Pomalo u sjeni carinskog rata kojeg je nametnuo i koji je uzdrmao globalnu ekonomiju, događa se još jedan Trumpova skapada, ovaj put više fokusirana na domaći teren, ali također s potencijalnim globalnim posljedicama.
Pravu je bombu izazvala prošlotjedna informacija Wall Street Journala objavljena u četvrtak, 17. travnja kako američki predsjednik Donald Trump privatno razgovara o mogućnosti otpuštanja predsjednika Federalnih rezervi Jeromea Powella. Iako je početkom ovog tjedna izjavio kako Trumpa ne namjerava otpustiti, njihov turbuletan odnos traje još od prvog Trumpova mandata i prijeti potresom na tržištima visoke magnitude.
Razgovori su se intenzivirali posljednjih mjeseci otkako je Trump sve više frustriran Powellovom nevoljkošću da smanji kamatne stope – potez za koji Trump vjeruje da je hitno potreban za ublažavanje američkog gospodarstva usred rastućih carinskih napetosti s Kinom.
Sredinom travnja je Jerome Powell upozorio da se SAD nikada u modernoj povijesti nije suočio sa šokom poput Trumpove carinske politike. Carinske stope su veće od očekivanih, što bi moglo uzrokovati veću gospodarsku štetu. Powell naglašava da će inflacija i stopa nezaposlenosti rasti, a gospodarski rast usporavati. Ukratko, SAD vjerojatno ulazi u razdoblje stagflacije, nešto što nije poznavalo od 1970-ih. Mogućnosti za smanjenje kamata u takvim su okolnostima ograničene.
Fedova referentna kamatna stopa trenutačno je postavljena u rasponu između 4,25% i 4,5%, gdje je bila od prosinca nakon niza smanjenja stopa krajem prošle godine. Ako carine poguraju inflaciju, kao što mnogi ekonomisti očekuju, Fed bi mogao odlučiti zadržati ili čak povećati stope. Ipak, investitori i dalje većinom očekuju da će nastaviti snižavati stope ove godine.
Ali Fed također ima mandat za održavanje maksimalne zaposlenosti kao i stabilnih cijena. Bude li uhvaćen u situaciji između rastuće inflacije i rastuće stope nezaposlenosti, rekao je Jerome Powell, “razmotrit ćemo koliko je gospodarstvo daleko od svakog cilja”, a zatim razmotriti “potencijalno različite vremenske horizonte” za stavljanje cijena pod kontrolu i smanjenje stope nezaposlenosti.
Mandat i za zaposlenost
Te su Powellove izjave samo dodatno razjarile Donalda Trumpa čija priroda, jasno, ne tolerira različite stavove. Čak ni kad je predsjednik Feda u pitanju. Trumpova je ambicija da kreira sveukupnu američku ekonomsku politiku i teško se miri sa (zakonskom) činjenicom da se u svemu tome nešto pita i predsjednika Feda.
Trump je bio kritičan prema Powellovim riječima i optužio guvernera da uvijek donosi zasakašnjele i pogrešne odluke. Uvjeren je da treba dodatno sniziti kamate. Budući da nije na visini zadatka, prijeti mu se otkazom: “Što prije ode s tog mjesta, to bolje”.
Ovo nije prvi put da Trump središnjoj banci, koja je neovisna institucija, drži predavanje o tome što treba činiti. Ovoga puta odlučan je u svom stilu smijeniti dosadašnjeg guvernera koji je na toj poziciji od 2018., kada je naslijedio Janet Yellen.
“Trumpova administracija već razmatra mogućnost otpuštanja Jeromea Powella”, rekao je Trumpov ekonomski savjetnik Kevin Hassett.
Po njihovom mišljenju, Fed djeluje previše politički i naklonjeno demokratima. Američki predsjednik nema ovlasti izravno smijeniti guvernera središnje banke, a niti jedan predsjednik u povijesti to nije ni pokušao učiniti, ali to neće zaustaviti Trumpa. “Cijene nafte su pale, cijene hrane su pale, a SAD je sve bogatiji zbog carina. Kao i ECB, Fed bi trebao smanjiti kamatne stope i krajnje je vrijeme da to učine”, napao je Trump Fed.
Ekonomisti kažu da je neovisnost Feda ključna za kontrolu inflacije i upravljanje gospodarstvom, tako da bi bilo kakvi ustupci političkim zahtjevima mogli naštetiti gospodarstvu, ali i globalnom povjerenju u SAD. Ovo je već na ozbiljnoj kušnji. Stranci se od početka travnja sve više povlače s Wall Streeta, što se donedavno činilo nezapamćenim jer je to mjesto gdje su tekli med i mlijeko i gdje su prinosi veći nego drugdje.
Stranci posjeduju 18,5 trilijuna američkih dionica, ili petinu svih dionica, te 7,2 bilijuna dolara obveznica (gotovo trećina). Američke državne obveznice i dolar, koji su bili sigurno utočište tijekom prethodnih kriza, više to nisu. Dolar je u tri mjeseca otkako se Trump uselio u Bijelu kuću izgubio 10% u odnosu na košaricu valuta, a dnevna kretanja povremeno podsjećaju na valutu siromašne afričke zemlje.
Warsh potencijalni kandidat
Iza zatvorenih vrata u Mar-a-Lagu i na sastancima u Ovalnom uredu, Trump je navodno predložio bivšeg guvernera Feda Kevina Warsha kao potencijalnu zamjenu za Powella. Warsh, koji je djelovao tijekom financijske krize 2008., usprotivio se preranom uklanjanju Powella, upozoravajući na političke i tržišne posljedice. Ipak, čini se da Trump nije uznemiren.
“Ako želim da ode, on će vrlo brzo otići, vjerujte mi”, rekao je Trump, prema riječima suradnika koje je prenio WSJ.
Trump je još 2017. razgovarao s Warshom za mjesto predsjednika Feda prije nego što je izabrao Powella, koji je postao predsjednik sljedeće godine. Warsh je bio ekonomski pomoćnik predsjednika Georgea W. Busha, koji ga je imenovao u upravni odbor Fed-a 2006. Warsh je odigrao ključnu ulogu u povezivanju Washingtona i Wall Streeta tijekom financijske krize 2008. i napustio je Fed 2011.
Otkako je napustio Fed, Warsh je radio s milijarderom investitorom Stanleyjem Druckenmillerom, koji je također pouzdanik i dugogodišnji mentor aktualnog ministra financija Scotta Bessenta.
Warsh, koji je studirao javnu politiku na Sveučilištu Stanford prije nego što je pohađao Pravni fakultet Harvard, uložio je u startupe povezane s kripto valutama, uključujući sada nepostojeću platformu za kriptovalute Basis i platformu za upravljanje imovinom Bitwise, koja nudi fondove indeksa kriptovaluta, prema Pitchbooku. Warsh je u autorskom tekstu za The Wall Street Journal iz 2022. napisao da kripto nudi i “obećanje i opasnost za globalni financijski sustav pod vodstvom Amerike” i založio se za usvajanje centralne banke digitalne valute središnje banke (CBDC) kako bi se natjecala s kineskim digitalnim juanom.
Warsh, poznati financijski jastreb, bio je kritičan prema sve većem dugu SAD-a, rekavši u srpnju da je za inflaciju kriva “neodgovorna državna potrošnja i pretjerano tiskanje novca”. Oženjen je Jane Lauder, nasljednicom Estée Lauder i kćeri Rona Laudera, koja je pomogla u poticanju Trumpove opsesije kupnjom Grenlanda.
Nije jasno želi li Warsh doista posao, a financijer nije odmah odgovorio na upite Business Insidera za komentar. Trumpovi savjetnici se ne slažu oko toga koliko daleko predsjednik treba ići, a ostaje nejasno hoće li predsjednik otpustiti Powella.
Argumenti ne prolaze
Unutar Bijele kuće, ministar financija Scott Bessent stalno se protivio Trumpovim savjetnicima koji žele zamijeniti Powella, tvrdeći da bi to donijelo malo koristi u odnosu na visoke potencijalne troškove. Ovaj je tjedan nazvao Fedovu neovisnost o monetarnoj politici “kutijom dragulja” koju SAD nikada ne bi smjele kompromitirati.
Bessent je rekao da će Bijela kuća započeti intervjue s kandidatima za čelnika Fed-a ove jeseni, oko šest mjeseci prije završetka Powellovog mandata. Sa svoje strane, nekoliko ljudi koji su razgovarali s Warshom prošle godine rekli su da je Warsh ostavio dojam da mu je posao u Fedu gotovo ponuđen nakon što Powellov mandat istekne.
Drugi savjetnici su uglavnom nastojali naći način da budu oštriji i da izravnije izazovu Powella. Oni misle da su središnja banka i njezini podupiratelji u Washingtonu i na Wall Streetu uzvisili Fedovu neovisnost do stupnja koji nije podržan ustavnim zakonom i koji nije dobar za gospodarstvo.
Ipak, nijedan argument protiv otpuštanja Powella nije spriječio Trumpa da saveznicima na privatnim sastancima iznese slučaj da predsjednik Feda treba izgubiti posao i da Fedov mjerodavni zakon, koji kaže da kreatori politike mogu biti smijenjeni samo “iz razloga”, nije dovoljno jak da izdrži na sudu ako bi pokušao smijeniti Powella.
Otvoreno je pitanje može li se čelnik Feda smijeniti prije isteka četverogodišnjeg mandata, jer to nikada nije ni pokušano. Trump je ranije priznao da zakon nije jasan u vezi s tim. Trump je u listopadu priznao da je za za prvoga mandata prijetio da će prekinuti Powellov mandat, no i tada se pojavilo pitanje je li to uopće moguće.
Kako izgleda procedura?
Trump pokušava otpustiti nekoliko imenovanih u Bidenovoj administraciji koji su osporili njihovu smjenu pozivajući se na 90-godišnji pravni presedan koji ih je zaštitio od otpuštanja zbog spora oko politike. Ministarstvo pravosuđa je reklo da želi poništiti ključni pravni presedan iz 1935. godine koji je omogućio pravnu zaštitu.
Pravnici su pak rekli da presuda Vrhovnog suda, koja je jednoglasno utvrdila da tadašnji predsjednik Franklin Roosevelt nije imao ovlasti otpustiti povjerenika u Saveznoj komisiji za trgovinu, nudi najjaču pravnu ogradu za podupiranje neovisnosti FED-a.
Neki dužnosnici Bijele kuće pratili su hoće li Vrhovni sud poništiti slučaj, poznat kao “Humphreyev egzekutor”, dok su razmatrali predsjednikove sljedeće korake prema Powellu koji je u srijedio izjavio da ne misli da bi se pravni izazov, koji se tiče Trumpove smjene člana Nacionalnog odbora za radne odnose, u konačnici odnosio na Fed – vjerojatno zato što bi Vrhovni sud, čak i ako poništi presudu iz 1935., pronašao način da zaštiti guvernere Feda od smjene. “To je situacija koju vrlo pažljivo pratimo”, rekao je.
Povijesne paralele
Fed je čuvao svoju neovisnost u određivanju monetarne politike još od visoke inflacije 1970-ih. Predsjednik Richard Nixon privatno je vršio pritisak na svog predsjednika Feda i bivšeg savjetnika, Arthura Burnsa, da ublaži politiku uoči izbora 1972., prema snimkama Ovalnog ureda. Burns je pristao.
Nakon što su godine visoke inflacije izliječene oštrom recesijom u ranim 1980-ima, Fed i druge središnje banke diljem svijeta tražile su i dobile značajnu operativnu autonomiju ili “neovisnost” od svojih vlada da određuju kamatne stope imajući u vidu dugoročnu dobrobit gospodarstva. Neovisnost središnje banke također izolira političare od preuzimanja krivnje za nepopularne korake za ograničavanje inflacije.
Mnogi ulagači u SAD-u i inozemstvu smatraju neovisnost Feda ključnom u poticanju niže inflacije i, posljedično, manjeg rizika u držanju dugoročnijeg državnog duga. Prinosi na dugoročni državni dug mogli bi porasti ako se ulagači zabrinu da će središnja banka zauzeti opušteniji pristup inflaciji.
Powell je prije šest godina jasno dao do znanja administraciji da će se protiv svoje promjene boriti na sudu, a njegovi nedavni javni komentari sugeriraju da se njegovo stajalište nije promijenilo. Tada su čelnici Feda odlučili da će, ako Powellov status predsjedavajućeg odbora Feda bude doveden u pitanje, Savezni odbor za otvoreno tržište kao zasebno tijelo središnje banke za određivanje kamatnih stopa, zbiti redove na sastanku kako bi odmah reizabralo Powella za predsjednika.
FOMC se sastoji od sedam Fedovih guvernera sa sjedištem u Washingtonu i rotirajuće skupine predsjednika iz 12 Fedovih banaka, koje su kvaziprivatne institucije. Predsjednike regionalnih banaka Feda ne imenuje predsjednik već direktori banke, koji su općenito lokalni poslovni ili neprofitni rukovoditelji. FOMC bira svog predsjednika na svom prvom ovogodišnjem sastanku.
Ispada da bi pokušaj uklanjanja Powella doveo do male praktične koristi jer bi Powell vjerojatno nastavio voditi instituciju dok se ne riješi bilo kakva parnica, što bi se moglo produžiti i nakon Powellova mandata.
Zašto mora biti neovisan?
Fed ima veliku moć nad gospodarstvom SAD-a. Smanjenjem kratkoročne kamatne stope koju kontrolira – što obično čini kada gospodarstvo posrne – Fed može pojeftiniti zaduživanje i potaknuti veću potrošnju, ubrzavajući rast i zapošljavanje. Kada podigne stopu – što čini kako bi ohladio gospodarstvo i suzbio inflaciju – može oslabiti gospodarstvo i uzrokovati gubitak radnih mjesta.
Ekonomisti već dugo preferiraju neovisne središnje banke jer mogu lakše poduzeti nepopularne korake u borbi protiv inflacije, poput povećanja kamatnih stopa, što poskupljuje zaduživanje za kupnju kuće, automobila ili uređaja.
Važnost neovisnog Feda zacementirana je za većinu ekonomista nakon produljenog skoka inflacije 1970-ih i ranih 1980-ih. Bivšeg čelnika Arthura Burnsa, naširoko se optužuje da je dopustio ubrzanje bolne inflacije tog doba, podlegavši pritisku predsjednika Richarda Nixona da zadrži niske stope uoči izbora 1972. Nixon se bojao da bi ga više stope koštale izbora, na kojima je odnio uvjerljivu pobjedu.
Paula Volckera je naposljetku 1979. imenovao predsjednik Jimmy Carter za predsjednika Feda i on je gurnuo Fedovu kratkoročnu stopu na nevjerojatno visoku razinu od gotovo 20 posto. (Trenutačno iznosi 4,3%). Zapanjujuće stope izazvale su oštru recesiju, gurnule nezaposlenost na gotovo 11 posto i potaknule široke prosvjede.
Ipak, Volcker nije ustuknuo. Do sredine 1980-ih inflacija je ponovno pala na niske jednoznamenkaste brojke. Volckerovu spremnost da nanese bol gospodarstvu kako bi ugušio inflaciju većina ekonomista vidi kao ključni primjer vrijednosti neovisnog FED-a.
Pokušaj otpuštanja Powella bi gotovo sigurno uzrokovao pad cijena dionica i povećanje prinosa na obveznice, povećavajući kamatne stope na državni dug i povećavajući troškove posuđivanja za hipoteke, auto zajmove i dugove po kreditnim karticama.
Većina ulagača preferira neovisni Fed, dijelom zato što obično bolje upravlja inflacijom bez utjecaja politike, ali i zato što su njegove odluke predvidljivije. Dužnosnici Feda često javno raspravljaju o tome kako bi promijenili politiku kamatnih stopa ako bi se ekonomski uvjeti promijenili.
Usporavanje BDP-a
Da je Fed više pod utjecajem politike, financijskim bi tržištima bilo teže predvidjeti – ili razumjeti – njegove odluke.
Znači li to da je Fed potpuno neodgovoran? Ne bi se moglo reći. Čelnike Feda poput Powella imenuje predsjednik na četverogodišnji mandat, a mora ih potvrditi Senat. Predsjednik također imenuje ostalih šest članova upravnog odbora Feda, koji mogu obnašati dužnost do 14 godina, iako većina guvernera odlazi prije isteka mandata.
Ta imenovanja mogu s vremenom omogućiti predsjedniku da značajno promijeni politiku Feda. Bivši predsjednik Joe Biden imenovao je pet od sadašnjih sedam članova: Powella, Lisu Cook, Philipa Jeffersona, Adrianu Kugler i Michaela Barra. Kao rezultat toga, Trump će imati manje prilika za imenovanje. On će moći zamijeniti Kuglera, koji je ispunio neistečeni mandat koji je završio 31. siječnja 2026.
Kongres, u međuvremenu, može odrediti Fedove ciljeve putem zakona. Godine 1977., na primjer, Kongres je Fedu dao “dvostruki mandat” da održava cijene stabilnima i traži maksimalno zapošljavanje. Fed definira stabilne cijene kao inflaciju od 2%. Zakon iz 1977. također zahtijeva od čelnika Feda da svjedoči pred Zastupničkim domom i Senatom dvaput svake godine o ekonomiji i politici kamatnih stopa.
Umjesto zaključka, Trumpovi napadi na Powella vjerojatno će se nastaviti, ali analitičari procjenjuju kako će “osebujni” predsjednik ipak ustuknuti pred negativnim tržišnim stavovima glede moguće smjene predsjednika Feda.
Procjene ukazuju na to da bi inflacija u SAD-u mogla porasti za 1 do 1,5 postotnih bodova, dosežući razinu od 3,9% do 4,5% do kraja godine. Rast realnoga BDP-a SAD-a za 2025. revidiran je naniže. Prethodne prognoze predviđale su rast od 2,2%, ali sada su smanjene na oko 1,3%. Zbog kombinacije viših carina, inflacije i smanjenoga poslovnog povjerenja, rizik od recesije u SAD-u tijekom 2025. značajno je porastao. U svjetlu svih ovih upozorenja, teško je da Trumpu trebaju nove otvorene fronte…
