Razdoblje jeftinog novca ruši sve rekorde u segmentu spajanja i preuzimanja kompanija, ali ruši i neke prijašnje stereotipe. Prema podacima Thomson Reutersa, tijekom ove godine najavljena su spajanja i preuzimanja vrijedna 841 milijardu dolara što je 43 posto više nego lani u isto vrijeme.

Osim toga, ukupni iznos najveći je od 2007., posljednje godine prije velike financijske krize. No, tu nije kraj impresivnim brojkama. Na američkom području u dosadašnjem dijelu godine kompanije su lansirale 40 neprijateljskih ponuda, dvostruko više nego prethodne godine. Samo prošlog vikenda odbijene su ponude ukupno vrijedne gotovo 108 milijardi dolara. Tako je američki zdravstveni osiguravatelj Cigna odbio 54 milijarde dolara tešku ponudu većeg konkurenta Anthema, dok je operater plinovoda Williams rekao "ne" tvrtki Energy Transfer koja je ponudila 53 milijarde dolara. Zanimljivo je da su po iznosu ponuda ove relativno nepoznate kompanije na našim prostorima zasjenile Monsantovu ponudu od 45 milijardi dolara za švicarsku Syngentu ili Tevinu ponudu od 40 milijardi dolara za američki Mylan.

Analitičari ocjenjuju kako je toliki uspon sve većih transakcija spajanja i preuzimanja motiviran željom velikih korporacija da povećaju svoju konkurentnost koristeći kao gorivo vrlo jeftin novac. No, pojavio se i jedan fenomen, tvrde investicijski bankari, koji je označio veliku promjenu u odnosu dioničara i upravnih odbora kompanija prema preuzimanjima. Taj fenomen ujedno objašnjava i golem skok broja neprijateljskih ponuda. Dioničari posljednjih godina radije svjedoče stvaranju nove vrijednosti kroz ojačavanje položaja na tržištu putem preuzimanja, nego da im dobit bude vraćena kroz otkup dionica ili dividende. Time je upravnim odborima kompanija skinuta svojevrsna stigma neuspješne neprijateljske ponude.

"Prije financijske krize kompanija je morala pobijediti ako je krenula u neprijateljsko preuzimanje ili će vrijednost dionica u suprotnom pasti. Danas više nije tako", kaže za Financial Times Gregg Lemkau, jedan od voditelja analitičarskog tima za spajanja i preuzimanja u Goldman Sachsu. "Danas kupce pritišću dioničari da daju ponude koje će pomoći kompaniji u rastu. Ako ponuda propadne jer mete traže nerazumno visoke premije, to nije tragedija", dodaje Lemkau. Štoviše, odustajanje od potencijalne transakcije koja je postala preskupa da bi bila opravdana poželjna je osobina menadžmenta u očima dioničara.

S druge pak strane, agresivni kupci čine ciljne kompanije još težim metama, a u tome im značajno pomažu burzovni indeksi na rekordnim razinama. Kako tumači Jim Head, analitičar Morgan Stanleya, ciljne kompanije mogu si dozvoliti odbijanje ponude jer pretpostavljaju da može naići kupac koji će ponuditi više, a u tome ih značajno podržava tržište dionica. "Snažno dioničko tržište daje im moć da zatraže više", kaže Head.  Dodao je i jednu zanimljivu opasku prema kojoj je toliki broj neprijateljskih ponuda motiviran željom kompanija da ne ostanu same i propuste priliku da se konsolidiraju.