom prošle godine”, direktna je aluzija na propast Credo banke. Time je središnja banka priznala da je kaos na financijskim tržištima nakon propasti Credo banke toliko poljuljao povjerenje da veliki ulagači, poput osiguravatelja i fonda, ali i većih banaka, svoje depozite ne žele povjeravati malim banakama pa su one prisiljene kredite za likvidnost tražiti na adresi HNB-a.

Rast kreditne aktivnosti
Zbog blagog povećavanja kreditne aktivnosti dobit banaka zabilježila je rast od 10,2 posto. Male banke iskazale su niže troškove rezerviranja što je, uz poslovanje velikih, djelomično poboljšalo pokazatelje profitabilnosti cijelog sustava u prošoj godini. Povrat na imovinu (ROA) porastao je na 1,2 posto, no samo je šest banaka (tri velike i tri male) imalo povrat veći od jedan koji se smatra minimumom da bi se poslovanje smatralo uspješnim. Vlasnicima ključan, povrat na kapital (ROE) dosegnuo je 6,9 posto.

Trećina u dividendu
Neto nekamatni prihodi svih banaka zabilježili su pad, a zahvaljujući jačanju kamatne marže, prihod od kamata na razini sustava je povećan. Potkraj godine, pak, razlika aktivnih i pasivih kamatnih stopa se smanjila zbog rasta cijena financiranja na stranim tržištima, posebno izvora kapitala kod matičnih banaka. Oko trećinu zarade ostvarene iz poslovanja u 2010. godini banke su isplatile vlasnicima kroz dividendu ponajviše u inozemstvo, a dvije trećine dobiti zadržano je u podružnicama u Hrvatskoj.