Nove znanstvene studije pokazuju da je famozni menadžerski stres samo mit i da je stresnije biti domaćica nego menadžer, prenosi B 92. Studije pokazuju da je mit stvoren na temelju pogrešnih istraživanja iz 50-ih godina prošlog stoljeća kada eksperimenti nisu provođeni na menadžerima, nego na pokusnim majmunima.
U jednom takvom eksperimentu neurolog Joseph Bradyi tretirao je dvije grupe majmuna elektrošokovima svakih 20 sekundi, šest sati dnevno. Druga grupa je nastala tako što su majmuni iz prve “unaprijeđeni” jer su brzo naučili pritiskati polugu, odnosno počeli su svakodnevno donositi “promišljene” odluke. Ti “rukovodeći” majmuni su međutim ubrzo zatim počeli umirati od čireva na želucu. I to je bilo dovoljno da znanstvenici “shvate” da uz odgovornost i rukovođenje ide i stres koji nosi opasnost od ozbiljnih zdravstvenih problema.
Nakon toga je napravljeno mnoštvo studija o povezanosti stresa, zdravstvenih problema i moći koje su pokazale da ova teorija o menadžerskom stresu nije točna.Proučavanjem afričkih babuna došlo se do zaključka da ovi majmuni luče više hormona stresa što su niže na društvenoj ljestvici . S druge strane, visokorangirani alfa mužjaci koji se mogu pariti s bilo kojom ženkom koju požele i koji svoju agresiju mogu ispoljavati na svakom mužjaku koji je ispod njih, ispostavilo se, mnogo su bezbrižniji.
Nedavna studija Garyja Shermana sprovedena je na zaposlenima koji rade puno radno vrijeme te vojnicima koji su bili na usavršavanju za rukovodeće poslove, pokazala je da su lideri mnogo manje bili izloženi stresu nego ostali sudionici studije, i to u obje grupe ljudi, i među zaposlenima i među vojnicima.
Ovi rezultati poklapaju se s masovnom studijom koja se već 50 godina sprovodi na zaposlenima u državnoj upravi u Velikoj Britaniji pomoću koje je znanstvenik Michael Marmot dokazao da svako nazadovanje na poslovnoj i društvenoj ljestvici nosi sa sobom opasnost od pojave zdravstvenih problema, pa i smrti. Ispostavilo se da kada se rukovodioci žale na stres, oni obično ne misle na lučenje hormona stresa, već na veći obim posla i na prekovremeni rad. No, oni u većini slučajeva mogu odbiti rad na stvarima koje im izazivaju stres i imaju više kontrole nad svojim životom, jer sami o njemu donose odluke.
Ispostavilo se da je prvotni eksperiment s majmunima bio zasnovan na jednoj fatalnoj grešci – majmuni koji su brzo naučili izbjegavati elektrošokove učinili su to jer su im šokovi više smetali nego drugima. Drugim riječima, njima su elektrošokovi mnogo brže narušavali zdravlje, a oni su panično pokušavali riješiti problem i time stvarali sebi samo još veći stres.
Važna obavijest:
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Poslovni.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Poslovni.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.Konačno je netko počeo pisati i tome mitu. Jedini stres koji ti likovi doživljavaju u RH je stres koji se odnosi na odabir tipa automobila i u javnim tvrtkama problem kako to progurati na natječaju.
Evo najnovije: ŠEFOVI ARZ-A OSTVARILI DOBIT Odmah će se nagraditi novim automobilima
Na jednom sajtu o kontroliranju i prevencijama za stres zapisali su doslovice: „Budimo iskreni, priznajmo, onaj tko je prekomjerno pod stresom, ne može biti vrlo inteligentna osoba, zar ne? Ima toliko mogućih sredstava na raspolaganju koja nam mogu pomoći u oslobađanju od stresa, s jednostavnim smjernicama, tako da inteligentna osoba, koja zna koliko je važno za zdravlje, prosperitet i romantiku biti bez stresa ne može biti toliko … da to ignorira.“
A menadžeri, koji vode tvrtke i imaju se za pametne, a koji usput za ništa ne odgovaraju, kako vidimo „uzeli su živote u svoje ruke“ i uglavnom svoje vrijeme koriste u omjeru 60 do 70% u prevencijama protiv stresa a 20 do 25 % za edukacije,obilaske kulturnih i kultnih događanja, a tek od 5 do 10 posto vremena koriste za tvrtku koju vode. Bivanje u tvrtki uglavnom se svodi na primanje izvještaja i davanja zadataka svojim podređenima.
Eto to je taj svijet menadžera i tehnomenadžera koji su potpuno potisnuli kako djelatnike tako i vlasnike u tvrtkama. To je taj neofeudalizam i/ili rani kapitalizam.
Uključite se u raspravu