Nedavno su me u Kini roboti pozdravljali u trgovinama i hotelima, a ovih dana robotski automobili voze i zagrebačkim ulicama, bez čovjeka koji nadzire. Na umjetnu inteligenciju i sve kvalitetnije i uvjerljivije chatbotove također se ubrzano navikavamo. Više nas ne iznenađuje kada nas na nekoj internetskoj stranici ne dočeka čovjek, nego AI agent. Štoviše, AI agenti postali su toliko kvalitetni i uvjerljivi da nam je sve teže prepoznati razgovaramo li s robotom ili čovjekom.

Na konferenciji Game Changer, održanoj u Zagrebu, Dejan Turk, član Uprave i glavni direktor A1 Hrvatska, ispričao je znakovitu anegdotu s Bajaderom: “Jedna gospođa na recepciju nam donijela kutiju Bajadere. Htjela se zahvaliti agentici Niki koja joj je pomogla riješiti problem s računom, pritom ističući njezinu strpljivost i ljubaznost. Gospođa je željela da se ta pohvala negdje zabilježi jer je bila iznimno zadovoljna uslugom koju je dobila. Ali agentica Nika zapravo ne postoji, gospođa je cijelo vrijeme razgovarala s glasovnim botom, odnosno umjetnom inteligencijom!”

Prilagođeni svijet

Umjetna inteligencija, dakle, već se udomaćila u brojnim servisima. No jesmo li spremni i za povezivanje umjetne inteligencije s čovjekolikim robotima? Jesmo li ih spremni pustiti čak i u vlastiti dom? Mnogi stručnjaci sve češće ističu da nas upravo takva budućnost očekuje. Na konferenciji Game Changer mnogo se govorilo i o humanoidnim i društvenim robotima. Panel, koji je moderirala Antonija Mršić Radas iz udruge CroAI, okupio je stručnjake koji su detaljno analizirali koliko je čovjek danas doista spreman na suživot s naprednim strojevima nalik ljudima.

Željko Tandarić, direktor domaće kompanije Abysalto koja je specijalizirana za robotiku, pojasnio je publici zašto se roboti uopće razvijaju u humanoidnom obliku. Prema njegovim riječima, naš je svijet trenutno u potpunosti prilagođen bićima s dvije ruke i dvije noge, pa je iz čisto praktičnih, ali i socioloških razloga, ljudima znatno lakše prihvatiti tehnologiju koja im nalikuje. Istaknuo je kako smo pri dizajniranju robota krenuli od sebe kao polazišne točke, no smatra da oni ne moraju nužno izgledati poput nas niti vjeruje da će tako izgledati u budućnosti. Dodao je da tvornice budućnosti zasigurno neće imati stepenice ni garderobe, već će izgledati potpuno drukčije. U njima neće raditi ljudi, nego roboti, dok će ljudi biti u pozadini i nadgledati procese.

A u kojoj je fazi tehnologija humanoidnih robota? Tandarić kaže da je “grubi setup” već tu. Ipak, najveći izazov s kojim se inženjeri trenutačno susreću jest precizno upravljanje finom motorikom.

“Vidimo da ti roboti već mogu raditi svašta što nam je zanimljivo, ali na dubljoj razini još nisu dovoljno pouzdani. Budući da se sve razvija ekspresnom brzinom, ne sumnjam da će se i to uskoro promijeniti. Noge i ruke funkcioniraju, ali šaka je iznimno kompleksan mehanizam koji mi kao ljudi uzimamo zdravo za gotovo. Međutim, nije jednostavno upravljati robotskom šakom u stvarnom vremenu. Nije problem ako na računalu minutu ili dvije čekate AI agenta, ali robot ne može čekati pet minuta da mu kažete treba li pomaknuti prst gore ili dolje. Tu informaciju mora dobiti odmah”, ocjenjuje Tandarić. Tvrtka Abysalto provodi konceptualna testiranja u stvarnim industrijskim pogonima i skladištima svojih klijenata.

Ljubimci, psi, tuljani…

Znanstvenica i stručnjakinja za robotiku i umjetnu inteligenciju, dr. Bruna Gerardi, ponudila je poseban uvid u društvenu dimenziju ove teme. Predstavila je rezultate opsežnog istraživanja koje je tijekom sedam mjeseci provodila u domovima za starije osobe diljem Hrvatske.

Dugoročni troškovi

Cijena automobila samo je početak: Što sve treba uzeti u obzir prije kupnje?

energetsko planiranje

Dulja sezona donosi veće račune: kako hoteli mogu bolje upravljati energijom?

U sklopu istraživanja obavila je 70 dubinskih intervjua s korisnicima domova, njegovateljicama, liječnicima, socijalnim radnicima i predstavnicima akademske zajednice kako bi ispitala njihovu spremnost na prihvaćanje društvenih robota. Riječ je o robotima koji mogu razgovarati i reagirati na podražaje, a mogu biti i u obliku robotskih kućnih ljubimaca, poput pasa ili tuljana, koji su se u praksi pokazali vrlo zanimljivima.

Nalazi istraživanja doktorice Gerardi pokazali su da i korisnici i zdravstveno osoblje načelno podržavaju uvođenje robota u domove za starije, ali uz vrlo jasno postavljene granice. Ljudi su spremni prepustiti strojevima teške i repetitivne fizičke poslove, poput prenošenja medicinskih potrepština ili podsjećanja korisnika da moraju popiti svoje lijekove.

Takva bi primjena uvelike olakšala posao medicinskim sestrama i njegovateljima koji često skrbe o velikom broju korisnika na jednom katu. Ispitanici su se složili da bi strojevi mogli preuzeti opasne, teške i prljave poslove, oslobađajući tako dragocjeno vrijeme ljudskom osoblju za kvalitetniju brigu o pacijentima. Tako robot postaje koristan alat i pomagač u svakodnevnom funkcioniranju ustanove, umjesto da bude prijetnja radnim mjestima.

S druge strane, istraživanje je otkrilo da se društvo u nekim područjima apsolutno protivi uplitanju robota. Svi ispitanici, od korisnika do stručnjaka iz akademske zajednice, oštro su se usprotivili ideji da roboti obavljaju poslove vezane za intimnu higijenu pacijenata, poput pranja ili odlaska u kupaonicu.

Također, povučena je jasna granica kada je riječ o emocionalnoj sferi i poslovima koji zahtijevaju istinsku ljudsku empatiju i prirodan razgovor. Iako roboti mogu vrlo uspješno simulirati emocije i izazvati ljudsku reakciju, oni sami ne posjeduju emocionalnu inteligenciju. Stručnjaci su upozorili da se osjetljive skupine poput starijih osoba u domovima ili pacijenata u bolnicama moraju zaštititi, jer svaka bi tehnička pogreška ili kvar na teškom stroju mogli imati kobne posljedice, zbog čega bolnice trenutno nisu primarna meta za implementaciju ovih tehnologija.

Čovjek ‘u petlji’

Jedno od najsloženijih pitanja na panelu o humanoidnim robotima odnosilo se na pravnu i etičku odgovornost u slučaju da robot pogriješi ili prouzroči materijalnu štetu. Budući da je riječ o interdisciplinarnoj suradnji između onih koji razvijaju softver i onih koji koriste uređaj, odgovor nije jednostavan, a svaka implementacija zahtijeva temeljitu prethodnu obuku osoblja.

Stručnjaci su se složili da je nužno zadržati koncept “čovjeka u petlji”, odnosno osigurati stalni ljudski nadzor i mogućnost intervencije. Očekuje se da će se to područje dodatno urediti tržišnim mehanizmima, poput standardiziranih ugovora o razini usluge i polica osiguranja, po uzoru na obvezno osiguranje automobila u prometu.

Gledajući pet do deset godina unaprijed, sudionici su uvjereni da će se naši životi znatno promijeniti. “Ne mislim da će roboti biti autonomni niti da će nalikovati Terminatoru, kako se tvrdi u nekim senzacionalističkim komentarima. Napredovali smo, ali još smo u fazi uske umjetne inteligencije. Nismo dosegnuli sljedeću fazu, opću umjetnu inteligenciju (AGI), odnosno umjetnu inteligenciju koja bi mogla samostalno rasuđivati”, ocjenjuje Bruna Gerardi.

S druge strane, Tandarić je istaknuo kako će broj robota u sljedećem desetljeću biti neusporedivo veći nego danas. “Pet do deset godina golemo je razdoblje i do tada će se mnogo toga promijeniti. Prije nekoliko godina gotovo ništa od ovoga o čemu danas razgovaramo nije postojalo, možda tek deset posto toga, a za pet do deset godina bit će toga deset puta više. Hoćemo li svi imati robote kod kuće? Mislim da hoćemo. I danas ih imamo, samo još nisu na ovoj razini, iako su već pomalo pametni. Jedna će profesija imati velikih problema. Promjene su toliko brze da će pisci znanstvene fantastike uskoro ostati bez materijala jer ono što su nekoć zamišljali kao daleku budućnost sada u rekordnom roku postaje stvarnost”, našalio se Tandarić na kraju rasprave.