EN DE

UFC, Trump, Bijela kuća, rođendan SAD-a… Emmyjima nagrađivani Hrvat snimat će spektakl u kavezu

Autor: Dražen Brajdić
29. svibanj 2026. u 22:00
Podijeli članak —
Foto: Reuters

Marin Škifić, televizijski producent sa sedam Emmyja, suradnik je UFC-a.

Sredinom lipnja u dvorištu Bijele kuće održat će se događaj kakvog nije bilo u povijesti monumentalnog sjedišta američkih predsjednika. Vjerovali ili ne, održat će se borbe MMA boraca, i to na najvišoj mogućoj organizacijskog razini, u produkciji najjače svjetske organizacije slobodne borbe (UFC). Do toga je došlo zbog prijateljstva aktualnog predsjednika Donalda Trumpa i Dane Whitea, predsjednika UFC-a. To prijateljstvo datira još iz vremena dok je UFC bio mlada i omalovažavana organizacija koja se, kako je govorio senator John McCain, bavila priređivanjem “ljudskih borbi pijetlova” i kojoj je prostor za organizaciju priredbi na svojim posjedima davao upravo Trump.

Uživo gledao Miočića

White je zauzvrat govorio u Trumpovu korist na Republikanskoj nacionalnoj konvenciji i navodno je odigrao ključnu ulogu u uvjeravanju uglednog podcastera i UFC komentatora Joea Rogana da podrži Trumpa. Od tada američki predsjednik često ima “herojski doček” kada dolazi gledati neku priredbu mješovitih borilačkih sportova pa je tako bilo i u jesen 2024. kada je svoju posljednju borbu imao proslavljeni američki Hrvat Stipe Miočić, čijoj je prigodi prisustvovao i ovaj Večernjakov novinar.

A to Trumpovo i Whiteovo prijateljstvo kulminiralo je u prigodi zajedničkog praćenja jedne UFC-ove priredbe kada se predsjednik okrenuo UFC-ovu šefu i kazao: “Trebali bismo održati borbe u Bijeloj kući. Mislim da bi sjajno bilo imati priredbu za 250. obljetnicu Amerike.”

’Ili plivaš ili potoneš’

Zbilo se to jedne subotnje večeri, a već prvog ponedjeljka iz Bijele kuće počeli su zvati potičući Whitea da započnu s logistikom. I krenuli su pa je na travnjaku Bijele kuće u tijeku montaža tribina privremene arene koja bi trebala primiti više od 4000 ljudi. Oni koji neće biti sretnici da se u tom društvu nađu moći će borbe gledati s Elipse odnosno širokog ovalnog travnatog parka površine 21 hektar. Ona je smještena južno od ograde Bijele kuće i služi kao središnje mjesto za javna okupljanja, a poznata je i po pogledu na južno pročelje Bijele kuće i obližnje spomenike davnašnjim američkim predsjednicima Washingtonu i Jeffersonu. U samom parku nalaze se i druge važne znamenitosti poput Nultog kamena (Zero Milestone) i spomenika izviđačima (Boy Scout Memorial).

4 tisuće

ljudi trebala bi primti montaža tribina privremene arene na travnjaku Bijele kuće

A ne bi Donald Trump bio jedan od najosobenijih američkih predsjednika kada sve, pa i proslavu 250. rođendana Sjedinjenih Američkih Država, ne bi podredio sebi pa je tako odlučeno da će se ova povijesna UFC priredba održati 14. lipnja, točno na njegov 80. rođendan. Te večeri MMA fanove očekuje niz zanimljivih borbi, a takve su i one dvije naslovne – okršaji lakaša Topurije i Gaethjea te teškaša Pereire i Ganea. Dakako, ako ne pratite pozorno ovaj sport ova vam imena neće puno značiti, tim više što na tom popisu nema nijednog Hrvata koji ima ugovor s UFC-om, a to je Ante “Walking Trouble” Delija. On će se pak boriti 1. kolovoza na prvoj UFC-ovoj priredbi u Beogradu.

No, vratimo se borbama gladijatora na travnjaku Bijele kuće u kojima će ipak sudjelovati i jedan Hrvat. Ne kao borac, ni kao trener ili možda “cutman”, već kao producent. A riječ je o američkom Hrvatu Marinu Škifiću (50) kojeg poznamo još iz dana kada je radio za NBA momčad New Jersey Nets i kojeg smo sreli na nedavnom Split Sports Festivalu, na konferenciji koju je organizirao bivši NBA igrač Bruno Šundov i za koju je Škifić kazao: “Za prvu godinu je prva liga. Svaka čast. Nije lako skupiti sve ove ljude što je Bruno Šundov uspio. Ovo je dobro i za Split, da ima ovako nešto. Bruno je vidio što štima i zacijelo će dogodine biti još bolje.”

Kao netko tko surađuje sa svjetskom borilačkom elitom, na borilačkom panelu sudjelovao je i sam Škifić.

“Stipe Drviš i ja znamo se dugo. Antonija Plazibata upoznao sam sad i on je poseban lik. Baš je zanimljiv čovjek. A UFC-ova teškaškog prvaka Toma Aspinalla znam po prirodi svog posla baš kao što znam i Jona Jonesa i Stipu Miočića”, rekao je. Ovog bliskog suradnika UFC-a pitali smo koliko je priredbi producentski odradio?

“Na stotine. Počelo je 2006., jedna priredba mjesečno. Tada sam još radio za Netse. Jedan me poznanik pitao bih li se okušao u produciranju UFC-ove priredbe, što sam i prihvatio. Odradio sam to u Las Vegasu s jednom kolegicom. Nas dvoje došli smo više kao promatrači. Nakon što je odradila prvu borbu, kolegica, koja je došla sa mnom, digla se sa stolca i rekla: “Marine, ovo nije za mene, ovo je za tebe.” Ja sam sjeo i od mene se očekivalo da odradim posao “tape producera”. Glavni producent mi je rekao: “Ili ćeš plivati ili ćeš potonuti.” A na kraju će mi se to ponavljati u karijeri. Uvijek će biti “plivaj ili potoni”. Kad je sve završilo, rekao mi je da se vidimo idući mjesec. I tako iz mjeseca u mjesec, šest mjeseci, sve dok nisam počeo raditi po dvije priredbe mjesečno, kada sam i otišao iz Netsa. A onda sam počeo raditi i najavne intervjue pa su zaredala dva do tri eventa mjesečno”, priča nam Škifić.

Gotovo je nevjerojatno koliki broj priredbi godišnje ima UFC.

“Mislim da će ove godine imati 46 priredbi. Ja na deset radim kao glavni producent jer nisam njihov zaposlenik pa mi ne daju više. Ostale su vrste produciranja do mene. Oni mi daju cijeli raspored za cijelu godinu i ja onda biram. Ne volim preuzeti previše toga jer je onda prenaporno za moju suprugu Danijelu s kojom imam troje djece, od devet do 15 godina, pa ne želim da bude stalno sama. Ona radi u digitalnom marketingu i u tome je jako dobra i, kako bi rekli u Dalmaciji, ona je žena, majka, kraljica. Jako je važno da su nam blizu djed i baka, Jerko i Ruža”, kaže.

Marin je za UFC radio priredbe po cijelom svijetu.

“Prošao sam s UFC-om više od 20 zemalja. Bio sam u Rusiji, odnosno Dagestanu, Azerbajdžanu, Australiji, Švedskoj, Japanu…”

Kad je već spomenuo Dagestan, u čemu je tajna njihovih vrhunskih boraca koji su preplavili svijet MMA borbi, pitamo.

“Oni imaju svoje tradicionalno hrvanje. Nije to bogata zemlja. Tamo djeca nemaju puno opcija i njima je hrvanje obično prvi sport. Kada sam ja bio u Dagestanu, Habib Nurmagomedov još nije bio UFC prvak. Vodio me posvuda, pa smo išli po selima s po nekoliko kuća gdje sam vidio klince kako se hrvaju”, veli.

Od sela Dagestana put je Marina doveo do Bijele kuće.

“Bit će to događaj za pamćenje, onaj koji se zbiva jednom u životu. Ne samo kao sportski odnosno MMA event već događanje samo po sebi. Ljudi jedva čekaju vidjeti kavez ispred Bijele kuće. Slično kao i kod priredbe održane u spektakularnoj dvorani Sphere u Las Vegasu, i ovdje će biti više produkcijskih timova koji će pokrivati koncerte, razne druge događaje i prijenos borbi. A ja ću raditi produkciju prijenosa borbi”, govori Škifić.

Koliko će to biti zahtjevnije za organizirati u odnosu na standardne UFC-ove priredbe?

“To će biti ludnica. Kada radim standardne subotnje UFC-ove priredbe, ja dođem u srijedu, no ovaj put ću morati doći već u ponedjeljak kako bi se što bolje pripremilo praćenje priredbe koja će se ovaj put, iznimno, održati u nedjelju.”

Kolike će biti sigurnosne provjere s obzirom na specifičnost lokacije?

“Valjda će biti sigurno, haha. Mene su već davno provjeravali. Bit će to dosta izoliran događaj, a za očekivati je da će u publici biti najviše diplomata, zaslužnika iz redova vojske i policije i tome slično. U obližnjem će se parku odvijati trodnevna zbivanja s koncertima, borci će potpisivati autograme”, kaže.

Sve je postalo velik biznis

Pitali smo Marina i od kada je to Trump takav zaljubljenik u “mixed martial arts”?

“Još kada je UFC bio “mali” organizirao je svoje priredbe u Atlantic Cityju gdje je Trump imao svoj hotel koji je UFC-u stavio na raspolaganje. I Trump od onda voli pogledati uživo MMA borbe. Dakako, sada je to malo drugačije zbog osiguranja, no i dalje dolazi”, kaže Škifić.

Naš sugovornik bio je i ključan “vezni igrač” da bi bivši i aktualni svjetski prvaci pohodili sportske festivale u Hrvatskoj.

“Šundov mi je jednom prilikom rekao kako bi volio organizirati sportski festival u Splitu, nešto slično kao što Damjan Rudež organizira u Zadru sa Sunset Sports Festivalom. On je znao da sam ja 2025. u Zadar doveo Stipu Miočića pa me pitao koliki su izgledi da dovedem nekog slavnog. Rekao mi je da treba neko veliko ime i ja sam predložio da to bude Tom Aspinall i da pri tome pozovemo i Antu Deliju koji mu je sparing partner. Zvao sam Toma i rekao mi je da nema problema jer je zbog oporavka od ozljede i operacije oka bio slobodan”, kaže.

Kakav je Tom kao osoba?

“Jako je jednostavan. Otac Andy je također super. Tom je skroman prvak. Stalno mi je govorio da primim njegov pojas prvaka, a ja nisam htio, jer tko sam ja da držim pojas UFC-ova prvaka. Iz poštovanja prema prvacima ja to ne želim”, priča Škifić.

S obzirom na to da je nedavno objavljeno da će se 1. kolovoza održati u Beogradu, uz sudjelovanje Ante Delije, je li Marinu želja da se UFC vrati u Zagreb, na poprište na kojem je već jednom bio taj borilački spektakl.

“Volio bih raditi produkciju UFC-ove priredbe u Zagrebu jer to je jedina dvorana u Hrvatskoj u koju bi UFC došao baš kao što je to bilo prije deset godina. Minimalan kapacitet mora biti 12-13 tisuća ljudi. U Beogradu me neće biti jer sam tada na Zverincu. Nama je lokalna fešta 31. srpnja. Mene je glavni producent pitao želim li raditi Beograd, na što sam mu rekao da hoću, ali samo kao glavni producent. Ako sam koproducent, onda neću. Radije ću onda biti na Zverincu nego se kuhati u Beogradu usred bijela ljeta”, obrazlaže svoju odluku Marin.

13 tisuća

treba biti minimalan kapacitet dvorane za UFC-ove priredbe

Kakva je UFC organizacija?

“To je sada korporacija koja je i na newyorškoj burzi. Sada se gleda samo koliko će se zaraditi, što prije nije bio slučaj. Normalno je da će tvrtka gledati kako uštedjeti neki dolar, no sada je drugačije, sve je formalno, veliki biznis”, veli.

Ono što je u tom biznisu novo jest boksačka promocija Zuffa Boxing koju je pokrenuo vlasnika UFC-a.

“Dani Whiteu to je oduvijek bila želja jer on ipak dolazi iz boksa. Možda mu je dosadno u životu pa treba više posla”, smije se Škifić.

Madison Square Garden

Kaže da nije čuo da je Zuffa Boxing zainteresiran za Filipa Hrgovića. To mu je, kaže, razumljivo jer je vrhunske teškaše najteže naći.

U kojoj je mjeri neobično da je slavni boksački promotor Eddie Hearn odlučio biti menadžer UFC-ova prvaka Toma Aspinalla?

“Meni je to ispočetka bilo čudno da Hearn hoće biti menadžer”, kaže na to.

Bez obzira na to što Stipe Miočić više nije aktivan, Marin s njim održava kontakt.

“Baš smo se čuli nedavno. Sada je u borilačkoj mirovini, ali zato radi puno radno vrijeme kao vatrogasac u Clevelandu. Posredovao sam između njega i organizatora nekog festivala u Dubrovniku. Stipe je načelno pristao, a onda je rekao da ipak ne može jer ne može izaći s posla tih dana. A govorimo o čovjeku koji je bio svjetski prvak u teškoj kategoriji”, ističe Škifić.

S obzirom na to da je veliki navijač New York Knicksa, čestitali smo mu na ulasku u NBA finale, prvom nakon 1999. godine. A baš je on imao tu čast da snimi dokumentarac o najvećim događajima u povijesti kultnog Madison Square Gardena.

“Kao velikom navijaču Knicksa meni je to bilo ostvarenje sna. U tom procesu razgovarao sam s legendama tog kluba Willisom Reedom, Philom Jacksonom, Waltom Frazierom, ali i s Billom Clintonom i Billom Bradleyjem, koji je u to vrijeme bio guverner savezne države New Jersey, a bio je inače vrstan košarkaš. Razgovarao sam i s Bruceom Springsteenom i boksačem Joeom Frazierom koji su također nastupali u MSG-u. Kada sam radio dokumentarce, razgovarao sam s jako zanimljivim ljudima, a sada mi to malo nedostaje jer uglavnom radim programe uživo”, kaže Marin.

Poput njegova mentora Petea Radovicha, i on je osvajao Emmyje za televizijsko novinarstvo. Ne toliko koliko ih ima Pete, ali je i njegova brojka respektabilna.

“Ja ih imam sedam, a osvajao sam ih za produkcijski rad vezan za Olimpijske igre, Super Bowl, NBA. Radio sam na sedam Olimpijskih igara, počevši sa Sydneyem 2000., a posljednje su mi bile Zimske olimpijske igre u Sočiju 2014.”, zaključuje.

Autor: Dražen Brajdić
29. svibanj 2026. u 22:00
Podijeli članak —
Komentirajte prvi

Moglo bi vas Zanimati

New Report

Close