Kako strmoglavi pad stanovništva u Bugarskoj prijeti zemlji, neki građani koji su ostali pokušavaju dati razlog onima koji su otišli – da se vrate kući, piše BBC.

Na sunčano jutro na Sofijskom sveučilištu, najvećem sveučilištu u Bugarskoj, ponosni roditelji snimili su fotografije nedavnih maturanata dok su bacali kape u zrak. U samo nekoliko tjedana mnogi od njih biti će stotine, čak tisuće kilometara udaljeni od rodne Bugarske, tražeći bolje mogućnosti, posao i prihode koji ih čekaju u inozemstvu.

Kao starosjedioci najsiromašnije članice Europske unije, Bugari su napuštali svoj dom, pridonoseći najbržem padu broja stanovnika na svijetu. Bugarsko je stanovništvo krajem osamdesetih bilo oko 9 milijuna, u 2018. palo je na manje od 7 milijuna, a očekuje se da će pasti ispod 6 milijuna u 50 godina. UN-ov Odjel za stanovništvo projicira da će Bugarska do 2050. godine izgubiti 23% svog stanovništva – projekcija toliko visoka da se zemlja našla u utrci s Litvom – za najbrže smanjenje stanovništva na svijetu.

Niske stope nataliteta najveći su faktor tako oštrog pada. Ali ono što Bugarsku razlikuje od ostalih europskih zemalja u opadanju je masivna emigracija.

Vlada ne vodi pouzdane statistike, ali neki ekonomisti, uključujući Cvetana Davidkova, procjenjuju da svake godine odlazi najmanje 60.000 Bugara. Pa čak i ta procjena može biti niska, s obzirom da je samo Njemačka u 2017. godini dočekala 30.000 novih bugarskih stanovnika.

"Prognoza [stanovništva] nije optimistična i to je veliki problem za nas", kaže Davidkov, profesor na ekonomskom fakultetu Sveučilišta u Sofiji. Odljev mozgova, kaže, utječe na sve sektore gospodarstva jer većina Bugara – od liječnika do građevinara – vjeruje da ih u inozemstvu čekaju bolje mogućnosti.

Uzroci promjene

Neki Bugari naporno rade i pokreću programe i inicijative da stanovnici ostanu kod kuće.

europski parlament

‘Hrvatska može biti novo energetsko srce Europe’

Budućnost bez dima

Promjene počinju iznutra: Kompanija koja je redefinirala vlastitu budućnost

Anthony Hristov (58) je među njima. Kao umjetnički direktor Pixara u SAD-u, Hristov je radio na poznatim filmovima (Finding Nemo i Wall-E), a zatim se vratio u Bugarsku sa ciljem da pomogne svojoj domovini. On vjeruje da bi snažno obrazovanje, mogućnosti zaposlenja i veći prihodi mogli preokrenuti trendove migracija.

Prošle godine vratio se u Sofiju da bi započeo Arc Akademiju, tercijarnu školu za kreativna digitalna zanimanja, poput igara i dizajna animiranih filmova. Škola, kaže Hristov, njegov je doprinos koji će mladim, nadarenim Bugarima omogućiti obrazovanje ravnopravno – ili čak bolje nego u drugim državama EU.

„Gubimo puno mladih ljudi što znači ozbiljan nedostatak talenta. Bilo bi puno [mladih], ali oni iskorištavaju priliku u inozemstvu, gdje su obrazovanje i radna mjesta bolji ”, kaže on.

Arc akademija će započeti prvu godinu roada u listopadu, a Hristov kaže da su neki od 80 novo upisanih studenata u prijavi napisali da su i oni namjeravali napustiti Bugarsku da studiraju i na kraju rade u inozemstvu, no bili su uzbuđeni zbog mogućnosti školovanja koje bi im omogućilo da ostanu blizu kuće.

Ipak, čak i ako škole poput Hristove ohrabruju mlade Bugare da ostanu zbog obrazovanja, stanovništvo će se i dalje osipati: mladi će se nakon obrazovanja možda preseliti u inozemstvo kako bi pronašli bolje plaćeni posao. U toj zemlji bivšeg sovjetskog bloka minimalna plaća je 320 dolara niža nego u bilo kojoj drugoj državi članici EU. Iako je BDP lani porastao za 3,1%, a predviđa se da će ove godine porasti 3,3%, stopa nezaposlenosti u toj zemlji od srpnja iznosila je 5,3%.

Kao što Davidkov ističe, čak i visoko kvalificirani profesionalci često odlaze, znajući da mogu zaraditi više novca u inozemstvu radeći posao koji zahtijeva manje vještina i manje obrazovanja. "Za većinu je bolje imati loš posao u inozemstvu nego dobar ovdje", kaže on.

Sposobnost rada, boravka i otvorenog putovanja diljem Europske unije također je bio značajan faktor smanjenja stanovništva u Bugarskoj. U Njemačkoj, najvećem gospodarstvu tog bloka, broj novopristiglih Bugara skočio je sa 8.000 u 2006. godini, godinu prije ulaska Bugarske u EU, na 20.000 godinu poslije.

Hristov vjeruje da se bugarsko gospodarstvo sada suočava s problemom -što je nastalo prije – kokoš ili jaje: trebaju li postojati mogućnosti posla kako bi se privuklo i stvorilo talente na prvom mjestu ili će lokalne i globalne tvrtke stvoriti ta radna mjesta nakon što se pronađu talentirani, kvalificirani radnici?

Nezaslužen ugled?

Bugarska ne zaslužuje lošu reputaciju među vlastitim stanovništvom, kaže Hristo Boyadzhiev, 33., koji je i sam povratnik u Bugarsku, 

Boyadzhiev je suosnivač neprofitne organizacije Tuk Tam, organizacije koja koordinira sajmove poslova za povratnike, stipendije i pokušava širiti pozitivne vijesti o razvoju zemlje.

Navodi da se mnogi od 1,1 milijuna Bugara, za koje se procjenjuje da žive u inozemstvu, suzdržavaju od povratka zbog nesigurnosti o tome kako će izgledati njihov život i hoće li moći naći pristojan posao. "Ne bavimo se povratkom ljudi u Bugarsku, ali želimo im dati informacije potrebne za donošenje same odluke", kaže on.

Tuk Tam ne može količinski utvrditi koliko je prouzročio povratak kući, ali Boyadzhiev kaže da ga ohrabruje 200.000 Bugara do kojih dopiru putem društvenih mreža, kao i poruke mnogih koji kažu da su razmišljali o povratku kući.

Dok se Bugari vraćaju, Petya Kertikova obasjava ih reflektorima.

Tridesetogodišnjakinja je autorica i voditeljica emisije The Returnees (Povratnici) koja se vodi na privatnom televizijskom programu Bulgaria on Air. Povratnici naglašavaju priče o uspjehu Bugara svih starosnih dobi koji su živjeli u inozemstvu, ali su se sada vratili kući. Do sada je Kertikova imala priče o preko 70 profesionalaca, uključujući liječnike, inženjere, poduzetnike, menadžere, umjetnike i IT stručnjake. Njihove će priče o uspjehu nadahnuti druge.

„Ova skupina ljudi koji se vraćaju toliko je važna za našu zemlju. Njihovo iskustvo i njihove nove perspektive toliko su važne za gospodarstvo, te će pokretati našu zemlju naprijed “, kaže ona.

U razgovoru s njima, Kertikova kaže da želi naglasiti da je povratak moguć i da ukloni neizvjesnost što čeka Bugare koji se na to odluče.

U tom se smislu, kaže Kertikova, često osjeća kao da intervjuira sama sebe: ona se, također, vratila prije dvije godine nakon što je u Chicagu radila kao TV voditeljica male stanice na bugarskom jeziku. Tijekom posjete kući tijekom Božića, vidjela je poboljšanja bugarske kvalitete života, što je potaknulo njenu želju za povratkom. Jednom kad je otišla iz Chicaga u Sofiju, kaže Kertikova, vidjela je druge poput nje, i smislila je The Returnees jer je povratnicima željela dati glas.

Većina Bugara koji žive u inozemstvu shvaća pozitivne promjene svoje domovine tek kad to vide sami, kaže ona. Takav je slučaj bio s menadžerom srednje razine, koji je posjetio dom samo kako bi bio dio svadbene zabave, ali ga je nova Bugarska toliko zadivila da je otkazao let natrag u SAD.

"Imali su san živjeti u inozemstvu i živjeli su taj san", kaže Kertikova. "Sada želim da žive bugarski san."