Ionizirajuće zračenje poznata je metoda ubijanja stanica raka, Zračenje ubija njihov genetski materijal i tako sprječava maligne stanice da rastu i da se dijele. Iako radijacija pogađa i bolesne i zdrave stranice, one zdrave mogu se oporaviti od posljedica zračenja i nastaljaju normalno funkcionirati. Cilj terapije zračenje je ubijaje što većg broja bolesnih stanica, te pritom što manje oštećivanje okolnog tkiva. Postoje različite vrste te terapije, pa tako, primjerice, određene metode prodiru dublje u organizam od drugih, a neke se koriste za tretiranje većeg područja oboljelog tkiva. U svakom slučaju, cilj zračenja je kompletno uništenje tumora. Ako se to ne može postići, onda se pokušava smanjiti tumor i umanjiti simptome bolesti. Oko 50 posto pacijenata obljelih od raka prolazi terapiju zračenjem koja se može kombinirati s drugim načinima liječenja, kao što su kemoterapija ili operativni zahvat. Liječenje zračenje može se primijeniti kod gotovo svake vrste tumora: na mozgu, u grudima, plućima, prostati, te pri nizu drugih malignih oboljenja. No, svi pacijenti ne podnose zračenje jednako dobro pa posljedice mogu biti vrlo ozbiljne. Znanstvenici sa Sveučilišta Leicester identificirali su dva gena kod pacijentica s tumorom dojke, koji imaju utjecaj na to kako pacijent podnosi zračenje. To znači da se mogu otkriti, i unaprijed upozoriti, pacijenti koji će loše reagirati na terapiju. Tim znanstvenika predvodio je profesor Paul Symonds koji kaže: “Terapija zračenjem vrlo je važna terapija pri liječenju raka dojke. No, kod određenog broja ljudi razvijaju se vrlo ozbiljne nuspojave. Tijekom tretmana koža može pocrveniti, početi se ljuštiti, dojka se može smanjiti, atrofirati, tkivo može otvrdnuti, a na površini se pojavljuju odebljale krvne žile.” Nakon pručavanja pacijentica u bolnici Glenfield, vojnoj bolnici te Gradskoj bolnici u Nottinghamu, skupina znanstvenika pronašla je dva gena koji su povezani s promjenama u tkivu i krvnim žilama. “Oko osam posto žena koje imaju ‘gen fibroze’ ima 15 puta veću šanse da dobije zadebljanje tkiva, a to obično povlači za sobom i cjeloživotne bolove. Pomoću gena koje smo identificirali možemo sa sigurnošću od 60 posto predvidjeti nastajanje fibroze. Ako pronađemo i gene koji uzrokuju crvenilo i ljuštenje kože, moći ćemo sa 100-postotnom sigurnošću predvidjeti posljedice terapije”, kaže Symonds. “Tada bismo mogli upozoriti pacijente da će loše reagirati te ih zračenju podvrgnuti samo ako nemamo drugog izbora.”