Glavni tajnik NATO-a, Mark Rutte, tražit će od zemalja članica Saveza povećanje na pet posto BDP-a izdvajanja za naoružanje u nadi da će se tako zaustaviti moguću američku aneksiju Grenlanda, podrivanje Kanade te generalno miješanje u europsku politiku.

Smisao i opstanak NATO-a bit će velike teme, no debata o tome vodit će se i prije summita. Sad je na djelu radikalno drugačija situacija, drma se cijela filozofija Zapada, no dok to razumijevamo, dok se s tim suočavamo, vratimo se na neposredno, na ono što nas konkretno čeka. Vratimo se na pet posto davanja za NATO.

U lipnju će se u Haagu održati summit zemalja članica NATO-a. Američke prijetnje Kanadi i aneksija Grenlanda bit će teme oko kojih će se dizati kritične debate ni manje ni više nego o smislu Zapada, a također će svima postati jasno da Rusija ostaje golema prijetnja svima u Europi.

No – novac, davanja. Donedavno se planiralo da se na summitu od trideset i dvije članice Saveza traži da podignu davanja za obranu od dva posto na tri posto do 2030. godine. Sad je izvjesno da će se ljestvica dignuti znatno više, što je valjda u svakoj vladi članice NATO-a izazvalo predinfarktno stanje.

Debate, nijekanja, okretanje glava
Oko tih pet posto bit će do haškog summita debata, nijekanja, okretanja glave, ali po svemu sudeći, glavno pitanje u lipnju svest će se na to koliko će se vremena dati članicama, dakle i Hrvatskoj, da dostignu novi prag. To će, ako pogledamo dani kontekst, biti glavna tema u ministarstvima financija zemalja članica – koliko vremena imamo do pet posto?

Ranija obaveza od dva posto dogovorena je 2014. godine i ispunile su je 23 od 32 članice Saveza. Hrvatska planira dosegnuti zadani prag u 2025. godini, a prema zadnjim podacima mi smo na 1,8 posto (bili smo nedavno i na 1,9). Bolje od Hrvatske su Crna Gora i Albanija koje izdvajaju i više od dva posto.

Zemlje čije su vlade dobre s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom izdvajaju više od Hrvatske. To su Slovačka, koja je na dva posto, a Mađarska izdvaja čak 2,11 posto. Manje od Hrvatske izdvajaju Portugal, Italija, Kanada, Belgija, Luksemburg, Slovenija i Španjolska. Italija ima premijerku Giorgiu Meloni koju Trump, navodno, uvažava, i koja u europskoj politici postaje sve važnija jer je najfleksibilnija, ako ne najrazumnija od lidera tvrde desnice. No, i nju će površno slušati dok ne podigne davanja za obranu.

Konditorska industrija

Stevan Vujošević otkriva zašto je čokolada i dalje luksuz

ZELENO GOSPODARSTVO

‘Prihode od tradicionalne djelatnosti ulažemo u obnovljive izvore energije’

Onima koji su iznad četiri posto, kao Poljska i Grčka, ili blizu četiri posto, kao što su Balti, novi standard od pet posto do 2030. odgovarat će taj trend. Grčka ima vrlo visoka izdvajanja, jer su je nakon krize 2008. godine takoreći neki od “prijatelja” pritisnuli na kupovinu iznimno skupe obrambene opreme. Također će biti zadovoljne Finska i Švedska – osim Grčke, sve zemlje koje su u izravnoj opasnosti od napada Rusije, koja pak, prema projekcijama koje su poznate i u javnosti, ne možemo isključiti.

Glavni tajnik NATO-a Mark Rutte već je ranije podržavao značajno povećanje davanja za NATO, a isto tako i Poljak Donald Tusk, čija zemlja predsjedava Europskom unijom do kraja lipnja. No, što se sve broji u podizanje obrambenih sposobnosti? Definicija i objašnjenje revidirani su prošle godine.

Puno toga ulazi, ali glavninu čine davanja za oružane snage: “kopnene, pomorske i zračne kao i zajedničke formacije, kao što su administracija i zapovjedništvo, snage za specijalne operacije, medicinska služba, zapovjedništvo logistike, kibernetičko zapovjedništvo… Ako su dijelovi nacionalne policije, obalne straže obučene u vojnoj taktici, opremljene kao vojna snaga i oni ulaze u obračune, kao i starosne mirovine koje izravno dodjeljuje vlada umirovljenim vojnim i civilnim zaposlenicima vojnih odjela i za djelatno osoblje uključene su u NATO definiciju rashoda za obranu…

Uključeni su izdaci za skladištenje ratnih rezervi gotove vojne opreme ili zaliha za izravnu uporabu oružanih snaga”. U troškove spadaju i izdaci za “uništavanje oružja, opreme i streljiva te troškovi vezani uz inspekciju i kontrolu uništavanja opreme uključeni su u rashode za obranu”. Spadaju i razne misije, tako da je sada još jasnije zašto je premijer Plenković inzistirao na NSATU misiji u Wiesbadenu i na tome da dokazuje da Hrvatska čvrsta saveznica. Ubuduće bi to trebalo objasniti svima, jer broji se svaki poen.

Zašto se Kanađani bune
Ima još primjera što spada u dizanje obrambene sposobnosti u definiciji NATO-a, dakle, ima prostora, ali bilo je dosta i protivljenja. Tako Španjolska, koja je na začelju davanja sredstava za NATO, smatra da njen doprinos nije pravedno procijenjen jer jako mnogo daje na istraživanje i inovacije, koje se prema definiciji broje u davanja, ali njima, tvrde Španjolci, nisu priznata.

Također, Kanađani se bune da im se nije ubrojilo njihovo slanje ljudi u razne operacije i smatraju da je cijena ljudskog angažmana mnogo veća od priznate. Oko toga što se sve ide pod račun, bit će vjerojatno dodatnih dogovora. Spomenutih pet posto je teško za progutati, ali ne i nemoguće, pogotovo ako se vremenom pokaže da je prijetnja iz Rusije ispravno procijenjena.

Odnosi s nepredvidivim američkim predsjednikom su započeli. Izvjesno je samo povećavanje davanja za NATO čime nam, ako dođe do restrukturiranja Saveza, možda čini i i uslugu, s time da će svaka članica Europske unija i Saveza trebati odlučiti tko su joj strateški partneri i gdje sebe vidi za pedesetak godina.