Piše: Paul Seabright, profesor ekonomije na Ekonomskom fakultetu u francuskom Toulouseu

U posljednjih su pedeset godina vodeća svjetska sveučilišta predavala mikroekonomiju kroz prizmu Arrow-Debreu općeg modela ravnoteže. Taj model, koji formalizira središnju misao Bogatstva naroda Adama Smitha, utjelovljuje ljepotu, jednostavnost te nerealnost dvaju temeljnih teorema konkurentske ravnoteže u odnosu na zbrku i složenost izmjena koji su ekonomisti proveli kako bi bolje opisali kako svijet stvarno funkcionira.

Drugim riječima, dok znanstvenici pokušavaju shvatiti složene situacije iz stvarnoga svijeta, studenti razmišljaju o nerealnim hipotezama. Ovakav obrazovni sustav uvelike proizlazi iz razumne ideje da je okvir za razmišljanje o gospodarskim problemima studentima korisniji od cijele vreće modela. No opteretila ga je jedna druga, škodljivija pojava: kako su odmaci od modela Arrow-Debreu sve stvarniji i složeniji, manje su prikladni za učionicu.

Praktične teorije

Drugim riječima, “stvarno” mikroekonomsko razmišljanje treba prepustiti stručnjacima. Dakako, temeljni modeli – na primjer, teorije monopola i jednostavnog oligopola, teorija javnih dobara ili jednostavne teorije asimetričnih informacija – imaju svojevrsnu obrazovnu vrijednost, no rijetko koji znanstvenik s njima zapravo radi. Praktične teorije za mikroekonomska istraživanja – nepotpuni ugovori, dvostruka tržišta, analiza rizika, vremenski odabir, signaliziranje na tržištu, financijsko-tržišna mikrostruktura, optimalno oporezivanje i razvoj mehanizama – daleko su složenije te traže iznimnu osjetljivost kako bi se izbjegle nezgrapnosti.

S obzirom na to, u udžbenicima ih uglavnom nema. Štoviše, udžbenici mikroekonomije u posljednjih se dvadeset godina gotovo nimalo nisu promijenili pa se studenti dodiplomskih studija muče s razumijevanjem čak i sažetaka radova o složenim prikazima mikroekonomske stvarnosti koji se objavljuju u znanstvenim časopisima. Usto, u mnogim područjima kao što su antitrustovska analiza, teorija aukcija, oporezivanje, politika zaštite okoliša te financijske i industrijske regulative, primjena politike smatra se zadatkom stručnjaka. Tomu tako ne mora biti. Iako je istina da su stvarni mikroekonomski modeli znatno složeniji od idealiziranih modela iz udžbenika, ne trebaju nužno godine istraživačkog iskustva da bi se shvatili. Primjer za to jest ekonomija dvostrukih tržišta, u kojima dolazi do konkurencije između platforma čiji se temeljni “proizvod” sastoji od spajanja dviju kategorija korisnika, koji potom jedni drugima nude pogodnosti umreživanja.

Kad su tržišta dvostruka, mnoge uobičajene pretpostavke antitrustovske analize više ne drže vodu: ulazak na tržište za potrošače može biti loš potez, ekskluzivni ugovori mogu povećati broj tvrtki na tržištu, a cijene niže od troška možda nisu bezobzirne. Istraživanje koje su proveli David Evans i Richard Schmalensee opisuje brojne situacije u kojima bi, na primjer, antitrustovski regulator s dodiplomskim studijem primjenom starih ideja mogao počiniti greške – glavna je poruka: “Ne pokušavajte ovo učiniti kod kuće.” No svako razilaženje u ponašanju dvostrukih i tradicionalnih tržišta može se shvatiti uporabom jednostavnih alata elementarne mikroekonomije, kao što je razlika između zamjenskih i komplementarnih proizvoda.

Kad se proizvođači zamjenskih proizvoda udruže, obično podižu cijene, a proizvođači komplementarnih proizvoda surađuju na smanjenju cijena. Stoga, ako su dvije platforme koje naizgled pružaju slične usluge komplementarne – na primjer, zato što jedna platforma povezuje potrošače s korisnicima koji im pomažu da neke druge vrijednosti više vrednuju – ulazak na tržište za potrošače može biti loše. Štoviše, dvije platforme mogu čak biti komplementarne za jednu skupinu korisnika, a zamjenske za drugu skupinu.

Intervju

Etika i odgovornost moraju ostati u ljudskim rukama

Maloprodajno tržište

Od lidera Dalmacije do nacionalnog simbola uspjeha u maloprodaji

Program obrazovanja

Osim toga, ekskluzivni dogovori mogu povećati konkurentnost tako što će dvije platforme zaokupiti određene tržišne niše, a alternativna će istisnuti onu drugu. Ukratko, uz temeljno razumijevanje razlika između komplementarnih i zamjenskih pojavnosti možete ostvariti sve ono što pružaju otmjeni modeli, a da ne morate unajmiti skupe stručnjake.

Mikroekonomija bi na dodiplomskoj razini trebala osnažiti studente, a ne ih udaljiti od ekonomskih pojava. Iako model Arrow-Debreu ima svoju vrijednost – naime, objašnjava zašto neplanirano gospodarstvo može proizvesti red – za studente je razočaravajuće to što spoznaju da ono što oni mogu razumjeti ne daje prevelik uvid u stvarne situacije. Restrukturiranje programa obrazovanja u području mikroekonomije poslalo bi nadahnjujuću i puno točniju poruku: obrazovani laici mogu razumjeti i primijeniti čak i složene ideje koje razvijaju stručnjaci.

© Project Syndicate/Global Economic Symposium, 2013.