Podaci Bank of England, koji otkrivaju umiješanost u prebacivanje i prodaju zlata što su ga nacisti ukrali nakon okupacije Čehoslovačke, objavljeni su u utorak na internetu, prenosi u srijedu britanski list The Guardian.

Zlato je 30-tih godina 20. stoljeća bilo deponirano u Banci za međunarodna poravnjanja u Baselu (BIS), kada se čehoslovačka vlada našla pod rastućom prijetnjom Njemačke.

Dokumenti otkrivaju pojedinosti o zahtjevu iz ožujka 1939. za transfer zlata koje je tada vrijedilo 5.6 milijuna funti, s računa Čehoslovačke narodne banke u BIS-u na račun kojim je upravljala njemačka Reichsbank.

Zlato vrijedno četiri milijuna funti prebačeno je u banke u Belgiji i Nizozemskoj, dok je ostatak prodan u Londonu.

Dokument govori o tome kako je ministar pravosuđa, sir John Simon pitao guvernera Bank of England Montagu Normana drži li banka češko zlato, dva mjeseca nakon što su nacisti napali Čehoslovačku.

U njemu stoji: "Guverner u odgovoru iz 30. svibnja nije odgovorio na pitanje, nego je rekao da je banka s vremena na vrijeme držala zlato iz BIS-a, ne znajući je li zlato njezino ili vlasništvo njezinih klijenata. Prema tome, nisu mogli reći je li zlato pripadalo Čehoslovačkoj narodnoj banci".

Unatoč zabrinutosti Simona, u lipnju iste godine obavljene su nove transakcije, tako što je prodano zlato vrijedno 440.000 funti, a u SAD prebačeno zlato u vrijednosti 420.000 funti.

Prema dokumentima, "radilo se o zlatu koje je u London prebacila Reichsbank. Prije postupanja, Bank of England je s tim pitanjem upoznala Simona, koji je rekao da bi želio pribaviti mišljenje državnog odvjetnika".

Novi regulatorni okvir

Dobivanje kriptolicence u Hrvatskoj: ključni rokovi, uvjeti i koraci

Fiskalna stabilnost

Kako banke oblikuju ekonomski rast Hrvatske?

Račun banke, koji neki smatraju najcrnjom epizodom povijesti britanske banke, objavljen je u utorak u sklopu digitalizacije bančine arhive. Ono pokazuje da je incident s češkim zlatom bio "gorući" uoči izbijanja Drugog svjetskog rata i "još neko vrijeme nakon njegova završetka".

"Izvan banke i u vladi, pozicija banke vjerojatno nikada nije bila temeljito razmotrena i njezine akcije su vjerojatno bile krivo shvaćene", stoji u dokumentu.

Profesor Neville Wylie, povjesničar sa sveučilišta u Nottinghamu koji se bavi ukradenim njemačkim zlatom te ulozi Velike Britanije i Švicarske, rekao je da je službena povijest Bank of England iz toga perioda za njega nešto novo i da baca novo svjetlo na niz pitanja.

Wylie kaže da je uloga banke u skladu s njegovim istraživanjima o tome kakva je bila britanska pozicija prema njemačkim financijskim aktivnostima tijekom rata, koju opisuje kao "manjkavu".

"Banka je bila usredotočena na međunarodne financije i suradnju središnjih banaka. Glavni joj je cilj bio održati status Londona kao međunarodnog financijskog središta i održavanje konvertibilnosti funte, puno duže vremena nego što je bilo mudro provoditi takvu politiku", rekao je Wylie.

Podaci iz Bank of England privukli su utorak pozornost na dio službene povijesti, otkrivajući komentare ministra pravosuđa iz lipnja 1939. kada je rekao da mu je državno odvjetništvo priopćilo da je britanska vlada imala "svezane ruke" zbog protokola koji su sprječavali Bank of England da ne postupi prema uputama BiS-a i prebaci sporno zlato, piše The Guardian.