Willem van Dijk, čuvar nasipa u nizozemskoj pokrajini koja se nalazi četiri metra ispod razine mora i zadužen za to da Nizozemsku nikada ne pogodi katastrofa kakvu je nedavno uslijed uragana Sandy doživio New York, svakodnevno šalje 11 osoba u borbu protiv opasnosti koji prijete najnaprednijoj svjetskoj mreži obrane protiv oluja.

Njihova je misija uništavanje bizamskih štakora, koji prokopavaju nasipe i tako ih oštećuju. Iako za ovu službu nisu potrebne visoke kvalifikacije, ona je od ključne važnosti za složen i iznimno uspješan nizozemski sustav koji sadrži i tehnike kontrole poplave razvijene još u srednjem vijeku, ali i futurističke čelične strukture kojima rukovode računala, a koje blokiraju nalete oluje. U posljednjih nekoliko tjedana u Sjedinjenim Američkim Državama se naveliko i naširoko hvale nizozemska neusporediva stručnost i višestoljetno iskustvo u borbi protiv vode kao primjer kako bolje zaštititi ljude i imovinu od poplava. Nizozemske tvrtke već izrađuju planove projekata za zaštitu Manhattana od budućih oluja, usput ističući kako Nizozemska ima iskustva s priobalnim područjima i riječnim utocima koji nalikuju onima u New Yorku te predstavljaju sličan rizik od poplave. Međutim, nizozemski dužnosnici i hidrolozi koji su proučili ta dva sustava tvrde da bi replikacija nizozemskog uspjeha u SADu zahtijevala radikalno preoblikovanje američkog pristupa osjetljivim priobalnim područjima, ali i prevenciji katastrofa.

Nizozemski "način razmišljanja potpuno je drugačiji od američkog", kaže Wim Kuijken, vladin dužnosnik za mjere kontrole voda u Nizozemskoj. "SAD su sjajne po pitanju odgovora na katastrofu", ali "rad na sprečavanju katastrofe sasvim je suprotan aktivnostima nakon katastrofe". Nizozemsku ne pogađaju uragani, ali muče je jake oluje sa sjeverozapada. Zbog stoljeća takvog življenja na rubu prisutna je jasna svijest o posljedicama poplave, kao i nužnosti njezina sprečavanja u državi u kojoj dvije trećine stanovnika žive u područjima sklonima poplavi, uglavnom ispod razine mora. "Znamo da ćemo ispaštati desetljećima pođe li nešto po zlu", kaže Kuijken. Stoga je Nizozemska uložila zapanjujuća sredstva u maksimalno smanjenje rizika od poplave. Nakon teških poplava 1916. i 1953. godine odlučeno je da opetovana izgradnja, podizanje i pojačavanje nasipa jednostavno više nisu isplativi. To je dovelo do izgradnje niza projekata brana kojima se riječna ušća i utoci zatvaraju pred slijevanjem mora, što je skratilo obalu i značajno smanjilo područje kopna izloženo naletima jakih oluja. Na riječnim putovima koji se nisu mogla odsjeći zbog brodarskog prometa podignute su pokretne barijere. U sklopu reakcije na poplave iz 1953. godine, u kojima je poginulo preko 1800 osoba, država je postavila stroga pravila prema kojima sustav obrane od poplave mora biti dovoljno snažan za odbijanje oluje kakva se, prema računalnim predviđanjima, pojavljuje jednom u 10.000 godina. Nizozemska vlada godišnje ulaže oko 1,3 milijarde dolara u sustav kontrole voda, a lokalni odbori za vode troše dodatne stotine milijuna za održavanje nasipa i kanala. Kapitalnim ulaganjima u građevinske projekte ukupnom zbroju dodaju se još milijarde.

Andrew Higgins