Prvih osamnaest mjeseci drugog mandata Donalda Trumpa obilježio je niz politički izazvanih ekonomskih šokova, od restriktivnijih imigracijskih mjera i viših carina do rata s Iranom i snažnog rasta cijena energije. Premda se američko gospodarstvo pokazalo otpornijim nego što su mnogi ekonomisti očekivali, ključna obećanja o nižim cijenama, povratku tvorničkih radnih mjesta i boljem životu srednje klase zasad ostaju neispunjena, piše Reuters.

rezultati istraživanja

Raspoloženje američkih potrošača na najnižoj razini od 1952. – pad cijena goriva mogao bi promijeniti negativan trend

Oštrije mjere protiv nezakonite imigracije, masovnije deportacije i povećanje uvoznih davanja bili su među glavnim Trumpovim predizbornim obećanjima 2024. godine. Njihov je cilj bio zaštititi domaće radnike, smanjiti ovisnost o uvozu i potaknuti povratak proizvodnje u Sjedinjene Američke Države. U praksi su, međutim, te politike donijele i manje raspoloživih radnika, više ulazne troškove za kompanije te dodatnu neizvjesnost za potrošače i investitore.

Ekonomskoj neizvjesnosti pridružio se i sukob s Iranom, koji je poremetio promet kroz ključne energetske pravce i privremeno podigao cijenu barela nafte iznad 100 dolara. Nakon najave stanke u međusobnim napadima cijene su se spustile, ali su ostale osjetno više nego prije eskalacije, pa je rizik ponovnog ubrzanja inflacije i dalje prisutan.

Unatoč tim udarima, gospodarstvo nije ušlo u recesiju. Američki realni BDP u prvom je tromjesečju 2026. porastao po godišnjoj stopi od 2,1 posto, uz pozitivan doprinos ulaganja, izvoza, državne i osobne potrošnje. Potrošnja građana i dalje je jedan od glavnih oslonaca gospodarstva, premda se njezin rast usporava pod pritiskom viših cijena, skupog zaduživanja i slabijeg rasta realnih prihoda.

Velika ulaganja u podatkovne centre, energetsku infrastrukturu i računalne kapacitete potrebne za razvoj umjetne inteligencije također održavaju gospodarsku aktivnost. No rast je sve više koncentriran u nekoliko industrija, dok dijelovi gospodarstva koje je Trump posebno obećavao oživjeti ne pokazuju usporediv napredak.

Otpornost postoji, ali obećani procvat izostaje

Tri mjeseca uoči izbora za Kongres, koji će se održati 3. studenoga 2026., Trump se suočava s neugodnim raskorakom između ukupnih gospodarskih pokazatelja i svakodnevnog iskustva velikog broja birača. Gospodarstvo raste, nezaposlenost je relativno niska, a burzovni indeksi viši su nego na početku mandata. Ipak, troškovi života ostaju visoki, kupnja nekretnine mnogima je nedostižna, a obećani povratak velikog broja industrijskih radnih mjesta nije se dogodio.

Trump je tvrdio da će kombinacija carina, poreznih promjena i strože imigracijske politike izazvati industrijsku renesansu. Umjesto široko rasprostranjenog proizvodnog buma, najveći investicijski zamah dogodio se u gradnji podatkovnih centara i infrastrukture povezane s umjetnom inteligencijom.

To je potaknulo građevinski sektor, potražnju za električnom energijom, čipovima i mrežnom opremom, ali nije proizvelo razmjerno velik broj trajnih radnih mjesta. Podatkovni centri zahtijevaju velika početna ulaganja, no nakon završetka gradnje zapošljavaju mnogo manje ljudi nego tradicionalne tvornice.

hrvatska tvrtka

U godinu dana morali su promijeniti sve – danas ih slijede i velike kompanije

ubrzana digitalizacija

Bez njih nema ni struje ni interneta: zašto su kabeli postali najvažnija infrastruktura Europe

Istodobno su carine podigle cijenu uvoznih dijelova i sirovina, pa su pojedinim američkim proizvođačima povećale troškove umjesto da im donesu očekivanu konkurentsku prednost.

Tržište rada šalje sve slabije signale

Američko tržište rada još nije u krizi, ali pokazuje znakove zamora. U lipnju je otvoreno 57.000 novih radnih mjesta, dok je stopa nezaposlenosti iznosila 4,2 posto. Riječ je o znatno slabijem tempu zapošljavanja nego u ranijim fazama gospodarskog oporavka.

Podaci su dodatno zakomplicirani promjenama procjena stanovništva i radne snage, zbog čega je usporedba pojedinih razdoblja otežana. Ipak, šira slika pokazuje da su restriktivnija imigracijska politika, deportacije i starenje stanovništva smanjili broj dostupnih radnika.

To posebno pogađa građevinarstvo, ugostiteljstvo, poljoprivredu, skrb za starije osobe i druge djelatnosti koje se u velikoj mjeri oslanjaju na imigrantsku radnu snagu.

Istodobno se struktura američkog gospodarstva i dalje mijenja u korist uslužnih djelatnosti. Zdravstvo dobiva na važnosti zbog starenja stanovništva, dok se rast zaposlenosti nastavlja u bolnicama, skrbi i pojedinim segmentima ugostiteljstva.

Političke odluke mogu utjecati na smjer gospodarstva, ali teško mogu preko noći promijeniti potrebe zemlje s više od 340 milijuna stanovnika. Amerikanci i dalje troše na restorane, putovanja i zabavu, dok starija populacija zahtijeva sve više zdravstvenih usluga. Upravo se te promjene snažnije vide u podacima o zapošljavanju nego najave o povratku tradicionalne industrije.

Tvornička radna mjesta nisu se vratila

Proizvodnja je trebala biti jedan od najvećih dobitnika Trumpove gospodarske politike. Međutim, broj zaposlenih u tom sektoru ostao je slabiji nego na početku njegova drugog mandata.

To je u izravnoj suprotnosti s obećanjem da će više carine prisiliti kompanije da proizvodnju vrate u SAD. Carine mogu određene domaće proizvode učiniti konkurentnijima u odnosu na uvoz, ali istodobno poskupljuju strojeve, sirovine i komponente koje američke tvornice nabavljaju iz inozemstva.

Rezultat je složeniji od jednostavne podjele na pobjednike i gubitnike. Dio kompanija ulaže u domaću proizvodnju, ali drugi dio odgađa investicije, automatizira pogone ili troškove prebacuje na kupce.

Nasuprot slabijem zapošljavanju u proizvodnji, ulaganja u AI infrastrukturu doživjela su eksplozivan rast. Velike tehnološke kompanije zadužuju se kako bi financirale podatkovne centre, čipove i elektroenergetsku infrastrukturu, zbog čega AI sve više oblikuje i američko tržište korporativnog duga. Samo nekoliko najvećih kompanija povezanih s AI-jem ove je godine izdalo stotine milijardi dolara obveznica.

Ta ulaganja mogu dugoročno povećati produktivnost, ali zasad nije jasno hoće li stvoriti dovoljno radnih mjesta da nadoknade gubitke u tradicionalnim industrijama.

Inflacija ostaje tvrdoglava prijetnja

Inflacija je bila jedna od glavnih tema predsjedničke kampanje 2024. godine. Nezadovoljstvo građana snažno je raslo nakon pandemijskog skoka cijena, premda su se inflacijski pritisci počeli smanjivati još prije Trumpova povratka u Bijelu kuću.

Obećanje da će cijene biti vraćene na stare razine od početka je bilo teško ostvarivo. Opći pad cijena, odnosno deflacija, u razvijenim se gospodarstvima uglavnom pojavljuje tijekom ozbiljnih gospodarskih kriza, a ne u razdobljima stabilnog rasta.

Godišnja stopa inflacije u lipnju 2026. iznosila je 3,5 posto, nakon 4,2 posto u svibnju. Iako je došlo do usporavanja, inflacija je i dalje znatno iznad cilja američke središnje banke od dva posto. Energija je na godišnjoj razini poskupjela 15,7 posto, a benzin 26,7 posto.

Carine su dodatno povećale cijene dijela uvozne robe i repromaterijala, dok su rat s Iranom i nesigurnost u Hormuškom tjesnacu podigli troškove energije i prijevoza.

Dodatan inflacijski rizik dolazi iz goleme potražnje za strujom, građevinskim materijalom, čipovima i kapitalom koju stvara izgradnja AI infrastrukture. Ako se taj investicijski val nastavi istodobno s rastom cijena energije, Federalne rezerve mogle bi dulje zadržati visoke kamatne stope.

Kupovna moć građana stagnira

Američka potrošnja zasad je izdržala carine, rat, inflaciju i visoke kamatne stope. No otpornost potrošača ne znači da sva kućanstva prolaze jednako dobro.

Bogata kućanstva profitirala su od rasta burze, viših kamata na štednju i rasta vrijednosti imovine, dok se građani s nižim i srednjim prihodima više oslanjaju na plaće i kreditne kartice. Takozvano gospodarstvo u obliku slova K postaje sve izraženije: jedna skupina napreduje, dok druga zaostaje.

Najšira mjera kupovne moći kućanstava, realni raspoloživi osobni dohodak, raste slabije nego nominalne plaće jer dio povećanja prihoda pojede inflacija. To je novac koji kućanstvima ostaje nakon poreza i koji koriste za stanovanje, hranu, energiju i druge svakodnevne potrebe.

Kada realni raspoloživi dohodak stagnira, građani mogu određeno vrijeme održavati potrošnju smanjenjem štednje ili većim zaduživanjem. Takav model, međutim, nije dugoročno održiv.

Posebno su ranjiva kućanstva koja nemaju financijsku imovinu, žive u najmu ili velik dio prihoda troše na hranu, energiju i prijevoz.

Vlastiti dom sve je dalji

Jedan od najvećih ekonomskih problema za američku srednju klasu postala je priuštivost stanovanja. Cijene nekretnina snažno su porasle tijekom razdoblja vrlo niskih kamata, a kasnije povećanje kamatnih stopa dodatno je podiglo mjesečne rate novih stambenih kredita.

Visoke cijene kuća i povišene kamatne stope istodobno su stvorile svojevrsnu blokadu tržišta. Postojeći vlasnici koji imaju stare kredite s niskim kamatama ne žele prodavati i uzimati nove, skuplje zajmove, pa je ponuda nekretnina ograničena.

Federalne rezerve upozoravaju da povišene hipotekarne stope, slabija očekivanja rasta prihoda i visoke cijene kuća nastavljaju pritiskati potražnju za nekretninama.

Trošku kredita pridružuju se i skuplje police osiguranja, porezi na nekretnine te troškovi održavanja. Zbog toga vlasništvo nad domom zahtijeva sve veći udio prihoda kućanstava.

Za mlađe Amerikance problem je posebno izražen. Visoke najamnine otežavaju štednju za polog, dok studentski dugovi i skupi potrošački krediti dodatno smanjuju njihovu sposobnost zaduživanja.

Burza raste, ali rast nije ravnomjerno raspoređen

Donald Trump uspješnost burze često predstavlja kao dokaz uspjeha svoje gospodarske politike. Indeks S&P 500 doista je znatno viši nego na početku njegova drugog mandata, ali rast dionica nije neuobičajen u razdobljima gospodarske ekspanzije i ne može se pripisati samo političkim odlukama.

Najveći dio tržišnog uspona povezan je s tehnološkim kompanijama i očekivanjima od umjetne inteligencije. Investitori vjeruju da će velika ulaganja u podatkovne centre i napredne modele dugoročno povećati prihode, produktivnost i profitne marže.

Problem je u tome što je tržišni rast vrlo koncentriran. Kada mali broj velikih kompanija nosi većinu dobitaka, glavni burzovni indeksi mogu izgledati snažno čak i kada velik dio kompanija i gospodarstva zaostaje.

Slična koncentracija vidljiva je i na tržištu duga. Tehnološke kompanije izdaju rekordne količine obveznica kako bi financirale AI infrastrukturu. To pokazuje povjerenje investitora, ali i povećava rizik ako se očekivani prihodi od umjetne inteligencije ne ostvare dovoljno brzo.

Burzovni rast pritom najviše koristi imućnijim kućanstvima, koja posjeduju većinu dionica i investicijskih fondova. Za građane koji nemaju financijsku imovinu važniji su cijene hrane i goriva, najamnine, kamate i sigurnost radnog mjesta.

Gospodarstvo je izdržalo, ali politički problem ostaje

Nakon osamnaest mjeseci Trumpova drugog mandata američko gospodarstvo nije doživjelo slom koji su najavljivali njegovi najžešći kritičari. Rast se nastavio, potrošači nisu naglo zatvorili novčanike, a ulaganja u umjetnu inteligenciju stvorila su novi izvor gospodarske aktivnosti.

No istodobno se nije ostvario ni procvat koji je Trump obećavao. Inflacija ostaje iznad cilja, proizvodnja nije doživjela veliki preporod, kupovna moć mnogih kućanstava stagnira, a kupnja vlastitog doma postala je još teža.

Trumpova gospodarska politika proizvela je mješavinu otpornosti i novih rizika. Carine štite dio domaće industrije, ali povećavaju troškove. Stroža imigracijska politika smanjuje broj stranih radnika, ali stvara manjak radne snage. AI ulaganja podupiru rast, ali ga koncentriraju u uskom dijelu gospodarstva.

Uoči izbora za Kongres ključno pitanje zato više nije je li američko gospodarstvo formalno izbjeglo recesiju. Puno je važnije osjećaju li birači da žive bolje nego prije osamnaest mjeseci. Za velik dio srednje klase odgovor zasad nije onakav kakav je Trump obećavao.