Zemlje diljem svijeta suočavaju se s istim stjecištem šokova. Kontinuirani slom globalnog trgovinskog sustava, zbog nestabilne američke carinske politike, sada je popraćen rizikom od poremećaja u trgovinskim putovima i proizvodnji nafte zbog vojnih sukoba na Bliskom istoku.

Štoviše, zabrinutost za sigurnost imovine denominirane u dolarima raste jer se očekuje da će “veliki, lijepi” zakon o potrošnji američkog predsjednika Donalda Trumpa narušiti ionako slabu fiskalnu poziciju Amerike. Istodobno, nastavlja se široko, geopolitički izazvano preslagivanje globalnih lanaca opskrbe, a rizik od klimatskog i ekološkog sloma se povećao, posebno sada kada su se Sjedinjene Američke Države ponovno povukle iz Pariškog klimatskog sporazuma.

S obzirom na to da će svi patiti od tih šokova, suradnja na njihovom ublažavanju trebala bi biti prioritet, posebno za Aziju i Europu. Obje regije snažno su integrirane u globalni trgovinski sustav i obje bi mogle biti pogođene gubitkom fiskalnog kredibiliteta SAD-a.

Prijetnja svima

Devizne rezerve mnogih azijskih zemalja uvelike su ponderirane prema imovini izraženoj u dolarima, a većina njihove vanjske trgovine fakturira se u dolarima. Slično tome, klimatske promjene predstavljaju veliku prijetnju svim zemljama, ali osobito Europa temelji svoju budućnost na prelasku na čistu energiju.

Jednostavno rečeno, nedavni šokovi ugrožavaju temelje na kojima su azijske i europske zemlje izgradile svoje gospodarske modele: otvorenu trgovinu, koja se sama temelji na sustavu temeljenom na pravilima. SAD je od nekoga tko postavlja pravila postao kršitelj pravila. Primjerice, Trumpove obmanjujuće etiketirane “recipročne carine” izričito krše pravilo najpovlaštenije nacije (MFN), koje zabranjuje bilo kojoj članici Svjetske trgovinske organizacije da postavlja različite trgovinske barijere različitim zemljama, osim prema formalnom sporazumu o slobodnoj trgovini. Trump je također prekršio obvezu SAD-a da ne podiže carinske stope iznad “vezanih carinskih stopa” Svjetske trgovinske organizacije – još jedan kamen temeljac globalnog sustava. Slično tome, SAD potkopava sustav u kojem dolar ima središnju ulogu na koji su se azijske i europske zemlje dugo oslanjale za likvidnost, financiranje trgovine i upravljanje financijskim rizicima. Očekivana erozija američke fiskalne pozicije, u kombinaciji s Trumpovom hirovitom carinskom politikom, bacila je sumnju na pouzdanost dolara. Prema nestranačkom Kongresnom uredu za proračun, zakon o proračunu koji Trump želi da Kongres usvoji dodati će procijenjenih 2,4 bilijuna dolara na 36 bilijuna dolara postojećeg američkog duga (oko 100% američkog BDP-a u 2024.). Budući da su republikanci u Kongresu spremni povećati ograničenje duga za još pet bilijuna dolara, dug američke savezne vlade mogao bi doseći 134 posto BDP-a do trenutka kada Trump napusti ured.

Poznato je da je Ernest Hemingway napisao da se bankrot događa “postupno, a zatim iznenada”. Budući da se nikada nije dogodilo da SAD tehnički nije ispunio svoje obveze, može se reći da je nedavni porast premija rizika za državne obveznice spadao u “postupnu” fazu. Ali ulagači sada moraju razmotriti mogućnost da se “iznenada” dogodi prije od očekivanog.

Umjesto traženja zasebnih strategija zaštite od rizika, Azija i Europa imale bi više koristi od suradnje. Na trgovinskom planu, poboljšani okvir između Europske unije i dva velika azijska trgovinska bloka, Regionalnog sveobuhvatnog gospodarskog partnerstva (RCEP) i Sveobuhvatnog i progresivnog sporazuma za transpacifičko partnerstvo (CPTPP), uspostavio bi trgovinska pravila za gotovo cijeli svijet – bez obzira na postupke SAD-a.

Carine na emisije ugljika

Ključ uspješnog okvira bio bi zadržati sva pravila Svjetske trgovinske organizacije koja su se pokazala učinkovitima u poticanju trgovine i blagostanja u posljednjih sedam desetljeća, uključujući pravilo najpovlaštenije nacije (MFN). Ali azijski i europski čelnici također bi trebali nastojati poboljšati manjkava pravila Svjetske trgovinske organizacije, uključujući ona koja reguliraju subvencije i ponašanje državnih tvrtki. Također bi trebali oživjeti mehanizam rješavanja sporova Svjetske trgovinske organizacije, možda utrostručenjem broja sudaca Žalbenog tijela. Što se tiče klime, sada postoji opasnost da bi druge zemlje (poput Argentine) mogle slijediti SAD u izlasku iz Pariškog sporazuma. Kako bi se izbjegla ta mogućnost, Azija i Europa trebale bi težiti zajedničkom okviru za carine na emisije ugljika. Ako dvije najveće svjetske trgovinske regije nametnu iste kazne za uvoz s visokim emisijama ugljika, stvorit će snažan poticaj za nastavak putem dekarbonizacije.

europska zdravstvena politika

Romana Jerković upozorava na opasan zaokret EU-a

Fiskalizacija 2.0

Sigurnost e-računa: “Najveći strah i razlog zašto neki te usluge nude sumnjivo jeftine jest da će oni dilati vaše podatke”

Što se tiče međunarodnih financija, dvije regije mogu raditi na sustavu koji je otporniji na neodgovorno ponašanje bilo koje pojedine zemlje. Cilj nije istisnuti američki dolar kao dominantnu globalnu valutu, već ponuditi više instrumenata za upravljanje rizicima i diversifikaciju. Primjerice, novi “stablecoin” mogao bi biti vezan za euro ili jednu od glavnih azijskih valuta. Središnje banke mogle bi formirati mrežu valutnih ugovora o razmjeni koji su neovisni o američkom dolaru. Zemlje bi mogle raditi na snažnijem multilateralnom okviru za otpis duga za zemlje s niskim dohotkom, nadovezujući se na suradnju između Europske investicijske banke, Azijske razvojne banke, Azijske banke za ulaganja u infrastrukturu, Afričke razvojne banke i Pariškog kluba vjerovnika.

Nijedno od ovih rješenja neće biti lako postići, naravno, s obzirom na napetosti između zemalja unutar svakog regionalnog bloka u vezi s različitim pitanjima. Suradnja bi nalagala kompartmentalizaciju, a vlade bi se usredotočile izravno na pružanje globalnih javnih dobara. Koliko god ovo izgledalo kao izazov, alternativa će biti daleko skuplja za Aziju i Europu – i za ostatak svijeta.