U današnjem okruženju, obveznice koje su služile kao alat ostvarenja povrata, postaju alat za stabilizaciju.
U jeku borbe s Covid-19 pandemijom financijska tržišta su, nakon prvotnog pada, u kratkom vremenu počela ostvarivati visoke stope rasta. Međutim, iako po rezultatima na kraju godine tržišta izgledaju netaknuto, činjenice su ipak malo drugačije.
Količina novo izdanog duga i kamatne stope koje tržište vidi u narednom dugoročnijem razdoblju na relativno niskim razinama, pojedinim klasama imovine je umanjen potencijal atraktivnog rasta u budućim godinama.
U jeku borbe s Covid-19 pandemijom financijska tržišta su, nakon prvotnog pada, u kratkom vremenu počela ostvarivati visoke stope rasta. Međutim, iako po rezultatima na kraju godine tržišta izgledaju netaknuto, činjenice su ipak malo drugačije.
Količina novo izdanog duga i kamatne stope koje tržište vidi u narednom dugoročnijem razdoblju na relativno niskim razinama, pojedinim klasama imovine je umanjen potencijal atraktivnog rasta u budućim godinama.
Ovdje prvenstveno govorimo o vrijednosnim papirima s fiksnim prinosom (obveznice), od kojih se danas mogu očekivati nešto manji prosječni prinosi od onih koje smo naviknuli gledati kroz povijest. Kada tome dodamo i inflaciju, govorimo o realnim prinosima koji bi mogli biti i negativni.
Nitko ne želi izgubiti
U današnjem okruženju, obveznice koje su služile kao alat ostvarenja povrata, postaju alat za stabilizaciju, odnosno diverzifikaciju i smanjenje rizika portfelja.
Takav uvid u financijska tržišta trebao bi se reflektirati i na same strategije investiranja. Upravo stoga, očekuje se prelazak s Fixed Income strategija prema balansiranim i dioničkim strategijama koje bi trebale biti spojnica između dva spektra investiranja.
Na jednom kraju spektra našle su se strategije usmjerene na očuvanje kapitala i tekući dohodak. Uglavnom se sastoje od sigurnih, ali nisko prinosnih ulaganja, kao što su depoziti te kratkoročne i dugoročne obveznice vodećih svjetskih gospodarstava.
Te su strategije prikladne za investitore koji se primarno bave očuvanjem kapitala, a manje njegovim rastom. Na drugom kraju spektra su pak strategije usmjerene na rast. Ove agresivnije strategije obično uključuju veći udio dionica. Te su strategije prikladne za mlađe ulagače s visokom tolerancijom na rizik, koji prihvaćaju veću kratkoročnu volatilnost u zamjenu za bolje očekivane dugoročne prinose.
Međutim, ne smije se fiksirati na očekivanja. Realnost je uvijek daleko iznad njih pa tako u vremenima kada je nesigurnost postala svojevrsni status quo, nameće se pitanje koji odabir je dobar, a odgovor je u balansu između dionica i obveznica.
Niti jedan investitor ne želi izgubiti, a najmanje što očekuje je sigurnost i očuvanje postojećih ulaganja. Balansirana investicijska strategija je ona koja traži ravnotežu između očuvanja i rasta kapitala. Jasno je da stvari na financijskim tržištima ne miruju, no kod balansiranih investicija dolazi do smanjenja rizika zbog izloženosti različitim klasama imovine.
Zato je to sustav razmišljanja koji bi trebao postati dijelom trenutka, a vodeći se tom željom, preporučuje se preusmjeravanje s obvezničkih fondova prema strategijama s određenim udjelom dionica.
S obzirom na udio dionica u portfelju, već je sada moguće investirati u fondove s 20%, 35% ili uobičajene mješovite fondove s do 60% udjela dionica. Takav zaokret dovodi do rasta volatilnosti investicije, ali upravo zato je nužno investirati na duže rokove kako bi se umanjio utjecaj kratkoročnih kretanja.
Budući prinosi
“Ulaganje u dionice bilo direktno bilo kroz dioničku komponentu investicijskog fonda omogućava direktno sudjelovanje u poslovanju i uspjehu kompanija. Naravno, u fondovima s globalnim strategijama se radi o najvećim svjetskim kompanijama koje su svoj poslovni model i brend dokazale kroz dugi niz godina.
S druge strane, fondovi s regionalnim strategijama pak nude participaciju u dugoročnim trendovima konvergencije slabije razvijenih gospodarstava EU prosjecima, što se u pravilu najviše osjeća kroz poslovanje kompanija”, rekao je ovoj temi Krešo Vugrinčić, fond manager, InterCapital Asset Managementa, koji upravlja sa tri dionička fonda koja su u ponudi navedenog društva.
Da su dionice zbilja dobar izbor, govori i dugogodišnje okruženje niskih kamatnih stopa, koje je ujedno pogodovalo rastu cijena obveznica te posljedično dovelo do sve većih izazova s kojima se investitori danas suočavaju.
Spomenuti izazovi odnose se i na buduće prinose koji su, upravo zbog spomenutih razloga, pali na rekordno niske razine. U tom smjeru, važno je spomenuti kako hrvatska desetogodišnja državna obveznica trenutačno donosi prinos oko 0,8% godišnje, što značajno umanjuje budući potencijal prinosa klasičnih obvezničkih fondova.
Iako su obveznice u teoriji dobar izbor, ove brojke posljedično znače i prihvaćanje većeg rizika te je upravo zato balans ono što se nameće kao dobar odabir između teorije i prakse.
* Sadržaj omogućuje InterCapital
