Kad je prije pet, šest godina u Moskvi obznanjeno da vodeći menadžeri velikih ruskih kompanija imaju godišnju plaću od 900 tisuća do milijun američkih dolara, bila je to svojevrsna senzacija i u svjetskoj javnosti. Danas najbolje plaćeni top-menedžeri u Rusiji godišnje zarađuju od milijun do deset milijuna dolara i ta činjenica ne izaziva podozrenje domaće javnosti i medija. Štoviše, društvena klima u Rusiji u potpunosti se promijenila. Primjerice, menadžer je jedna od profesija kojoj najčešće teži i kojom se zaokuplja ruska mladež.

Logika matematičara
Ako su pučkoškolci u anketama provedenim devedesetih godina 20. stoljeća, dakle u vrijeme “divljeg kapitalizma“ Borisa Jeljcina, izjavljivali kako kad odrastu “žele postati banditi i prostituke“, danas apsolutna većina učenika, bez obzira na spol, mašta o menadžerskoj profesiji. Stoga i ne čudi što je u Moskvi danas najveći interes za upis na one fakultete iz kojih se najviše regrutiraju budući menadžeri. Riječ je prije svega o moskovskoj Financijskoj akademiji te čuvenom MGU (Moskovskom državnom sveučilištu). Na MGU se osim studija ekonomije upisuju studiji matematike, kibernetike i fizike budući da je praksa pokazala da razne svjetske i ruske korporacije, posebno financijske, za svoje (vodeće) menadžere uzimaju ljude koji imaju logiku, odnosno sklop razmišljanja matematičara i fizičara. To je i razlog što je zbog velike konkurencije danas vrlo težak i sam upis na pojedine fakultete Moskovskog državnog sveučilišta, u Financijsku akademiju, te na Fakultet za međunarodne ekonomske Moskovskog instituta za međunarodne odnose (MIGIMO) kojeg popularno nazivaju “ruski Harvard“. Na tome su visokom učilištu diplomirali, među ostalim, ruski milijarder, bankar Aleksandar Lebedev, zatim Andrej Kozirev i Sergej Lavrov, bivši i sadašnji ministar vanjskih poslova Rusije. Prosječna starost ruskih top-menadžera danas je oko 40 godina, a menadžera “srednjeg srednjeg ešalona“ oko 35 godina života, kaže za Poslovni dnevnik Aigul Zailjalova, konzultantica moskovske privatne kadrovske agencije Bankig&Investments. Prema riječima gospođe Zailjalove, većina ruskih menadžera osim ruskog obrazovanja ima i dopunsko zapadno obrazovanje, osobito oni koji teže samom vrhu u toj profesiji. Za dodatna obrazovanja najbolje kotiraju škole biznisa, odnosno visoka učilišta u Londonu i Sjedinjenim Američkim Državama. Magisteriju i doktoratu ruski menadžeri u pravilu ne teže, kao što se, uostalom, te titule ne traže ni na Zapadu. Potvrđuje to i generalni direktor moskovske Ekonomsko-pravne škole Sergej Pjatenko. “Dakako, dodatno obrazovanje i znanstvena titula nisu na odmet za uspješnu karijeru menadžera budući da ukazuju na njegovu usmjerenost i organiziranost“, izjavljuje Pjatenko.

Aigul Zailjalova pak otkriva da među vodećim menadžerima u ruskim kompanijama većinu više nemaju domaći ljudi. “Za razliku od prethodnih godina, danas je broj domaćih i stranih menadžera u velikim ruskim kompanijama praktički izjednačen“, konstatira savjetnica Zailjalova. Izuzetak su državne korporacije u kojima su top-menadžeri isključivo Rusi i u pravilu bivši političari. Tu je praksu svojedobno uveo ministar financija u prvoj Jeljcinovoj vladi Anatolij Čubais, koji je potkraj devedesetih godina prošlog stoljeća s dužnosti šefa kremaljske predsjedničke administracije prešao na mjesto čelnog čovjeka ruske elektroprivrede (RAO EZ Rusija). Donedavni ministar za trgovinu i razvoj Herman Gref sada je čelnik Vnještorg banke VTB, a Vladimir Jakunjin je čelnik ruskih željeznica, odnosno državne kompanije koja je proljetos potpisala ugovor s Libijom o izgradnji željezničke pruge od granice Tunisa do Egipta u duljini od 500 kilometara. Vlasnici velikih ruskih kompanija najčešće strane top menadžere unajmljuju, odnosno angažiraju iz SAD i Engleske, a rjeđe iz Njemačke, Francuske i Italije, odnosno drugih članica Europske unije. U pravilu, francuske i talijanske menadžere ruski vlasnici tvrtki uzimaju samo ako su se dokazali u nekoj od američkih ili britanskih kompanija.

Ruski uspon
Istodobno, interes zapadnih vrhunskih menadžera za rad u ruskim kompanijam raste iz dana u dan. Moskva za njih postaje svojevrsna Meka, a razlog za to nisu samo zarade jer vodeće zapadne kompanije plaćaju svoje top-menadžere jednako dobro kao i ruske, a neke i bolje. Međutim, dok Zapad proživljava sve težu ekonomsku i financijsku krizu, Rusija je u stalnom financijskom i uopće gospodarskom usponu i raširena su procjene da će se ta tendencija uspona nastaviti sasvim sigurno još nekoliko godina. Pritom Moskva, koja se dinamično razvija i koja se ove godine po godišnjem gradskom proračunu izjednačila s New Yorkom, postaje sve privlačnija za strance. Naime, prelazak na rad u Rusiju u pravili znači život u Moskvi jer u tom megapolisu u kojem je koncentrirano gotovo 70 posto ukupnog ruskog kapitala svoja sjedišta imaju gotovo sve vodeće ruske kompanije.

Bogoljub Lacmanović,
dopisnik iz Moskve

Najbolje u naftnim i financijskim kompanijama

Kao i ruski, tako i strani menadžeri teže dobivanju posla u ruskim naftnim, plinskim i financijskim kompanijama, odnosno bankama. Razlog je prozaičan – u tim su kompanijama najveće plaće i bonusi. Uz to, u tim kopanijama top-menadžeri dobivaju na korištenje superluksuzne stanove u Moskvi, daču (vilu) u Podmoskovlju, te prestižne automobile i naravno, tjeločuvare. Zarade i ostali dobri uvjeti ruskih top-menadžera ne znače da je ruski krupni kapital “razmazio“ svoj menadžmentski kadar. Primjerice, srednji ešalon menadžera u Francuskoj ima godišnje plaće od 150 do 220 tisuća eura, a u Rusiji od 150 do 200 tisuća dolara. Uz to, razlog angažiranju stranih menadžera u Rusiji nije samo poticanje unutarnjeg razvoja zemlje, već je jedan od ciljeva integracija i proboj ruske ekonomije u svjetske procese. Uostalom, nakon povezivanja ruske i svjetske poltičke elite (prijateljstvo Putina s Berlusconijem, Chiracom, Schröderom, Bushom…), sada smo svjedoci i povezivanja, pa na izvjestan način i “miješanja“ ruske i svjetske poslovne elite.

Tržište rada i obrazovanje

Karijera više ne počinje nakon diplome

Potreba za korjenitom promjenom

Nakon energetskih šokova, tvrtke traže veću kontrolu nad troškovima